Sally Pipes o tome zašto je zdravstveni sustav jedinstvenog platitelja loš za Ameriku

Jacob Airey

Kako cijena zdravstvenog osiguranja raste, Obamacare postaje sve nepopularniji kod američke javnosti, budući da sve više ljudi gubi svoju pokrivenost, zdravstveni plan i svoje liječnike. Dok konzervativci nude slobodno-tržišna rješenja za ova pitanja, socijalistički kandidati poput Bernieja Sandersa ponudili su zakonodavstvo koje bi uvelo vladu kao jedinstvenog platitelja, sustava koji bi bankrotirao zemlju.

Sally Pipes je predsjednica i izvršna direktorica Pacific Research instituta iz San Francisca, kolumnistica “Forbesa” i stručnjaka za zdravstvenu politiku, koja je napisala mnoštvo knjiga na tu temu. Njezina najnovija knjiga, “Lažna obećanja zdravstvene zaštite jednog platitelja” (The False Promise of Single-Payer Health Care) razotkriva ljevičarsku ideju savezne vlade koja vodi medicinsku indkustriju.

Ovo što slijedi je intervju s gospođom Pipes, u kojem se govori o kanadskoj verziji sustava jednog platitelja i katastrofe koju savezna vlada često donosi u medicinsku industriju.

P: Nedavno ste napisali članak u Forbesu o ulozi kalifornijskog zdravstvenog sustava u ogromnom, neodrživom proračunu od 200 milijardu dolara u toj državi. Koji su vaši prijedlozi za popravljanje zdravstvenog sustava Zlatne države i kako ga učiniti podesnijim za rukovanje?

Sally Pipes: 200 milijardi dolara je mnogo novaca. To je bio posljednji proračun guvernera Jerryja Browna i on raste sve više i više, budući da sve više vladinih programa uzima maha u državi Kaliforniji.

Izgleda da će novi guverner postati Gary Newsom, koji je veliki podupiratelj zdravstvene zaštite jedinstvenog platitelja ili “medicare za sve” i ne dopušta bilo kakvo privatno osiguranje, što sve stavlja pod vladinu kontrolu.

U lipnju 2017. godine, državni senat donio je SB-562, zakon o jedinstvenom platitelju, koji bi koštao, prema senatskom odboru za raspodjelu, 400 milijardi dolara, što je dvostruko veći iznos od sadašnjeg kalifornijskog proračuna. Na sreću, zakon je stavljen po strani od demokratskog predstavnika doma, koji je rekao da nije navedeno koliko bi taj zakon koštao i kako bi se financijski pokrio.

Posljednja stvar koju želimo u Kaliforniji je zdravstveni sustav s jednim platiteljem, koji je čak sveobuhvatniji od onog u Kanadi.

P: Što se tiče Kanade, njezin zdravstveni sustav ima mnogo pobornika u Sjedinjenim Državama, koji žele prekopirati njihov program. Možete li se kratko osvrnuti na kanadski sustav i bi li on radio u SAD-u ili ne?

Sally Pipes: Ja sam Kanađanka, odrasla sam su tom sustavu. Kanada je samo jedna od jedanaest razvijenih zemalja koja ne dopušta nikakvo privatno osiguranje za stvari koje su medicinski neophodne.

Prethodno sam radila na institutu na kojem smo započeli publikaciju “Čekaj svoj red: Vodič za popis čekanja u Kanadi”.

U 2017. godini, prosječno vrijeme čekanja za pregled liječnika ili tretmana specijaliste u Kanadi iznosilo je 22,1 tjedana, preko pet mjeseci. Više od milijun Kanađanina je na toj listi, pokušavajući dobiti liječnika. Samo prošli tjedan, institut Fraser objavio je cijenu ovog “besplatnog” sustava. Ispada da ništa nije besplatno. Prosječna kanadska četveročlana obitelj plaća, preko skrivenih poreza i pristojbi, oko 13.000 dolara za duge liste čekanja, racionaliziranu skrb i slabi pristup najnovijim tretmanima.

Također, Kanada se suočava s nedostatkom liječnika i bolničkih kreveta jer su plaće liječnika vezane na to koliko je svaka pokrajinska vlada spremna platiti za postupak. Naravno, mnogo liječnika napušta medicinu i rano se umirovljuje.

To je sustav kojeg ne želimo u Sjedinjenim Državama, ali senator Bernie Sanders žestoko gura ovaj “medicare za sve” zakon, još od kad je bio protukandidat Hillary Clinton za predsedničku nominaciju demokratske stranke 2016. godine.

Nikada nije rekao koliko bi to koštalo, ali Urban institut, koji je ljevičarski, rekao je da bi to iznosilo 32 trilijuna dolara tijekom deset godina.

P: To je trilijun s ‘T’?

Sally Pipes: Trilijun s “T”. To bi značilo da bi Sjedinjene Države imale iste probleme poput Kanade. Racionaliziranu skrb, duga čekanja, mnogo veće poreze. To uključuje poreze na dobit, poreze na tvrtke, poreze na plaće, a čak i kada bi udvostručili sve te poreze, to ne bi bilo dovoljno za pokrivanje troškova ovog sustava jednog platitelja.

