Dan zahvalnosti. Dan nezavisnosti. Dan sjećanja.
Praznici su odlično vrijeme za rešetanje Amerikanaca s nepotrebnom, tlačiteljskom krivnjom.
Ali onaj koji stoji glavom i ramenima iznad ostatka je Kolumbov dan — dan u kojem progresivci indoktriniraju vašu djecu u vjerovanje da je Kolumbo bio utjelovljenje Sotone, da su SAD njegov zli plod i da su Indijanci pacifisti. I tako danas imamo “Dan autohtonih naroda” ili, kako bi ga zvali prije kojih tridesetak godina, “Aboridžinski dan” ili, kako bi ga zvali prije desetak, petnaestak godina, “Dan američkih Indijanaca” ili, kako bi se mogao sutra zvati u Kanadi, “Dan ljudi Prvih naroda”.
Osjećate li već potrebu da si samu nanesete tjelesnu ozljedu? To je prirodno, jer je cijela ova šarada postala vježba mržnje prema Zapadnoj civilizaciji, koja je zapravo samo vježba mržnje samoga sebe.
Prvo, što se tiče Kolumba, lik zaslužuje neke zasluge, zar ne? Zasigurno manjkav, ali bio je prvi veliki navigator svog vremena — prva osoba koja je preplovila Atlantik iz Europe. I učinio je to bez bilo kakve mape i sa samo tri mala broda. Onako usput, ako ih možete imenovati, ostavite komentar ispod, siguran sam da vaš profesor to ne može.
Ali vaš profesor vas je vjerojatno poučio priči da je Kolumbo bio zlikovac, obično je koristio kao polazišnu točku kako bi osudio Sjedinjene Države u cjelini, često se oslanjajući na nekoliko ključnih mitova i nekim ključnim lažima izostavljanjem.
Dakle, za početak, kladim se da vjerojatno vjerujete da su Kolumbo i ostali europski doseljenici jednostavno počinili masovni genocid protiv američkih Indijanaca… ispričavam se; Autohtonih.
Ali ovdje leži istina: Dok postoji mnogo primjera brutalnog ratovanja između Europljana i američkih Indijanaca, niti jedna strana nije zapravo počinila genocid; u stvari, nikada nije postojala izravna politika za istrebljenje Indijanaca.
Američki Indijanci su uglavnom izbrisani zaraznim bolestima koje su doseljenici slučajno donijeli sa sobom. Od nekih 250.000 stanovnika u Hispanioli, prvoj Kolumbovoj stanici 1492., nove zarazne bolesti istrijebile su do 1517. godine nevjerojatnih 95% njezine populacije.
Što se tiče genocida nasiljem, možete pogledati bilo koji povijesni prikaz čak i onih najjednostranijih bitaka i uvidjet ćete da su one bila samo to — bitke. Uzmite Wounded Knee (iako stotinama godina poslije, navesti ću je samo iz razloga što znam da, ako je ja neću navesti, to ćete učiniti vi). Ona je postala sveprisutna u ideji genocida američkih Indijanaca. Nakon svega, ubijeno je ili ranjeno 150-350 aboridžina. To je grozno, ali također je ubijeno 25 američkih vojnika, a 39 njih je ranjeno. To nije bio genocid; to je bila jednostrana pobjeda u kojoj je ‘Old Glory‘ vitlala čekićem.
A ponekad su “masakri” išli u drugom smjeru. Pogledaj Apače za referencu, ili Komanče ili desetak drugih plemena. Dakle, domoroci su nam često uzvratili u istoj mjeri — što nije baš način na koji genocid inače radi.
Evo još jedne stvari za koju se kladim da su vas uvjerili: da mnogi američki domoroci… ispričavam se; američki Indijanci… ispričavam se; Neznamkogaveć-izaberitesami živjeli u harmoniji s okolišom sve dok se Kolumbo nije pojavio, a europski doseljenici su uništili zemlju svojom zlom tehnologijom.
Istina? Ne samo da su domoroci brutalno uništavali LJUDE, već su uništili čitave šume i lovili životinjske vrste do točke istrebljenja.
Medvjed Koji Čuči i njegovi prijatelji iz Prve nacije nisu uskakali u svoje kanue kako bi blokirali kitolovce, vjerojatno zato što su bili previše zauzeti ubijanjem tuljana kako bi impregnirali svoje kajake.
Također pretpostavljam da vjerujete kako je kultura američkih domoroca bila prekrasna, panteistička kultura koja je težila miru.
Istina je… ne baš takva. Kada je Kolumbo stigao, otoke se nastanjivala dva glavna plemena: Arawake, koji su bili pasivni i prijateljski, i Karibi, koji su bili opaki kanibali. Arawake su zapravo živjeli u strahu od Kariba jer su ih ovi — pogodili ste — lovili kako bi ih porobili i pojeli. Tako je — pojeli. Ironično, ime “karipski otoci” izvedeno je iz imena tih čuvenih ljudoždera.
Jedini način na koji su doseljenici mogli osvojiti ovu zemlju bio je uz pomoć američkih domorodaca koju su se udružili s njima kako bi izravnali račune s drugim plemenima koja su bila veći mamlazi od njih!
Da ne spominjemo stanovništvo Središnje i Južne Amerike, poznato po svojim ritualnim žrtvovanjima ljudi. Mislite li da je Cortes uspio zapovijedati i osvajati sa samo 500 i nešto konkvistadora? Naravno da ne! Trebalo je 50.000 vrištećih, LJUTIH savezničkih domorodaca kojima je dozlogrdilo biti mučenima, porobljenima i prisiljenima nositi zlato drugim domaćim Aztecima. U jednom trenutku oni su odlučili riskirati i pridružiti se dečkima sa smiješnim bradama i metalnim šeširima.
Ništa od ovoga ne znači da su rani doseljenici bili savršeni ili da nisu izvršavali svoj dio prilično podlih stvari. Ali korištenje pogrešaka Amerike kao četke za bojanje cijele njezine povijesti dok se istodobno u potpunosti ignorira domorodački životni stil barbarizma i graničnog zla je u najboljem slučaju netočno, a u najgorem nepošteno. Bilo je mnogo krvavih, užasnih bitaka između Europljana i Indijanaca. Kada se neolitsko pleme susretne s tehnološki naprednijim ljudima, dečki s boom-boom štapovima uglavnom pobjeđuju.
Kolumbo nije ovdje problem i nikada nije bio. Ova cijela šarada oko “Dana autohtonih naroda” radi se o podučavanju vaše djece da preziru Zapadnu civilizaciju i svakoga tko se je usuđuje braniti.
Ali opet, to bi mogla govoriti samo moja Zapadno-civilizacijska privilegija.
Sretan Kolumbov dan.
Ja sam Steven Crowder za Prager University.
