WALSH: Ne, Isus ni izbliza nije bio socijalist

Matt Walsh

0
75
Fine Art Images

Dovoljno je loše što socijalisti i dalje zagovaraju sistem koji je ubio, zatvorio i izgladnio stotine milijuna ljudi tijekom prošlog stoljeća. Ako se žele pridružiti nekima od najopakijih i najokrutnijih režima u ljudskoj povijesti, slobodni su to učiniti. Ali su definitivno prešli liniju kad su za sobom povukli i Isusa.

Čelnica Demokratskih socijalista Amerike nedavno je izjavila da je Isus socijalist. Politički aktivist Stephen Colbert podržao je tu istu ideju na njegovom showu prošlog tjedna. Zajedno su odjekivali liniju koju demokrati i socijalisti (ponavljam se) već desetljećima viču. To je, također, zanimljiva linija kada uzmete u obzir da ti isti ljudi ustuknu od zgražavanja svaki put kad se Biblija koristi u svrhu opravdanja socijalne politike.

Ako imate odvažnosti predložiti da nerođenim ljudima ne bi trebalo smrskati lubanje, bit ćete optuženi za pokušaj uspostavljanja teokracije. A nakon toga, ako ćete imati drskosti sugerirati da vaša imovina pripada vama, a ne vladi, bit ćete optuženi za odbijanje zapovijedi našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Zapravo, vrlo rijetko sam čuo da osoba pro-života koristi Bibliju kao osnovu svog pravnog argumenta. Puno češće čujem ljevičara koji koristi Bibliju kao osnovu svog ekonomskog argumenta. Činjenicu da to čini licemjerno staviti ćemo po strani. Prava poanta je da to čini krivo.

Znamo da Isus nije socijalist jer, prije svega, on nije nikakav -ist i nije promicao nikakav -izam. On nije ušao u naš svijet kako bi ponudio odobrenje s nebesa za bilo koji ideološki cilj ili ekonomski sustav. Oni nije bio politički revolucionar — što je činjenica koju ljudi u današnje vrijeme očito pronalaze iznenađujućom i skandaloznom, baš kao što je to bio slučaj u Kristovo vrijeme. Njegovi suvremenici su ga neprestano pokušavali nagovoriti da zauzme političko stajalište. Čini se da moderni ljudi igraju istu igru i na isti bezuspješan način.

Još važnije, znamo da Isus nije bio socijalist jer socijalizam i kršćanstvo stoje na suprotnim krajevima spektra. Socijalisti gledaju na siromaštvo i svu ljudsku patnju kao na kulturnu bolest koja može biti izlječena velikodušnošću Države. Ona preuzima odgovornost iz ruke pojedinca i stavlja je u ruke kolektiva, koji je zapravo skup birokrata. To vam omogućuje da pogledate siromašnog čovjeka i kažete: “On nije moj problem jer je on naš problem”. A s “naš” zapravo mislite na “njihov”.

Primjetite kako su većina modernih američkih socijalista sveučilišni studenti, koji žele riješiti sve naše društvene probleme s porezima koje oni sami ne plaćaju. Lako je svaliti stvari na kolektiv kada niste sami dio tog kolektiva. I to je razlog zašto se naša verzija socijalizma — i svaka druga verzija — ne može shvatiti ozbiljno. To nije ništa drugo nego sebičnost i kukavičluk koji se sakrivaju pod tankim velom lažne dobronamjernosti.

Isus nam ne dopušta tako lagano oslobađanje od krivnje. Pročitajte bilo koji odlomak gdje govori o pomaganju siromašnima (Matej 25:40, Matej 5:42, Luka 12:33, itd.) i nećete nači nikakvo spominjanje zakona ili politike ili sustava. Umjesto toga nači ćete podsticanje i instrukcije koje su usmjerene na vas kao pojedinca. On vam govori da idete svojom voljom, svojom slobodnom voljom, sa svojim vlastitim novcem i služite onima manje sretnima. Ako ovisite o vladi kako bi ispunili svoju kršćansku dužnost, onda zapostavljate svoju kršćansku dužnost.

Istina je da Isus osuđuje pohlepu i upozorava protiv prikupljanja bogatstva. Jasno ponavlja da je pomaganje siromašnima jedna od najosnovnijih obveza kršćanina. Ali socijalizam je načn izbjegavanja ove obveze, a ne ispunjavanje. Tražeći od vlade da bude dobrotvorna umjesto vas — i to još s novcem drugih ljudi — propustili smo cijelu poantu vježbe.

Trebali bismo služiti našem bližnjem jer bismo trebali voljeti našeg bližnjeg. Kad dajemo novac, hranu ili odjeću siromašnima, dajemo i puno više od novca, hrane i odjeće. Dajemo im ljubav. Ljubav ne može biti nejasna i neosobna i distribuirana od strane vladine agencije. Vlada nije nikada nikog voljela i nikad neće. Vlada čak ne može ništa nikome dati, a da prvo ne uzme od nekog drugog. Svaki akt milosrđa mora prvo biti akt oduzimanja. Dakle, čovjeku koji od vlade dobije EBT karticu, biti će zadovoljene fizičke potrebe, barem neko vrijeme, ali ona dublja ljudska potreba za ljubavi i dostojanstvom neće biti ispunjena. To je možda jednostavan način za ispunjavanje potreba, ali nije način ljubavi ili kršćanski način.

Kršćanski način znači osobno i direktno služiti one manje sretne, potvrđujući time njihovu humanost i prepoznavajući njihovo dostojanstvo kao osobe. Ovo nije puki sentimentalizam; ovdje postoji i praktična korist. Ljudi će puno lakše izaći iz dubine siromaštva ako će biti tretirani dostojanstveno i s poštovanjem. Sustav koj izadovoljava potrebe siromašnih, ali ih lišava dostojanstva, nije sustav koji može učinkovito podići siromašne iz siromaštva. Mnogo vjerojatnije je da će ih držati tamo, nahranjene i odjevene, ali u očaju. Sustav socijalne skrbi potvrđuje tu činjenicu dovoljno jasno. Socijalističke politike svugdje su je dodatno dokazale. Iako, u većini slučajeva tijekom povijesti, siromašni su očajavali bez obzira jesu li imali hranu i odjeću ili ne. Ja stvarno ne vjerujem da je to ono što Isus ima na umu.