KNOWLES: ‘Net neutralnost’ nije na snazi mjesec dana. Jeste li već mrtvi?

Michael J. Knowles

courtesy of Wikimedia Commons

Prošlo je više od mjesec dana od kada su regulacije “net neutralnosti” službeno opozvane, bacivši civlizaciju u paleolitički pakao 2015. godine. U tim danima venuće Obamine administracije, vladini birokrati uzeli su kontrolu nad internetom klasificirajući ga kao komunalnu uslugu prema Naslovu II Zakona o komunikacijama i time dali Komisiji za savezne komunikacije (FCC) snagu da reguliraju davatelje internetskih usluga kao da je tridesetak ISP-ova u Sjedinjenim Državama drugi dolazak Ma Bellovog telefonskog monopola.

Nakon tri kratke, vedre godine, glavni čovjek FCC-a predsjednika Trumpa, Ajit Pai, ukinuo je opterećujuće regulacije 14. prosinca 2017. Holivudske zvijezde skočile su u obranu svojih sunarodnjaka, koji su, usprkos poreznim rezovima, još uvijek bili živi, i proglasili da je Internet gotov. Neki su inzistirali da će promjena pravila navesti Twitter da naplaćuje svoje usluge svojim korisnicima po tweetu. ACLU je opozorio da bi ukidanje moglo dovesti do “erozije najveće platforme slobodnog govora koju je svijet ikada poznavao”.

Dana 19. srpnja, demokratski političari diljem zemlje pokušali su po posljednji put zaustaviti opozivanje “net neutralnosti” prije nego što bude prekasno. Konresmen Adam Smith je tweetao: “Opoziv #NetNeutrality Trumpovog FCC-a počinje danas. Pozivam na glasovanje u Zastupnički dom kako bi #SaveTheInternet.” Njegove demokratske kolegice, zastupnica Barbara Lee i Nita Lowey, između ostalih, objavile su slična upozorenja i pozive na akciju. Nažalost digitalnih proroka sudnjeg dana, nova je politika stupila na snagu više od mjesec dana ranije, 11. lipnja. Nebo se nije zamračilo; zemlja se nije tresla. Datum opoziva došao je i prošao bez puno fanfare. Internet je preživio. Twitter nije počeo naplaćivati po tweetu. World Wide Web ostala je nepromijenjena.

Demokratska narativa “net neutralnosti” nikada nije imala smisla. Regulacije “net neutralnosti” napravile su Internet manje slobodnim. Štoviše, to je bila aberacija bez koje se Internet širio i čudesno razvijao desetljećima. Ako su demokrati htjeli da održe Internet istim kakav je uvijek bio, borili bi se za opoziv tih regulacija. Ali demokratska histerija oko “net neutralnosti” nikada nije bila oko očuvanja Interneta kakvim smo ga znali i voljeli; to je bilo grabanje za više moći.

Prema ljevičarima, katastrofa je uvijek iminentna. Oni upozoravaju na katastrofu, ali obećavaju da će nas spasiti ako im damo samo malo više moći i malo više novca. U svojoj knjizi pod nazivom “Kad proročanstvo zakaže” iz 1956. godine, psiholog Leon Festinger otkrio je da se pripadnici kulta sudnjeg dana probude jutro prije Armagedona, ne u nevjerici, već čak čvršći u svoja uvjerenja. Razlog je taj što se smak svijeta nikada ne sprječava; uvijek se samo odgađa. Propalo predviđanje ili dva neće biti dovoljno za raspuštanje kulta. Kako bi ga napustili, moramo najprije prepoznati nedostatke samog sustava vjerovanja.

Demokratska stranka će nastaviti prodavati isti stari Kool-Aid, do slijedećih izbora i dalje. Armagedoni će doći i proći, kultisti će ostati, a oni sretnici koji prepoznaju unutarnju nelogiku vlastitih ideologija će odšetati.