P: Predsjednik Obama pokušao je pokrenuti univerzalnu zdravstvenu zaštitu u nešto laganijem obliku, poznatom kao Obamacare, a jedno od vaših postignuća je vaš komentar na Obamacare. U 2016., napisali ste knjigu “Put iz Obamacarea” (The Way out of Obamacare), u kojoj izlažete plan kako izaći iz tog sustava. Vjerujete li da je pokušaj predsjednika Trumpa da obstavi Obamacare preko izvršne naredbe pomogao ili povrijedio proces ukidanja? Ili bi sadašnja administracija mogla učiniti više?

Sally Pipes: Obamacare je postao zakon zemlje 23. ožujka 2010. godine, dakle, star je osam i pol godina. Nije funkcionirao za američke ljude. Visoke premije, visoki odbici, uske mreže liječnika i bolnica i samo 12 milijuna pokrivenih ljudi u zemlji od preko 330 milijuna, tako da nije funkcionirao.

Predsjednik Trump, kada je natjecao za ured predsjednika, zajedno s republikanskim kandidatima za Dom i Senat, natjecali su se na temelju dobećanja za ukidanje i zamjenjivanje Obamacarea.

Nažalost, do jeseni 2017., nisu to uspjeli postići. Predsjednik Trump je u listopadu najavio plan o produljenju kratkoročnih planova s tri mjeseca na dvanaest mjeseci. Izvršna grana čak je omogućila to produljenje na trideset i šest mjeseci, ako ste htjeli.

Sada, ti planovi nisu za sve i Chuck Schumer (voditelj senatske demokratske manjine) pokušava reći da su to smeće planovi. Nisu, oni daju ljudima koji nisu pokriveni od poslodavca, opciju. Ja sam velika obožavateljica tog novog pravila.

P: Jeste li za izravno ukidanje, ukidanje i zamjenu, i ako jeste, čime biste ga zamijenili?

Sally Pipes: Ja sam bila velika ljubiteljica “ukidanja i zamjene”. Kada je Tom Price (bivši tajnik Zdravstva i Ljudskih usluga) bio u Domu s govornikom Paulom Ryanom, svi smo bili na istoj stranici što se tiče plana zamjene. Željela bih vidjeti da je u potpunosti ukinut, a nakon toga zamijenjen s planom koji jača poziciju pacijenata i liječnika, a ne savezne vlade.

Plan koji bih htjela vidjeti promijenio bi porezni kod kako bi omogućio onima s privatnim osiguranjem da dobiju [iste] porezne olakšice kao i oni koji su pokriveni od poslodavaca. Ljudi koju su osigurani preko poslodavaca dobivanju pokrivenost bez poreza, ali ako idete na individualno tržište biti ćete oporezovani.

To bi bila velika stvar i u izjednačavanju konkurencije. Željela bih vidjeti da države smanje svoje mandate u zdravstvenoj zaštiti. Željela bih vidjeti reformu u medicinskoj nesavjesnosti. Liječnici prakticiraju defenzivnu medicinu jer se boje da će biti tuženi. Željela bih vidjeti da ljudi budu u mogućnosti kupiti osiguranje preko državnih granica. Željela bih vidjeti da se Medicare poboljša podizanjem dobne granice od 65 godina jer prosječni Amerikanac živi do 79. Željela bih vidjeti promjene u Medicaidu.

Postoje mnoge stvari koje se mogu učiniti.

Posljednja stvar, kada čujete ljude na ljevici koji govore da republikanci žele povrijediti ljude s već postojećim stanjima, na tržištu postoji samo oko šest milijuna ljudi koji imaju kronična ili postojeća stanja. Rješenje kako bi se pomoglo tim ljudima jest omogućiti državama da postave visokorizične fondove sa sredstvima od savezne vlade, kako bi ti ljudi mogli biti pokriveni, a kako mlađi, zdraviji ljudi ne bi trebali plaćati njihove troškove. Visokorizični fondovi su sjajan način za rješavanje ljudi sa već postojećim stanjima.

P: Posljednje pitanje: Vaša najnovija knjiga “Lažna obećanja zdravstvene zaštite jednog platitelja”, biti će izdana u ožujku. Recite nam o čemu se radi i što se nadate da će čitatelji izvuči iz nje?

Sally Pipes: Kako Amerika postaje sve oduševljenija idejom o jedinstvenom platitelju, sustavom Medicare za sve, s ljudima poput Bernieja Sandersa i nove ljubimice ljevičara Alexandre Ocasio-Cortez, ankete pokazuju da 51% Amerikanaca i 75% demokrata preferira takav sustav. Moja knjiga objašnjava što je točno susstav jedinstvenog platitelja i navodi primjere iz Kanade i Velike Britanije. Duga čekanja, ljudi koji umiru u bolnicama, a čak govori i o Udruzi veterana, koja je pravi primjer sustava jedinstvenog platitelja. Raspravlja o tome kako je bila štetna za veterane i kako ju je potrebno prvatizirati kako bi naši veterani mogli imati najbolju njegu.

O tome govorim kako bih mogla educirati Amerikance o toj ludoj ideji da vlada u potpunosti preuzme naš zdravstveni sustav.