RICHARDS: Koja je razlika između socijalizma i komunizma?

Jay Richards, objavljeno 7. kolovoza 2017.

Previše nas još uvijek nema blage veze o socijalizmu i komunizmu. Ja za to krivim pristrane medije i nejasno razmišljanje.

Walter Duranty, dugogodišnji šef moskovskog ureda New York Timesa, proveo je mnoge godine braneći staljinističku Rusiju. Čak je osvojio i Pulitzerovu nagradu za to. A sada, 2017., Times objavljuje novu seriju, pod nazivom Crveno stoljeće. Kao što Robert Tracinski primjećuje u Federalistu, to je uglavnom “niz lijepih, nostalgičnih sjećanja o dobrim starim danima komunizma dvadesetog stoljeća”.

Pa ipak, ponekad, istina izbije na vidjelo. Prošle godine, Washington Post objavio je dugi članak Ilije Somina. Govori o “najvećem masovnom ubojici” na svijetu. Uzmite si vremena i pročitajte cijelu stvar.

Pogodite tko je osvojio tu groznu nagradu. Možda Hitler? Pol Pot? Staljin? Ne. To je Mao Ce-tung, vođa kineske komunističke revolucije. “Od 1958. do 1962.”, napominje Somin, “njegova politika Velikog skoka naprijed dovela je do smrti oko 45 milijuna ljudi — što je premoćno najveća epizoda masovnog ubojstva ikad zabilježena”. Razmislite malo o tome. U manje od pet godina, vlada koju je vodio jedan čovjek ubila je 45 milijuna svojih vlastitih ljudi.

Učenjaci su dugo znali osnovne statistike. No, povjesničar Frank Dikötter pokazao je da je brojka veća nego što se to prije mislilo. I mnogo više smrti je bilo namjerno, a ne “samo” ishod loših politika koje su dovele do gladi. Milijuni su mučeni do smrti, često zbog minornih zločina poput iskopavanja krumpira.

Ali nažalost, obmana daleko nadmašuje same medije. Čini se da milenijalci ne znaju što riječ socijalizam znači. A mnogi koji čak priznaju sva zla komunizma svejedno i dalje pokušavaju braniti socijalizam. Pogledajte samo komentare na članak Ilije Somina o Mao Ce-tungu. Čitatelji ga iznova grde zbog toga što je ubojitog Maoa nazivao “socijalistom”, a ne “komunistom”.

Čini se kako mnogi ljudi drže mišljenje da “komunizam” znači samo “loš socijalizam”. Ali to zanemaruje sama značenja riječi kao i samu marksističku teoriju.

Evo kratkog primjera: Marx i njegovi sljedbenici tvrdili su da “kapitalizam” mora ustupiti mjesto “socijalizmu”, u kojem će privatno vlasništvo biti ukinuto, a svemoćna država bi posjedovala sve u ime naroda. To je ono što je Marx smatrao pod riječi socijalizam, a to je i glavna definicija u rječniku.

To je trebala biti samo prolazna faza, a ne kraj svih naših nastojanja. U jednom trenutku, pod socijalizmom, ljudi bi izgubili svoju glupu naklonost prema imovini, obitelji, religiji i ostalim zlima. Pojavio bi se “novi socijalistički čovjek”, a nakon toga država bi “polako nestala”. Svatko bi uživao u miru, prosperitetu i bratstvu čovjeka. Marx i njegovi akoliti zvali su taj konačni, bezdržavni raj, “komunizmom”.

Evo poante: Režimi predvođeni masovnim ubojicama i njihovim gulazima, logorima smrti, ljudski uzrokovanim gladima i poljima smrti bili su socijalistički. To nije kleveta. Te zemlje su same sebe tako nazivale. SSSR znači “Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika”.

Morate razbiti milijune jaja sa socijalizmom kako biste napravili komunistički omlet. Moglo bi se reći da je socijalizam nužno zlo za dostizanje blaženstva u kojem država ne bi bila potrebna.

U svakom slučaju, to je bila neka vrsta teorije. U praksi, socijalizam je bio jednostavno zao. I to nepopustljivo zao, gdje god je isproban. Pogledajte Sjevernu Koreju i sad Venezuelu. Socijalizam ne dovodi do viših razina postojanja ili bezdržavne utopije. On dovodi do bezdana nemoralnosti, siromaštva i smrti.

Zašto bismo očekivali nešto drugačije? On se temelji na lažnom pogledu na ljudsku prirodu, povijest, rad, imovinu, ekonomsku vrijednost, kapital i ulogu cijena.

U svom odličnom članku u Washington Postu, Ilija Somin pita se zašto je užas Maove kulturne revolucije imao toliko mali utjecaj na razmišljanje na Zapadu. On misli da je dio problema taj što su žrtve bile većinom kineski seljaci. Oni su daleko udaljeni od kulture i doživljaja prosječnog Amerikanca. Daleko od očiju, daleko od uma.

No, on također tvrdi da postoji “opća tendencija ublažavanja zločina počinjenih od strane komunističkih režima“. Ta tendencija se u punoj veličini može vidjeti u seriji New York Timesa. Njegova “cjelokupna glavna ideja”, objašnjava Robert Tracinski, “sažeta je u pozivu na ponovno isprobavanje komunizma, ali možda ovaj put pokušajte bez gulaga”.

To je ona stara priča da “pravi” komunizam još uvijek nije isproban.

Frank Fleming je na Twitteru dao najbolji odgovor na ovu tvrdnju:

Što znači reći da “pravi” komunizam nikada nije isproban?

To bi moglo značiti da nitko nije pokušao primijeniti Marxovu komunističku teoriju. To nije točno. Mnogi ljudi su to pokušali. A rezultati su uvijek bili grozni.

S druge strane, moglo bi značiti da nitko nije pokušao implementirati bezdržavnu nirvanu na kraju Marxove priče. (Zapamtite, to je ono što su Marx i njegovi sljedbenici mislili pod “komunizmom”.) U tom slučaju, zašto oni koji govore da “pravi komunizam nikada nije isproban” ne pozivaju na potpuno ukidanje države?

Još više dokaza da kada je riječ o komunizmu i socijalizmu, previše Amerikanaca nema blage veze.