Antisemitizam: Današnja ljevica ostaje vjerna jučerašnjoj

Abraham H. Miller

Screenshot: YouTube/StandWithUs

Da li vas šokira činjenica da ljevica ima problema sa mržnjom prema Židovima? Ne bi vas smjela. Antisemitizam ima dugogodišnju tradiciju među onima koji se nazivaju socijalistima.

Sovjetska revolucija službeno je ukinula institucionalizirani antisemitizam carskog režima, ali već u kolovozu 1919. godine, nova sovjetska vlada pokrenula je kampanju uništavanja sinagoga, konfiskacije židovskih artefakata i slanja poruka rabinima da više ne mogu služiti svojim kongregacijama.

Neo-nacističke web stranice će vam reći da su Židovi napravili rusku revoluciju, ali Židovi su prvenstveno bili na strani menjševika, frakcije koja je podržavala Kerenskog i demokratsku privremenu vladu. S iznimkama vrijednima pažnje, boljševička frakcija je bila sastavljena od ruskih “kršćana”.

U to vrijeme je kružila šala, koja je bila često ponavljana od Staljina, da bi boljševici trebali razmotriti pokretanje anti-židovskog pogroma protiv menjševika, pošto su menjševici imali prilično veliku podršku židova, a boljševici nisu. To se smatralo humorom u zemlji u kojoj u carski administratori konstantno koristili svoje službe kako bi organizirali pogrome za masovne pokolje bespomoćnih Židova.

Čuveni austrijski ekonomist i nobelovac, F.A. Hayek, tvrdio je da je totalitarizam nastao iz socijalističkog ideala centraliziranog planiranja. Intelektualne temelje nacizma nalazimo u njemačkom socijalizmu. Hayekov mentor, Ludwig von Mises, primijetio je kako nije slučajno da su se nacisti prozvali Nacionalsocijalističkom radničkom strankom. Njemačka industrija pod vladavinom nacista bila je samo nominalno u rukama privatnika. Nacistička stranka držala je kontrolu nad visinom plaća i cijena, proizvodnim kvotama i određivala je što će se proizvoditi.

Centralizacija dovodi do ukidanja slobode i uvodi potrebu za žrtvenim janjcima kako bi skrenuli pozornost od tog gubitka.

Moderna ljevica izlazi na ulice kako bi protestirala protiv globalizacije. Prema njihovoj teoriji, globalizacija je zavjera kojoj je cilj kontrolira međunarodne ekonomije. Tko stoji iza te zavjere? Međunarodni bankari.

Tko kontrolira međunarodne banke? Što mislite? Židovi! Stoga je prema ljevici, globalizacija, najveća prijetnja svijetu (osim globalnog zatopljenja), židovska urota.

Zatim, naravno, tu je cionizam. Na sveučilištima i u lijevičarskim krugovima, prevladava mišljenje da je cionizam posljednji bastion britanskog imperijalizma. A ako ne britanskog imperijalizma, onda apartheida; a ponekad i kombinacija ta dva.

U ljevičarskoj politici uzvišenja ugnjetavanih klasa i dodjeljivanja privilegija onima koji svoju “žrtvu” nose kao značku, Palestinci i muslimani su potlačena skupina ljudi.

U svijetu intersekcionalnosti, šibolet uzvišen na dodjeli Oscara, svi potlačeni ljudi moraju raditi zajedno i, naravno, njihova zajednička borba mora biti prihvaćena, dok se njihovi kontradiktorni ciljevi trebaju zanemariti.

Posljedica toga je da Linda Sarsour, koja objeručke prihvaća šerijatski zakon, može biti uzor za feminizam. Ako se otkrije da crni vođe prihvaćaju antisemita i rasnog bigota Louisa Farrakhana, pa što onda? Crnci su ugnjetavani ljudi i mi tek trebamo hodati u njihovim cipelama. Trebamo naći područja u kojima se slažemo i voditi empatičke razgovore o razlikama, poručuje ljevica. Intersekcionalnost to zahtjeva.

Ljevica, koje iskrivljuje svaku najmanju verbalnu pogrešku ili nekakvu drugu formu društveno neprihvatljivog ponašanja u čin agresije i koja garantira, u najmanju ruku izgon, ako ne i smaknuće, sada govori da ovisi o tome tko su agresori.

Probajte zamisliti sliku na kojoj je, umjesto nasmijanog Obame u društvu Louisa Farrakhana, nasmijani Donald Trump sa bijelim supermacistom Richardom Spencerom. Ljevica i mainstream mediji zahtijevali bi Trumpovu ostavku.

Očigledno, neki angažmani s antisemitima su prihvatljivi, a drugi nisu. To samo ovisi o tome da li osoba koja prakticira antisemitizam pripada potlačenoj klasi i ima pravo na intersekcionalizam.

Moderna ljevica ne razlikuje se od boljševika, koji su verbalno osudili antisemitizam starog kova, a istovremeno su kreirali novu vrstu antisemitizma. Odajte priznanje ljevici. Kada je riječ o antisemitizmu, oni ostaju vjerni svojoj tradiciji.