WILLIAMS: Što je previše, previše je

Walter E. Williams

0
55

Tijekom vikenda 4.-5. kolovoza (i prethodnog petka navečer), 12 stanovnika Chicaga je ubijeno, a još 62 su ustrijeljena i ranjena, izvijestio je Chicago Tribune. Prije prošlotjednog pokolja, 1.718 građana Chicaga ustrijeljeno je od početka godine, a od toga 306 ih je ubijeno. Dodatak ovoj tragediji je činjenica da je stopa rješavanja tih zločina manja od 15 posto. To znači da u više od 85 posto ubojstava u Chicagu nije podignuta optužba protiv sumnjivaca. Chicago nije jedinstveni slučaj ovog bezakonja. Detroit, Baltimore, Philadelphia, St. Louis i ostali veliki gradovi također dijele slične visoke stope ubojstava.

Nisu samo pucnjave i ubojstava ono što negativno utječe na crne stanovnike koji se u velikoj većini drže zakona. Uz to, postoje visoke stope provala, silovanja i uništavanja imovine. Škole su notorno loše. Budžeti gradova suočavaju se s manjcima. Stanovnici se bave sa sve gorim gradskim uslugama. Sve to uzrokuje masovni egzodus iz tih gradova onih najsposobnijih ljudi.

Uobičajena pristojnost zahtijeva da se poduzmu neki koraci kako bi se pozabavili s groznim uvjetima u kojima toliko crnih Amerikanaca živi. Bijeli liberali, crni političari i sportske figure fokusiraju većinu svoje pažnje na ono što radi policija, ali koliko je to relevantno za sveukupnu tragediju? Prema podacima Washington Posta od 9. srpnja, ove godine je 626 ljudi ustrijeljeno od strane policije. Od te brojke, 114 njih su crnci. Prošle godine, policija je ustrijelila i ubila 987 osoba, od toga 223 crne. Kako bi stavili ove policijske pucnjave u malo perspektive, samo u Chicagu 2017. godine bilo je 674 ubojstava, a gotovo 80 posto žrtava su bili crnci. Čini se da bi, ako je netko stvarno zabrinut za crnu smrt, pucnjeve policajaca trebale biti pri dnu lista dežurnih dušebrižnika — što ne opravdava loše ponašanje nekih policijskih službenika.

Hoće li pomoći veća zastupljenost crnaca i demokrata u političkim uredima? Ispada da se među 50 gradskih vijećnika u gradu Chicagu nalazi samo jedan republikanac. Četrdeset osam su demokrati, 19 crnci. Zapravo, većinu gradova u kojima crnci žive u groznim uvjetima i čine veliki postotak stanovništva kontroliraju demokrati već gotovo pola stoljeća. Također, na instrumentima kontrole, poput šefova policija, nadzornika škola i članova gradskih vijeća, nalazi se mnogo crnih ljudi. Ako bi kontrola demokrata i crnaca nešto značila, ti gradovi bi bili rajevi na zemlji.

Koliko su korisni za te očajne crne zajednice napori mnogih crnih političara da se fokusiraju na povezanost predsjednika Trumpa s Rusijom? Vođa pokreta za uklanjenje Trumpa s dužnosti predsjednika je zastupnica Maxine Waters. Njezin kongresni distrikt pati od visoke stope kriminala i propalih škola. Ona, kao i većina drugih crnih političara, tvrdi da pomaže svojoj izbornoj jedinici na način da radi sve što je u njezinoj moći kako bi se izborila za više poreznog novca koji će biti namijenjen njenom okrugu.

Više porezničkog novca ne može riješiti probleme u tim zajednicama. Tijekom posljednjih 50 godina, više od 16 trilijuna dolara utrošeno je na programe za siromašne. Većina tih programa je jednostavno učinila siromaštvo ugodnijim, dajući siromašnim ljudima više hrane, zdravstvene zaštite, stanovanja, itd. Ono što je najviše potrebno je da siromašni ljudi promijene način svog ponašanja. Glavna stvar u tim promjenama je smanjivanje kućanstava koje vode žene. Kućanstva u kojima žena ima glavnu ulogu proizvode većinu naše zatvorske populacije, najviše stope kriminala i disproporcionalne brojke u napuštanju srednih škola i samoubojstava. Ovi poražavajući čimbenici su daleko van mogućnost Washingtona da ih popravi.

Jedini ljudi koji mogu popraviti te probleme su sami crni ljudi. Crni sportaši mogli bi biti daleko produktivniji odlaskom u škole i društvene centre kako bi potaknuli kontruktivno ponašanje i posramili samodestruktivno ponašanje. Policiji bi trebala biti pružena podrška kako bi zaustavili kriminalce koji vrebaju u svojim zajednicama. Nevladine lokalne udruge morale bi se potaknuti da igraju veće uloge.

To je izazov, ali nemojte zaboraviti da su crnci imali moralnu snagu da predvode najveći svjetski pokret za građanska prava kroz neka vrlo mračna vremena između 1865. i 1965. godine. Vjerujem da smo spremni na taj izazov.

Ako ćemo čekati Washington da riješi naše probleme, dugo ćemo čekati.

Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.