COULTER: Irci nisu crvenokosi Meksikanci

Ann Coulter

Depiction of the Draft Riots in 1863/Public Domain

U intervjuu s NPR-om prošlog petka, Trumpov šef osoblja John Kelly opisao je ilegalne strance koji se slijevaju preko naše granice na najblaži mogući način.

Rekao je da ilegalni stranci nisu “loši ljudi”, ali također “nisu ljudi koji se mogu lako asimilirati u Sjedinjene Države i u naše moderno društvo”. Oni su, nastavio je, većinom iz ruralnih područja, siromašni, nekvalificirani i nepismeni. “Oni ne govore engleski”, rekao je Kelly. “Jasno, to je velika stvar.”

Kelly je prekršio građansku religiju tretiranja svakog ne-Amerikanca bolje od Amerikanca — potencijalnog najboljeg studenta, dobitnika Medalje časti i primatelja Nobelove nagrade. Naravno, nazvan je “rasistom”.

Zašto se uopće truditi? Ionako ćete biti prozvani “rasistom” bez obzira što rekli, pa zašto onda ne biti iskren: Ilegalci su samoovlašteni kršitelji zakona i lopovi, koji kradu radna mjesta i državne benificije koje su namjenjene našim građanima.

Naši mediji, vođeni klišejima, ljute se i viču o Kellyjevom mogućem imigrantskom podrijetlu.

CNN-ov voditelj Don Lemon je rekao: “Ali baš kao i većina Amerikanaca, Kelly dolazi iz obitelji useljenika, zar ne?”

Da si pročitao “Adios, America!” (knjiga Ann Coulter – op. a.) Don, znao bi da je to PC (politička korektnost – op. a.) glupost. Sve do 1990. godine — četvrt stoljeća nakon plana Teddyja Kennedyja da preuredi našu zemlju u pakao Trećeg svijeta — polovina stanovništva pratila je svoje korijene do Amerikanaca 1790. Mi smo stvarna zemlja, sastavljena od ljudi koji su je stvorili, slično kao ostale zemlje.

Irci su bili ovdje u vrijeme našeg osnivanja i borili su se u Revolucionarnom ratu. Ja sam u srodstvu s jednim od njih.

CNN-ov John Berman je rekao: “Ako se sjećam američke povijesti iz srednje škole – a sjećam se – Amerika je, sredinom 19. i početkom 20. stoljeća, bila izgrađena na imigrantima”.

Kao da se ništa nije dogodilo u Americi do 1850. godine – ne postoji Jamestown, nema Deklaracije o neovisnosti, nema Ustava, nije stvorena nova civilizacija iz blata.

Davno prije nego je Amerika u 19. stoljeću iskusila prvi val imigranata, ovo je već bila nevjerojatno uspješna zemlja — bogata, pismena i slobodna (s jednim očitim izuzetkom, koji je ubrzo ispravljen u jedinom ratu koji se vodio kako bi se okončalo ropstvo). Pobijedili smo u ratu s Velikom Britanijom, osvojili smo Zapad i izumili električnu energiju, hlađenje, viseće mostove i demokratsku republiku.

Twitter je eksplodirao reakcijama na Kellyjeve neuvredljive opaske, s idiotima koji su isticali da su ISTE STVARI JEDNOM GOVORILI O IRCIMA!

Tako je, i ljudi koji su to govorili bili su u pravu. Nemojmo lagati kako su Irci bili prekrasni useljenici.

Svi imigranti imali su probleme, svaki na svoj način. Talijanski useljenici donijeli su organizirani kriminal, nešto s čime se Amerika nije prije susretala. Židovski useljenici donijeli su radikale, komuniste i anarhiste, i aktivirali bombe posvuda. Irski doseljenici donijeli su siromaštvo i šokantnu razinu kriminala — također i Williama Brennana i Teddyja Kennedyja, dvojicu muškaraca koji su više od bilo koga drugoga uništili našu zemlju.

U regrutacijski neredima 1863. godine, Irci New York Cityja eksplodirali su u divljem nasilju zbog Proglasa o emancipaciji, strahujući da će se ubrzo morati natjecati s oslobođenim crncima za poslove.

Irci su divljali, linčovali crnce i spaljivali njihove objekte do temelja. Kao što je opisano u knjzi Leslie M. Harris pod nazivom “U sjeni ropstva: Afroamerikanci u New Yorku, 1626-1863”, irski buntovnici “napravili su sport od sakaćenja crnih muških tijela, ponekad seksualnog. Skupina bijelih muškaraca i dječaka smrtno su napali crnog mornara Williama Williamsa — skačući po njegovim prsima, ubadajući ga nožem, udarajući njegovo tijelo kamenjem — dok je sve to gledala gomila muškaraca, žena i djece.”

Srećom po Irce, nije bilo skupina etničkih aktivista koji bi priskočili u pomoć opravdavajući njihovo loše ponašanje. Predsjednik Lincoln poslao je federalne trupe kako bi ugušio divljački ustanak. (Hej, predsjedniče Trump! Lincoln je vrlo popularan predsjednik!)

A to su bili europski imigranti, od kojih je većina govorila engleski jezik, suprotno budalaštinama koje ste čuli u reakcijama na Kellyjeve opaske prošli tjedan. Danas dobijamo seljake koje ne samo da ne govore engleski, ne govore niti španjolski, a također su nepismeni i u svojim dijalektima.

Irci su bili prisiljeni napustiti svoju zemlju zbog jednokratne nesreće — velike krumpirove gladi. Nisu uvijek tako živjeli. Umiranje od gladi i siromaštvo nije bilo u njihovoj kulturi.

Ipak, Irci su bili — u jednom trenutku — među najsiromašnijim imigrantima koje smo ikada dobili i među najsporijima što se tiče asimilacije. Trebalo je 120 godina, prema procjeni političkog analitičara Michaela Baronea. (Zamislite vrijeme kad su naši najgori imigranti bili Irci!)

I vjerojatno bi još uvijek imali problema da je New York Times zahtijevao posebna prava za njih, ACLU pokretao tužbe u njihovo ime, a Southern Poverty Law Center vikao “rasizam” svaki puta kad bi netko primjetio njihovo loše ponašanje.

Umjesto toga, razboriti irski svećenici zveknuli su ih po glavi, rekli im da se otrijezne i odu kući svojim ženama. (U to vrijeme, Katolička crkva se nije bavila “imigrantskim pravima”; dovodila je svoje propalice u red.)

Do 1950., Irci su zarađivali više od ostalih Amerikanaca. Mnogi su se tako dobro reformirali da su postali republikanci.

To je bilo onda, ovo je sad.

Ann Coulter je sindikalizirana kolumnistica i odvjetnica.