PragerU | Nazivati dobre ljude “rasistima” nije ništa novo: slučaj Ty Cobba

Charles Leerhsen, autor knjige Ty Cobb: A Terrible Beauty

Bio je prva superzvijezda baseballa. Prvi čovjek koji je primljen u bejzbolsku “Kuću slavnih”. I još uvijek drži rekord za najveći postotak udaranja u karijeri – .366 – gotovo 90 godina nakon što se umirovio.

Njegovo ime je Ty Cobb.

Pa ipak, unatoč njegovim povijesnim dostignućima, upamćen je kao najgori rasista i najprljaviji igrač koji je ikad obuo kopačke.

Ako poznate baseball, čuli ste priče: Ty Cobb udarao je drškom pištolja crnce koji su prolazili pokraj njega na ulici. Jedanput je u Clevelandu na smrt izbo crnog konobara samo zato što mu je mladić djelovao arogantno.

Na terenu, postoje priče o tome kako je oštrio šiljke na kopačkama kako bi razrezao suparničke igrače. Navodno nije imao prijatelja. U filmu “Polje snova” Shoeless Joe Jackson, još jedna legenda baseballa, rekao je da Cobb nije pozvan na okupljanje duhova u kukuruzištu jer “nitko nije volio kurvinog sina”.

Kao doživotni baseball fan, kad sam krenuo pisati njegovu prvu mjerodavnu biografiju u 20 godina vjerovao sam u te priče. Slušao sam ih čitav život i, poput mnogih drugih, uzeo sam repeticiju kao dokaz.

Ali na moje zaprepaštenje, kako sam kopao po izvornom materijalu – novinama, izvješćima i osobnim pismima – nisam mogao naći niti jedan dokaz da su bile istinite.

Naprotiv, Cobbovi suigrači su ga poštovali i branili, kako na terenu, tako i izvan njega.

Njegovi protivnici govorili su da je igrao čvrsto, ali čisto! Wally Schang, veteranski hvatač, je dao tipičan odgovor. Jednom je izjavio: “Cobb me nikada nije razrezao. Bio je previše dobar u uklizavanju da bi ozlijedio onog tko bi ga pokušao dotaknuti lopticom.”

Jedna čuvena fotografija iz 1912. godine pokazuje kako Cobb uklizava s ispruženom nogom u prepone hvatača St. Louis Brownsa, Paula Kirchella. Izgleda loše. Ali slike mogu zavarati. U stvarnosti, Cobb je izbacio lopticu iz Kirchellove rukavice. Nije ga nabio šiljcima. Kirchell je kasnije rekao: “To je, u biti, bila moja greška. Stajao sam ispred baze umjesto postrance odakle sam mogao izbaciti Cobba dok je uklizavao.” I doista, 1910. Cobb je tražio od lige da igrači otupe svoje šiljke!

A što je s bigotizmom – kako čovjek koji je rođen 1886. u Georgiji može nebiti rasistom?

Pa, kako je ispalo, Ty Cobb je potekao iz duge loze abolicionista. Njegov pradjed je bio pastor koji je propovijedao protiv ropstva i koji je istjeran iz grada zbog toga. Njegov djed odbio se boriti u Konfederacijskoj vojsci radi pitanja ropstva. I njegov otac, nastavnik, jedanput je rasturio gomilu koje je bila spremna na linč.

Na temu zajedničkog igranja crnaca i bijelaca Cobb je izjavi: “Crnci bi trebali biti prihvaćeni svim srcem a ne nevoljko… Crnac ima pravo igrati profesionalni baseball, i tko će reći da nema?”

Cobb je pohodio puno utakmica Crnačke lige. Ponekad je bacio prvi pitch (počasni – op. a.) i sjedio na klupi s igračima. Rekao je da je Willie Mays jedini moderni igrač zbog kojeg bi platio ulaznicu da ga gleda.

A što je bilo s onim crnim konobarom kojeg je navodno ubio? Zapravo, nije bio konobar već noćni čuvar. I Cobb ga nije ubio, već se samo potukao. I da – tip je bio bijelac!

Cobb je bio, poput nas ostalih, nesavršeno biće – prebrzo se uvrijedi, previše netolerantan prema onima koji nisu težili savršenstvu na terenu s ludim žarom poput njega. Ali rasist? Prljav igrač? Nije istina.

Istina je da svaka optužba protiv Ty Cobbovog karaktera vuče korijene iz istog izvora – neprovjerenim člancima i knjigama objavljenim nakon njegove smrti od strane ogorčenog, oportunističkog novinara po imenu Al Stump, kojem je Cobb svojedobno prijetio tužbom zbog toga što izmišlja priče o njemu-

Nije bilo važno što je Stump proveo malo vremena s Cobbom, ili što su Stumpovi izvori bili anonimni; što su sportski novinari koji su poznavali Cobba pohitali u njegovu obranu; ili da je Stump dobio zabranu od publikacija zbog pisanja neistina. Skandal je zagolicao maštu, i zaglavio u mislima javnosti.

Kada legenda pobijedi istinu, objavi legendu. U međuvremenu, reputacija dobrog čovjeka leži u ruševinama.

Postoje lekcije koje možemo naučiti iz ove priče:

Prvo, previše je lako vjerovati lažima o ljudima, osobito onim uspješnim. Laži spuštaju uspješne ljude u našim očima, i mi to volimo čuti.

I drugo, ako je laž ponovljena dovoljno puta, ona postane prihvaćena kao istina.

To nosi posljedice, jer su laži izvor mnogo zla na ovome svijetu – poput onog koje uništava čovjekovo naslijeđe; u ovom slučaju, naslijeđe koje bi trebali slaviti.

Ty Cobb je bio najuzbudljiviji igrač baseballa svih vremena. Jedanput je ukrao drugu, treću i kućnu bazu u tri uzastopna bacanja. Jednom je pretvorio lagani udarac prema bacaču u optrčavanje unutar igrališta (inside-the-park home run). Nije bio niti rasist niti varalica.

Vrijeme je da kažemo istinu o Ty Cobbu.

2 COMMENTS

Comments are closed.