PRAGER: Objašnjavanje američke ljevice, 2. dio

Dennis Prager

stock-clip.com

Guverner New Yorka, Andrew Cuomo, učinio je Amerikancima uslugu prošli tjedan. Dao je ono što je najpotrebnije za razumijevanje bilo čega: jasnoću.

“Amerika … nikada nije bila velika”, obznanio je.

U jednoj rečenici, guverner je otkrio pravo mišljenje ljevičara o Americi.

Ovo je rijetkost — jer su ljevičari majstori skrivanja onoga u što zaista vjeruju.

Na primjer, nisko mišljenje ljevičara o ne-bijelcima dobro je sakriveno ispod planine “anti-rasističke” retorike. Ali ljudi koji se dosljedno zalažu za snižavanje standarda za crnce očigledno nemaju visoko mišljenje o njima, a ljudi koji vjeruju u zasebne crne spavaonice i zasebne ceremonije dodjela diploma očito vjeruju u potporni stup rasizma — rasnu segregaciju.

Još jedno često osporeno — ako ne i skriveno — ljevičarsko uvjerenje je prezir koji drže prema Americi. Na svakodnevnoj osnoci, ljevica opisuje Ameriku kao ksenofobnu, mizoginističku, imperijalističku, pohlepnu i homofobnu. A to je na miran dan u New York Timesu, MSNBC-u ili vašem lokalnom sveučilištu. Samo prošlog tjedna, kolumna New York Timesa dodala je ljevičarskom viđenju Amerike, “barbarska”.

Ali, iz nekog razloga, prosječni Amerikanac ne vidi sve ovo kao dokaz ljevičarskog preziranja Amerike.

Dakle, moramo se osloniti na povremenu nečuvanu i nedvosmislenu izjavu kako bismo znali što ljevica doista misli.

Michelle Obama dala je takvu izjavu kada je, dok je njezin suprug počeo skupljati pobjede prilikom ranih državnih izbora u sezoni 2008., proglasila: “Po prvi put u mom odraslom životu, jako sam ponosna na svoju zemlju”.

Hillary Clinton pobrinula se za svoj primjer tijekom izbora 2016., kad je opisala polovicu svojih kolega Amerikanaca kao “bijednike”.

Tadašnji predsjednik Barack Obama dao je svoj primjer 2015., kad je govorio o rasizmu kao “dijelu našeg DNK”. Sad, mogli biste tvrditi da je samo navodio istinu, ne izražavajući prezir. Ali taj argument na uspijeva iz tri razloga:

Prvo, Amerika se razvila u najmanje rasističku multirasnu, multietničku zemlju u povijesti. Oni koji ovo nijekaju također preziru istinu kao i Ameriku. Toliko o DNK.

Drugo, može li Barack Obama, ili bilo tko drugi na ljevici, navesti zemlju ili skupinu u povijesti koja je stupila u interakciju s drugim rasama i bila slobodna od rasizma? Naravno da ne. Dakle, izdvajanje Amerike kao da posjeduje rasističku DNK je odraz prezira specifično za Ameriku.

Treće, kako bi Barack Obama ili bilo tko drugi na ljevici reagirao da netko izjavi: “Islamskoj civilizaciji je rasizam u DNK”? Oni ne bi samo to nedvosmisleno osporili; oni bi optužili osobu koja je to izjavila da je islamofobna. Drugim riječima, ako netko izgovori istinu o stoljećima strašnog tretmana crnaca pod islamskom vlašću, on je pun predrasuda prema islamu. Ali ako netko kaže da je rasizam u srži Amerike, rasizam koji se još uvijek nesvjesno prenosi s jedne generacije na drugu, ta osoba nije amerifobna?

I sad, Cuomo izjavljuje pred publikom da “Amerika… nikada nije bila velika”.

Cuomo je javno izjavio ono što gotovo svaki ljevičar vjeruje. Nitko — lijevo, desno ili u centru — ne smatra da je komentar bio idiosinkratičan. Da je Cuomo rekao: “Amerika nikada nije bila nacija koja voli sport”, svi bi pretpostavili da je to bio samo jedan čudan komentar koji ne predstavlja nikoga osim njega. Razlog zbog kojeg je taj komentar toliko glasno odjeknuo u američkom životu je taj što manje više svi pretpostavljaju da je govorio ono što njegovi ljevičarski kolege vjeruju.

Uostalom, svi mi znamo što mladi ljudi uče, od osnovne škole do svojih postdiplomskih studija, od svojih ljevičarskih učitelja: Amerika je rasistička zemlja osnovana od rasista; Amerikanci su počinili genocid protiv američkih Indijanaca; bijelci imaju privilegije zbog američkog “sustavnog” rasizma; riječima senatorice Elizabeth Warren: “gorka istina našeg kaznenog pravosuđa: Ono je rasističko … sprijeda i straga”; policija je rasistička — i bijeli i crni policajci ubijaju crnce zbog rasizma; a “Američka civilizacija” i “Zapadna civilizacija” nisu ništa više od eufemizma za bijelu supremaciju.

Sad, zašto bi itko mislio da ljevica prezire Ameriku?

Preziranje Amerike je toliko ključno za ljevičarstvo da bez njega ljevičarstvo ne bi postojalo. Ipak, ostaje nam još važnije pitanje: Zašto? Zašto ljevica — ne liberali, koji tradicionalno duboko poštuju Ameriku — gaje toliki prezir prema Americi? Na to pitanje odgovorit ću u budućim instalacijama ove serije objašnjavanja ljevice. Amerika i Zapad ne mogu biti spašeni ako oni kojima je stalo do njih ne razumiju što motivira one koji ih žele vidjeti skončane.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here