Demokrati poništili 4.000 godina u slučaju Kavanaugh

Robert Franklin

0
50
Wikipedia/Public Domain

Sudac Delfidius: Može li itko, o najmoćniji Cezare, ikada biti progašen krivim ako je dovoljno zanijekati optužbu?

Car Julijan: Može li itko dokazati svoju nevinost ako je dovoljna optužba?

Kada je bizatski car Julijan izgovorio ove riječi oko 350. godine poslije Krista, razumijevanje potrebe za pretpostavkom nevinosti bilo je već drevno. Hamurabijev zakonik izražava je oko 1754. godine prije Krista, a vjerojatno nije bio prvi.

Pa ipak, gotovo četiri tisućljeća nakon vladavine babilonskog cara, pretpostavka o nevinosti još uvijek se nalazi pod opsadom.

Senatski demokrati najavili su svoju nepokolebljivu podršku ideji da bi gole tvrdnje, neutemeljene potkrijepivim dokazima, trebale biti dovoljne da uskrate poziciju na Vrhovnom sudu visoko kvalificiranom pravniku.

Ukratko, oni ne dozvoljavaju sucu Kavanaughu pretpostavku nevinosti, za koju su se ljudi tisućama godina borili kako bi je ustanovili i održali i koja je temelj pravičnog postupka zakona.

Sada, Kavanaughovi protivnici tvrditi će da saslušanja pred Odborom za pravosuđe u prirodi nisu niti kriminalna niti građanska, da senatori nisu suci i da komora odbora nije sudnica.

Kao samo kvazi-pravni postupci, senatori nisu vezani pravilima koja upravljaju pravosudnim pitanjima. To je istina. Ali pretpostavnka nevinosti je mnogo više od samo pravila sudskog postupka. To je pravilo svakodnevne ljudske interakcije. (Alan Dershowitz navodi istu tvrdnju ovdje.)

Uistinu, stara rimska maksima “ei incumbit probatio qui dicit, non qui negat”, tj, “teret dokaza je na onome koji tvrdi, ne na onome koji negira”, lijepo opisuje stvari.

Ako je Mary rekla Ann da njihova zajednička prijateljica Jane zlostavlja svoju djecu, Ann ima pravo usvojiti “pričekati i vidjeti” stav. Ann bi željela neke čvršće dokaze o tvrdnjama Mary prije nego što u svojoj glavi osudi Jane. Bilo što drugačije riskiralo bi prihvaćanje klevete kao istine, a njezin odnos s Jane bi patio. Ann nije sutkinja; ona je samo svakodnevna osoba koja primijenjuje prikladni skepticizam. Njezini zahtjevi za dokazom su stvar temeljne pravednosti u upravljanju njezinih odnosa.

To je ona ista temeljna pravednost koju su demokrati uskratili sucu Kavanaughu. Pri tome, napustili su tisućljeća zakona, kao i vrstu pristojnosti koju ljudi instinktivno priušćuju drugima.

To je još upadljivije jer je, zapravo, sudac Kavanaugh učinio koliko je mogao kako bi negirao tvrdnje. Na koji način on može doazati da nije bio na zabavi i da nije učinio ono za što ga dr. Ford optužuje?

On i drugi pokazali su da postoji mogućnost da takva zabava nije održana i, ako je, da joj nije nazočio. Njegov dnevnik ne pokazuje takav događaj i dugogodišnja prijateljica dr. Ford, navodno prisutna, rekla je da nije nikad pohodila zabavu kojoj je prisustvovao Brett Kavanaugh. I, naravno, sve četiri osobe za koje Ford tvrdi da su svjedočili incidentu, izjavili su ili da se to nije dogodilo ili da se ne sjećaju tog događaja.

A Ford nam ne može reći kada se taj incident dogodio, gdje se dogodio, kako je stigla na zabavu ili kako je otišla kući. Punih 30 godina nije rekla nikome, ni prijateljima, ni roditeljima, ni učiteljima, ni školskom savjetniku, nikome. Kao posvećena anti-Trumpovka, ima motiva za negiranje istine. Kao korisnica GoFundMe fonda, koji sada iznosi preko milijun dolara, ima i poticaj.

Stajalište demokrata — ako bi bilo prihvaćeno kao opće pravilo — uništilo bi naš sustav upravljanja.

Na koji način bi bilo koji nominirani za bilo koju poziciju u vladi ikad mogao osigurati posao ako je za njegov poraz dovoljno podignuti takvu optužbu? I, naravno, nema ništa u stajalištu demokrata što se strogo odnosi na vladine poslove. Kao što su, doista, bezbrojni ljudi u privatnom sektoru naučili, same optužbe mogu dovesti do propasti.

Demokratsko ponašanje pri Kavanaughovoj nominaciji je uvreda protiv samog koncepta napretka, potencijala čovječanstva da se poboljšamo. Nakon 4.000 godina, čovjek bi pomislio da je pretpostavka nevinosti nepobitna.

Ali za neke, taj temelj jurisprudencije i ponašanja u svakodnevnim odnosima mora biti uklonjen u stranu kako bi se postigao najkraći od kratkoročnih ciljeva — poraz nominacije u potpunosti pristojnog čovjeka i sposobnog suca.

Da su protivnici njegova potvrđivanja uspjeli, Brett Kavanaugh ne bi bio posljednji — republikanac ili demokrat — koji bi pao kao žrtva ovog rata koji je trebao biti okončan stoljećima prije.

Robert Franklin je teksaški odvjetnik.