Možemo li napokon priznati da je Trump dobar predsjednik?

Michael J. Knowles

Screenshot: YouTube/AP

Iranski sporazum u ruševinama, tri američka taoca sigurno su se vratila iz Sjeverne Koreje koja sada nudi denuklearizaciju i završetak Korejskog rat nakon 68 godina, uhvaćeno pet čelnih ljudi ISIS-a – i to samo ovaj tjedan. Na domaćem frontu, u samo godinu i pol dana, značajna porezna reforma koja je Ameriku učinila konkurentnijom, manje ilegalnih stranaca ulazi u našu zemlju nego u bilo koje vrijeme u proteklih 17 godina i deseci postavljenih saveznih sudaca koji su stali u obranu vladavine prava i našeg ustavnog poretka. Prema anketi CNN-a, od svih medija, danas više Amerikanaca drži mišljenje da zemlja ide u pravom smjeru nego u bilo koje vrijeme u proteklom desetljeću.

Ljevica, neiznenađujuće, ostaje pri svome što se tiče protivljenja prema predsjedniku Trumpu. Ali ono što je razočaravajuće jest da šaćica “Nikad Trump” republikanaca ostaje jednako nespremna da prizna ono očito: Donald Trump je dobar predsjednik. I doista, preostali anti-Trump glasovi na desnici čine se očajnijima nego ikad u svojim naporima da uklone predsjednika, ako zbog ničeg drugog, onda iz razloga da dokažu da su cijelo vrijeme bili u pravu.

Često zloupotrebljavani Ralph Waldo Emerson pada mi na pamet. Nespretne cjepidlake pogrešno citiraju transcendentalnog esejista apsurdno inzistirajući da je “dosljednost bauk malih umova”. Emerson je zapravo napisao: “Bezumna dosljednost je bauk malih umova”. Razlika je o presudnog značaja. Logika zahtijeva dosljednost, no logične postavke se mogu pokazati pogrešnima. Luđak koji je uvjeren da je banana i guli svoju kožu slijedi dosljednu logiku; problem je u tome što njegova pretpostavka nije istinita.

Ljudi su tvrdogkavi. Ili preciznije, lako postaju plijenom predanosti predrasudama, pri čemu pojedinci postaju više uvjereni u svoj stav kad ga jednom javno objave. Što ljudi intenzivnije brane svoje mišljenje, teže i je uvjeriti u suprotno, iako postoji pregršt dokaznog materijala za to. Glupe ideologije, predstavljene dokazima koji proturječe stvarnosti, odbacuje stvarnost za svoje teorije.

Neki konzervativci i republikanci odbili su 2016. glasati za predsjednika Trumpa i to su učinili iz raznih razloga. Neki su se bojali da će Trump biti ljevičarski vuk u ovčjem odijelu. Drugi su inzistirali da će Trumpovo grubo izražavanje i neotesano osobno ponašanje prikazati krivu sliku konzervatizma i smanjiti ugled Sjedinjenih Država u očima njezinih građana kao i ostatka svijeta. Nakon 17 mjeseci, ne samo da se ti strahovi nisu obistinili, već svi dokazi upućuju upravo suprotno: odlična vladavina kod kuće, mir kroz snagu u inozemstvu i dugo odsutna nada u srcima Amerikanaca.

Stvarnost je pobila premise “Nikad Trumpovaca”. Ta činjenica trebala bi biti razlog proslave svih, osim onih koji žele zlo ovoj zemlji. Ipak, neki se još uvijek tvrdoglavo nadaju da će predsjednik Trump iznevjeriti našu zemlju kako bi izbjegli poniženje saznanja da su bili u krivu. Ali mijenjanje nečijeg mišljenja u svijetlu novih činjenica nije grijeh; i dosljednost u obrani fantazije nije vrlina.