BOYS: Postoji li u Južnoj Africi plan uzimanja farmi bijelcima i ubijanja bijelih farmera?

Don Boys

Screenshot from Lauren Southern documentary Farmlands

Predsjednik Trump nije bio u krivu što se tiče otimačine zemlje u Južnoj Africi, tvrdi Južnoafrički institut za rasne odnose (SAIRR), liberalni think tank. SAIRR je rekao da je Trump objelodanio “štetu” koju je politika radila.

Međutim, on nije prikazao čitavi opseg štete. Niti namjeru.

Trenutačni predsjednik Južne Afrike napisao je prije dva tjedna članak za londonski Financial Times, u kojem je branio akviziciju zemljišta od bijelih farmera crnim južnoafrikancima bez naknade: “Ovo nije otimačina zemlje; niti je napad na privatno vlasništvo nad imovinom. ANC (Afrički nacionalni kongres) je bio jasan da njegov program reforme zemljišta ne bi smio potkopati buduća ulaganja u gospodarstvo ili naštetiti poljoprivrednoj proizvodnji i sigurnosti opskrbe hranom.”

Čini se da je u ovom vremenu, u kojem riječi nemaju valjanog značenja, loše dobro, rat je mir, slabost je snaga, a gore je dolje. Ali krađa je još uvijek krađa, čak i ako to radi vlada.

Poljoprivredna agencija iz Pretorije, Agri SA, objavila je nove brojke koje otkrivaju da ove godine crne bande kriminalaca ubijaju jednog bijelog južnoafričkog farmera svakih pet dana! Jesu li ovo “samo” slučajni zločini koji se odvijaju u ovoj problematičnoj i mračnoj zemlji ili je ovo dio plana zastrašivanja, kojem je cilj istjerati sve farmere s njihovih posjeda?

Južnoafrički dužnosnici sugeriraju da su ova ubojstva samo “provale koje su pošle naopako”, ali informirani i iskreni ljudi (crni i bijeli) znaju istinu. Vlada je prestala objašnjavati takve smrti jer je previše neugodno. Stoga, naslovi “provale koje su pošle naopako” rezultiraju u manje negativne pokrivenosti medija nego od naslova tipa: “Još jedna bijela obitelj na farmi likvidirana od lutajućih crnih razbojnika”.

Čelnik Genocid Watcha, dr. Gregory Stanton, 2012. godine proveo je studiju u Južnoj Africi i došao do nevjerojatnog zaključka: “Postoji koordinirana genocidna kampanja koja se provodi protiv bijelih farmera”. Mnogi bijelci predali su svoje oružje kada je vlada predvođena od AFC-a donijela zakon o konfiskaciji vatrenog oružja farmera.

Genocid Watch je rekao: “Razoružanje ciljane skupine jedno je od najranijih upozorenja budućih genocidnih ubojstava”.

Južnoafrička vlada trenutačno procjenjuje da stopa ubojstava iznosi 31 ubojstvo na 100.000 ljudi godišnje, što iznosi oko 50 ljudi dnevno. Vanjske skupine sugeriraju da je dvostruko veća! Nitko ne zna sa sigurnošću jer je ANV zabranio prikupljanje, analiziranje i objavljivanje kriminalne statistike jer su uplašeni da će ona uplašiti strane investitore i otjerati ljude iz zemlje. Da li netko krivi ljude zbog njihove zabrinutosti i straha?

Londonski Daily Mail je 28. travnja 2017. izvijestio: “Nezaposlenost iznosi 90 posto u nekim općinama, a neredi-koje ANC opisuje kao ‘prosvjede zbog isporuke usluga’-su toliko rašireni i česti da se jedva prijavljuju”. Dakle, brojke su sumnjive kao i zavjet čednosti Billa Clintona.

Politički čelnici, međutim, odlučni su uzeti farme bijelim farmerima i zastrašiti druge u pristanak kako bi se nadoknadila percipirana i stvarna diskriminacija pod bijelom upravom.

Vodeći političari nacije upetljani su u ovaj genocid nad bijelcima, što jasno potvrđuju i njihove riječi i akcije.

