6 činjenica koje pokazuju da kontrola oružja nije rješenje

Amanda Prestigiacomo

Nakon masovne pucnjave u srednjoj školi u Parklandu, mainstream mediji i demokratski političari rade prekovremeno kako bi pojačali pritisak na prava koja osigurava Drugi amandman. CNN je, primjerice, održao događaj “gradske vijećnice” u kojem su tinejdžeri koji pohađaju Parklandsku srednju školu bili korišteni kao rekviziti koji su trebali prikazati pristalice Drugog amandmana i republikanskih političara kao bezosjećajne i spremne da ignoriraju ubojstvo školaraca.

Ali stvarnost je da ukidanje prava Drugog amandmana građanima koji poštuju zakone i izgradnja zakona kontra-oružja nije uspjelo. Evo šest činjenica koje pokazuju zašto mjere kontrole oružja koje ljevica zagovara nisu rješenje.

1. Više od 98% masovnih pucnjava događa se u “zonama bez oružja” (gun free zones).

Prema istraživanju Centra za prevenciju kriminaliteta, takozvane “zone bez oružja” bile su meta više od 98% svih masovnih pucnjava – zato se često opravdano nazivaju “mekim ciljevima”.

“Prema istraživanju Centra za prevenciju kriminaliteta, samo malo više od 1 posto masovnih pucnjave od 1950. dogodilo se na mjestima koja se ne smatraju područjem bez pištolja. Zapravo, kao što je predsjednik John Lott Jr. zabilježio u listopadu 2015., samo dvije masovne pucnjave u SAD-u od 1950. došle su na području gdje građanima nije zabranjeno nošenje oružja”, navodi The Blaze.

Bivši potpredsjednik Joe Biden predstavio je Zakon o školskim zonama bez oružja (Gun-Free School Zones Act – GFSZA) pred Senatom 1990. godine, a potvrdio ga je predsjednik George H.W. Bush.

2. Vlasništvo oruža nije povezano sa višom stopom ubojstva.

Više oružja ne znači veća stopa ubojstava, unatoč onome što tvrdi ljevica. U usporedbi s državama poput Rusije, Venezuele i Meksika, Sjedinjene Države imaju puno veći broj oružja po glavi stanovnika, ali nižu stopa ubojstava.

Uzmimo na primjer Švicarsku. Nacija oko 8 milijuna je naoružana do zuba, s oko 2 milijuna oružja u opticaju, dok se istovremeno hvali zakonom o ograničavanju oružja. Pokazujući da vlasništvo oružja nije u korelaciji s stopom ubojstva, Švicarska je vidjela manje od 120 ubojstava koja su počinjena pištoljem, prema podacima Vlade, kako je prenesao USA Today. Također se hvale sa niskom stopom kriminala.

Uz to, analiziranje podataka Johna R. Lotta, Jr., u svojoj prikladno naslovljenoj knjizi “Više oružja, manje zločina”, otkrilo je da više oružja može značiti manje zločina.

3. Zabrana vatrenog oružja nedjelotvorna je – da, čak i u hvaljenom programu “otkupa oružja” u Australiji.

Prema izvješću Centra za kontrolu bolesti (CDC), “Prioriteti istraživanja za smanjenje prijetnja nasiljem vatrenim oružjem”, programi za predaju oružja su “nedjelotvorni”:

Postoje empirijski dokazi da su programi za predaju oružja nedjelotvorni, kao što je navedeno u studiji NRC iz 2005. godine, “Vatreno oružje i nasilje: kritički pregled”. Na primjer, u 2009, oko 310 milijuna oružja bilo je dostupno civilima u Sjedinjenim Američkim Državama (Krouse, 2012), no programima za otkup oružja obično se prikupi manje od 1.000 komada oružja (NRC, 2005). Na lokalnoj razini, otkupnine mogu povećati svijest o nasilju vatrenog oružja. Međutim, u Milwaukeeju, Wisconsinu, primjerice, pištolji dobiveni u povratu nisu bili istog tipa kao pištolji koji se najčešće koriste u ubojstvima i samoubojstvima (Kuhn et al., 2002).

