Serija ‘Seks i grad’, koja je premijerno prikazana na ovaj tjedan prije 20 godina, promijenila je način na koji žene misle o seksu. Izjava glavnog lika serije, Carrie Bradshaw, da će se početi seksati “poput muškaraca” — spavajući unaokolo i ne osjećajući “ništa” nakon toga — pogodila je žicu. Bila je to nova vrsta bajke — sjajna, glamurozna, njujorška Pepeljuga koja odbacuje svog princa, ali zadržava cipele. Dvadeset godina kasnije, ipak, te stvarne “Carrie Bradshaw” su same, bez djece i mnoge od njih se pitaju što se dogodilo sa njihovim sretnim završecima.
Početkom 2000-ih godina, inspirirane Carrie Bradshaw i njezinim prijateljicama, žene u svojim 20-im i 30-im godinama počele su prakticirati seks “poput muškaraca”. Ako muškarci to mogu, zašto ne bi i one? “Nije postojalo nešto što bi se moglo protumačiti kao loš spoj”, piše kolumnistica Julia Allison o vremenu kad je živjela u stilu junakinja serije ‘Seks i grad’, “samo dobar spoj ili dobra priča za vrijeme užine”.
Zapravo, u godinama nakon premijere serije, Seks i grad je postao nedovoljno feministički — primajući kritike zbog toga što je sretno upario četiri junakinje u finalu serije. 2010., Telegraph se žalio da je “Najsretniji lik, Charlotte, daleko najkonvencionalniji — s bogatim suprugom, djecom, bez posla (na kraju), s palačom na Park Avenue”. U 2017., Marie Claire je nazvao jednu od junakinja serije “antifeminističkom” zbog njezine izjave da “svatko treba muškarca”. Ako se može izvući bilo kakva lekcija, sugeriraju današnji kritičari, to je da serija nije išla dovoljno daleko. Da bi se mogle nazvati istinskim feministicama, žene moraju u potpunosti odustati od romanse.
Postoji samo jedan problem: prije ili kasnije, žene se žele skrasiti. Zapravo, mnoge žene koje su prije 20 godina “kupile” životni stil ‘Seks i grada’, danas dolaze naprijed kako bi podijelile žaljenje zbog svog izbora. Julia Allison rekla je da je serija doslovno “uništila njezin život”. Ona kaže da je serija prodavala “strah od intimnosti maskiranu kao žensko osnaživanje”. Pišući za New York Post, Allison sjetno zamišlja kakav je njezin život mogao biti da se nije zavarala filozofijom ‘Seks i grada’. “Možda bih danas bila udana i s djecom?”
U svom memoaru pod nazivom “Unwifeable” (u stilu, nemoguća za oženiti – op. a.), novinarka i bivša kolumnistica Mandy Stadtmiller opisuje kako ju je desetljeće života provedenih kao “Carrie Bradshaw stvarnog života” ostavilo sa mišljenjem da “možda ne postoji nitko tko bi bio za mene”. Napisala je: “Rekla sam sebi da sam feministica”, ali je u konačnici shvatila da sreća nije došla s neobaveznim seksom i povremenim vezama, već “tek kad je [svoje srce] otkrila osobi koja se pokazala vrijednom”.
Činjenica da su se junakinje ‘Seks i grada’ u konačnici htjele skrasiti, nije nerealistična laž koju je serija nametnula tim ženama. Laž je u tome što su se uopće mogle skrasiti nakon što su svoje 20-te i 30-te godine provele spavajući unaokolo. U to se vrijeme, odbacivanje “princa na bijelom konju” i, umjesto toga, fokusiranje na haljinu, cipele i fizičku privlačnost, činilo kao radikalan čin feminizma. Uostalom, kao što je spisateljica Keira Cass rekla: “Pepeljuga nikada nije tražila princa, tražila je slobodnu noć i haljinu”. No, iznenada, s biološkim satovima koji otkucavaju, bježeći od jednog do drugog muškarca i u strahu od predanosti, te su se žene počele zapitkivati. Naposljetku, možda je Pepeljuga ipak znala nešto što one nisu.