Predsjednik Zuma uhvaćen je 2012. kako pjeva: “Ustrijelit ćemo ih strojnicom, oni će bježati/Ti si Boer, mi ćemo ih udariti, a ti ćeš tjerati/upucati Boera.”

Njegovi pristaše možda su glupi i komunisti, ali njihove parole na prosvjedima vrište istu poruku: “Ubij Boere! Ubij farmere!”

Julius Malema, krajnje-lijevi vođa Boraca za ekonomsku slobodu (EFF), optužio je sve bijelce da su kriminalci i da će Mlada liga ANC-a uzeti svu zemlju bijelim farmerima bez naknade. Veliki problem ovdje, osim organizirane krađe, je: Ministar ruralnog razvitka i reforme zemljišta rekao je Parlamentu da je više od polovine farmi, koje je vlada kupila za crne farmere, ili propalo ili propada!

Kada je Zimbabwe učinio istu stvar u razdoblju od 1999. do 2000., uslijedila je masovna glad i astronomska inflacija gdje su se hamburgeri u glavnom gradu Harareu prodavali za petnaest milijuna zimbabveanskih dolara.

Besplatno stanovanje, besplatno školovanje, zdravstveni sustav jedinstvenog platitelja, udvostručavanje socijalne države i minimalna plaća, san je i plan ljevičara EFF-a. EFF je treća najveća politička stranka u Južnoj Africi vođena od Juliusa Maleme, koji je na skupu rekao: “Idi za bijelim čovjekom… Mi režemo grlo bjelini!”

Malema je izjavio: “Kroz ekproprijaciju zemlje prisiljavamo bijele ljude da podjele zemlju koju su stekli zločinom protiv čovječnosti nad crnim i afričkim ljudima”. Oni ne dijele zemlju; ona se uzima od njih silom i oni nisu stekli zemlji putem “zločina”.

Malema je rekao da je vrijeme za “pomirenje isteklo”. News24 citiralo je njegovu izjavu: “Sada je vrijeme za pravdu”. Rekao je Parlamentu: “Moramo se pobrinuti da vratimo dostojanstvo našim ljudima bez kompenziranja kriminalaca koji su ukrali našu zemlju”.

Čovjek ne može vratiti ono što nikada nije imao, stoga se vraćanje dostojanstva neće dogoditi. Pogledajte dnevne aktivnosti njihovog Parlamenta pa ćete znati o čemu mislim. Plus, vračevi koji žive u domovima čelnika ANC-a i daju im savjete o pobačaju, kako povećati penis i sl., zasigurno ne dodaju nečijem dostojanstvu ili vjerodostojnosti!

I naravno, bijeli farmeri nisu ukrali ničiju zemlju. Veći dio zemlje već je generacijama u vlasništvu istih obitelji, a drugi plaćaju visoke kamate dok, doslovno, rade od jutra do mraka kako bi izvršili svoje financijske obveze.

Malema je obećao: “Samo smrt će nas zaustaviti, niti Trump, niti sankcije, nitko od njih. Mi smo svjesni posljedica koje dolaze.”

I ja sam! Gledao sam već prije taj film s Robertom Mugabeom u naslovnoj ulozi, kojem su se u sporednim ulogama pridružili grabežljivi, sablasni i mračni komunisti i snimljenim na lokaciji u Zimbabweu, tik pored Južne Afrike.

Malo informiranih ljudi sumnja da je Južna Africa, poput mnogih afričkih nacija, na direktnom putu prema totalnom kaosu; ali jesu li ubojstva dio strategije potpune eliminacije bijelih farmera?

U intervjuu s TRT World News, Julius Malema je rekao: “Mi ne pozivamo na ubojstvo bijelih ljudi. Barem za sada. Ne mogu jamčiti za budućnost.” Kada je novinar spomenuo da bi neki ljudi mogli shatiti te primjedbe kao poziv na genocid, Malema je odgovorio: “Plačljivci. Plačljivci”, ali je kasnije upozorio bijele južnoafrikance da su “mase spremne” za “spontanu revoluciju i anarhiju”.