Osim toga, kako je napomenup The Daily Wire, studija britanskog časopisa za kriminologiju iz 2007. godine i studija Sveučilišta u Melbourneu 2008. godine pokazale su da privremena zabrana oružja u Australiji nije doprinjela već smanjenoj stopi ubojstva.

“Prije 1996. godine postojao je jasan silazni [trend] u ubojstvima vatrenim oružjem, a taj je uzorak nastavljen i nakon otkupa”, napisao je predsjednik Centra za sprječavanje kriminala John Lott iz Australije. “Zbog toga je teško povezati pad kriminala s otkupom”.

Nakon što je Velika Britanija provela sličnu zabranu oružja, imali su povećanu stopu ubojstva u idućih pet godina, sve dok “Britanija nije pojačala svoje policijske snage”, napominje Lott.

4. Postoji povezanost između masovnog posjedovanja oružja i manje javnih pucnjava.

Između 1977. i 1999. godine “zakoni koji daju pravo na nošenje oružja u javnosti smanjili su i učestalost i ozbiljnost masovnih javnih pucnjava; u mjeri u kojoj bi se i dalje pojavljivala masovna ubojstva, događala su se na malim područjima u državama u kojima prikriveno nošenje oružja nije dopušteno”, otkrili su Bill Landes sa Sveučilišta u Chicagu i Lott.

5. Defenzivna uporaba pištolja je veća od korištenja u kriminalne svrhe.

Skučajevi u kojima se oružje koristi u samoobrani daleko nadilazi kriminalnu uporabu vatrenoga oružja. Daily Wire je prethodno izvijestio:

Broj uporabe oružja u obrambene svrhe veći je od broja uporabe u kriminalne svrhe. U 2013. godini bilo je između 500.000 do preko 3 milijuna slučajeva upotrebe oružja u obrambene svrhe, navodi se u istraživanju Instituta za medicinu i Nacionalnog vijeća za istraživanje koju je objavio CDC. Iste godine, prema CDC i National Justice Institute, bilo je 11.208 ubojstava vatrenim oružja i 414.562 ne fatalnog, ilegalnog korištenja pištolja. Čak i kada koristite onaj niži broj korištenja oružja u obrambene svrhe, jasno je da Amerikanci više koriste oružje u obrambenim akcija nego u kriminalnim.

6. Vlada nas konstantno ne uspijeva zaštititi.

Vlada nas konstantno propušta zaštititi kad je riječ o potencijalnim masovnim ubojicama. Uzmite, na primjer, posljednju školsku pucnjavu na Floridi. Kao što je u petak objavio glavni urednik Daily Wirea Ben Shapiro, nedavna izvješća potvrdila su kako je “FBI bio upozoren specifično o ubojici u Parklandu, ne jednom, već dvaput, i nije učinio ništa”, zamjenici Šerifa orkuga Broward pozivani su da posjete dom počinitelja barem 39 puta od 2010, “Šerifov ured je više puta upozoren o osobi koja je na kraju počinila zločin u Parklandu”, i da je “naoružani policajac bio prisutan tijekom pokolja i nije učinio ništa”.

I FBI je “ispustio loptu” u drugim nedavnim katastrofama:

  • Naoružani napadač na aerodrom u Fort Lauderdaleu izjavio je FBI-u, prije nego što je počinio zločin, da mu CIA kontrolira misli.
  • Napadač na noćni klub “Pulse” bio je na terorističkom popisu dvije godine, da bi bio skinut s popisa prije nego što je ubio u ime Islama.
  • Izvješće iz 2014. godine zaključilo je kako FBI nije uspio djelovati usprkos znakovima upozorenja kod budućih počinitelja bombaškog napada na bostonskom maratonu.
  • I popis se nastavlja.

Kako odgovor na vladinu nesposobnost ili zloporabu može biti daljnje razoružavanje masa i još veća ovisnost o institucijama koje su nas nisu zaštitile?