Taj lik ne bi trebao biti u Parlamentu, već u zatvoru.

Naširoko ponovno tiskano pismo koje se izvorno pojavilo u Business Day novinama, također je istaknulo osjećaje očaja. “Južna Afrika je u ozbiljnoj moralnoj krizi. Mi smo nasilno društvo koje se svakom danom raspada sve više. Grozna ubojstva počinjavaju se na dnevnoj bazi”, napisao je Farouk Araie iz Johannesburga. “Postali smo deluzionalni. Zaboravljajući da je život apsolutno intrinzičan i nepovrediv, naša zemlja je preplavljena demonskim čudovištima u ljudskoj odjeći, divljacima koji se uklapaju samo u divljinu i sotonskim zvijerima neopremljenima za civilno društvo.”

“Jedno dijete silovano je svake tri minute, troje djece ubijeno je svakog dana”, dodao je Araie. “Klizimo prema rubu ponora, a naši ljudi vape za prevladavanjem razumnosti.”

Približno pola milijuna silovanja dešava se na godišnjoj razini, od kojih se prijavljuje samo jedno od devet. To iznosi 132,4 silovanja na 100.000 ljudi godišnje, daleko najviše u svijetu. A za svakih 25 muškaraca optuženih za silovanje, samo jedan je osuđen.

Studija provedena od Vijeća za medicinsko istraživanje, pronašla je, na primjer, da je više od jedne četvrtine južnoafričkih muškaraca — 27,5 posto — priznalo da je silovalo barem jednu ženu ili djevojčicu. Gotovo polovina njih rekla je da je silovala više od jedne osobe. Drugo istraživanje iste organizacije kasnije je pronašlo da je 37,4 posto muškaraca priznalo da je počinilo silovanje s više od jedne četvrtine žena koje su rekle da su bile silovane.

Južnoafrička vlada ANC-a glasno je pozdravljala Zimbabwe kad su ukrali bijele farme, dok je svijet promatrao kako Zimbabwe upada u anarhiju, ubojstva i silovanja, uništavajući svoje gospodarstvo.

Opasne politike u Južnoj Africi dovele su do egzodusa bijelaca iz zemlje, kaosa na ulicama, pada vrijednosti valute i gubljenja radnih mjesta, dok su proizvodni učinci posrnuli, rand je u slobodnom padu, a ljudi su usporili potrošnju ili zbog nezaposlenosti ili zbog straha o budućnosti.

Kada se južnoafričko gopsodarstvo zaustavi pod vodstvom crnih Crvenih; kad riznica bude opljačkana i sredstva sigurno pohranjena na tajnim računima švicarskih banaka; kada usjevi istrunu na poljima, a neupotrebljivi traktori stanu zahrđali i besposleni; kada telefoni, zahodi, dizala i vlakovi odbiju raditi; kad banke, osiguravajuća društva i rudnici budu nacionalizirani; kad bijelci pobjegnu iz nacije ili budu poklani u Mau-Mau tipu ustanka; i kada se san o crnoj vladavini pretvori u noćnu moru; hoće li tada globalistički nametljivci u Britaniji, Kanadi i Sjedinjenim Državama biti zadovoljeni?

Mislim da neće — jer će njihova pozornost biti usmjerena na neki drugi “plemeniti” cilj. Globalisti su se u više navrata gotovo ugušili od afričke kosti, ali su je obično iskašljali, ispljunili i zgrabili još jednu.

Licemjerni liberali nikada ne nauče i imaju prisilu da se osjećaju plemenito. Iskreni ljudi imaju prisilu da govore istinu pa čak i kada ih ona ponekad bolno pogađa, a istina je ta, bolna istina, da legalno izabrana vlada Južne Afrike krade bijele farme i planira desetkovati bijele obitelji.

Njihove vlastite riječi svjedoče o toj tragičnoj istini. A istina ipak oslobađa.

Dr. Don Boys je bivši član Zasupničkog doma Indiane; vodio je kršćansku školu u Indianapolisu, pisao je osam godina kolumne za USA Today i autor je 16 knjiga.