Film o izvršitelju pobačaja Kermitu Gosnellu probio se u svom premijernom vikendu prikazivanja na listu 10 najgledanijih filmova. Unatoč tome što je prikazivan na samo 668 ekrana, gotovo potpunog nedostatka medijske pozornosti, skromnog budžeta i minimalnog marketinga, “Gosnell: Suđenje najvećem američkom serijskom ubojici” uspio je zaraditi više od milijun dolara u tri dana. To nije mnogo u usporedbi s blockbusterima koji se prikazuju na više od 4.000 ekrana, podržani sa stotinama milijuna dolara utrošenih na marketing, ali je vrlo dobro u usporedbi s ostalim malim filmovima s jedva postojećim marketinškim budžetom.
Pa ipak, na misteriozan način, film je u svom drugom tjednu prikazivanja izbačen iz 200 kina. Maknut je s rasporeda prikazivanja u kinima s 15 ili 30 dvorana, iako se nalazio u top 10 filmova po zaradi u navedenim multipleksima. Producent filma rekao je da nikada nije čuo za film koji je usprkos odličnom prvom tjednu na kino blagajnama u svom drugom tjednu maknut s rasporeda. I kao vrhunac svega, posjetitelji kina širom zemlje izvještavali su da su čak i kina koja ga još uvijek prikazuju, aktivno sprječavala ljude da ga zapravo vide. Projekcije su otkazivane bez objašnjenja. Druge projekcije su prozvane “rasprodanim” unatoč slobodnim mjestima. Čini se da se radi o aktivnim nastojanjima bojkotiranja “Gosnella”.
Ovakva cenzura ne bi nas trebala iznenaditi. Film se na svakom koraku susretao s preprekama. Većina novinskih kuća odbila je čak i recenzirati film. U trenutku pisanja ovog teksta, internet stranica Rotten Tomatoes uspjela je naći tek deset izvještaja o “Gosnellu” diljem cijelog medijskog krajolika. Film Roberta Redforda o starom pljačkašu banaka, koji u prvom tjednu prikazivanja nije zaradio puno više od “Gosnella”, sakupio je više od 100 recenzija.
Sve to je u skladu s načinom na koji su mediji i ljevica tretirali stvarne događaje na kojima se temelji film. Što znači da uopće nisu tretirali te događaje na bilo koji način. Serijski ubojica stotina dojenčadi u “medicinskoj klinici” u velikom američkom gradu uporno je ignoriran od strane ljevice i medija. Nisu čak stavili ni svoj “spin” na taj događaj. Nisu čak ni pokušali stvoriti narativu kako bi ga objasnili. Nisu se uključili u raspravu o njemu. Jednostavno su ga ignorirali. Postoji nešto o Gosnellu, osobi i “Gosnellu”, filmu, što apsolutno užasava ljevicu. Priča je toliko opasna za njihovu agendu, toliko proturječi njihovoj narativi, da sve što mogu učiniti je jednostavno gurnuti cijelu stvar u ormar i pretvarati se da se nikada nije dogodila.
Zašto? Čega se toliko boje? Pa, mislim da su duboko u sebi svjesni da su Gosnellovi branitelji bili u pravu. Oni su branili svog klijenta na temelju tvrdnje da se nimalo ne razlikuje od bilo kojeg drugog izvršitelja pobačaja. Naravno, njegove metode su bile malo neortodoksne. Naravno, njegovi standardi higijene bili su malčice opušteni. Naravno, on je držao leševe u kantama i staklenkama umjesto da ih je bacao u kontejnere u dvorištu poput bilo koje druge pobačajne klinike s imalo samopoštovanja. Ali što onda? Izvršitelji pobačaja ubijaju dojenčad. To je njihov posao. Svaki izvršitelj pobačaja to radi. Gosnell to nikada nije porekao. On nije bio na suđenju zbog ubijanja beba; on je bio na suđenju zbog ubijanja beba na krivoj lokaciji. Umjesto da ih je ubio nekoliko sekundi prije izlaska iz maternice, on ih je ubio nekoliko sekundi kasnije.
Sad, Gosnell nije priznao ubijanje beba nekoliko sekundi nakon što su rođena. On je tvrdio da ih je ubijao nekoliko sekundu ranije. Ali zašto je to uopće bitno? Beba je svejedno mrtva. Čini se da ako stvarno prestanete misliti o slučaju Gosnell, ako samo na trenutak razmislite, morat ćete si postaviti ozbiljno pitanje: Slažem li se s onim što je učinio Gosnell? Ako odgovorite “ne”, slijedi nastavak: Ne slažem se s onim što je učinio Gosnell, a zašto se onda slažem s onim što svaki drugi izvršitelj pobačaja svakodnevno radi u ovoj zemlji? Ako me ubojstvo beba uznemirava, zašto bi se bolje osjećao ako se to ubojstvo desi prije nego što se beba nađe u otvorenom prostoru?
Trenutak razmišljanja o slučaju Gosnell dovoljan je racionalnoj osobi da se nađe na putu prema dolje, u zečju rupu. Upravo zbog toga, ljevica je odlučna da vam onemogući taj trenutak. I svaki ljevičar pojedinačno odlučio je ne dopustiti si isto. Stajalište pro-pobačaja zahtijeva ogromnu količinu kognitivne disonancije. Jedan pogrešan korak i cijela vaša apsurdna politička i moralna filozofija bit će raznesena u komadiće.
C.S. Lewis je jednom primijetio da mladić koji želi ostati čvrstim ateistom nikad ne može biti dovoljno oprezan prilikom čitanja. Isto se može reći za mladića koji želi čvrsto držati stajalište zagovornika pobačaja. Njegova pozicija je nesigurna. On je svoj svjetonazor izgradio na kuli od karata. Jedan snažniji nalet istine i razuma će srušiti sve i on to dobro zna. Stoga pokriva svoje uši, sakrije se u kut i u sebi ponavlja govorne točke poput mantre, nadajući se da će realnost nestati. Zagovornici pobačaja su neznalice i to svojevoljne neznalice. Njihovo neznanje je najveća optužnica protiv njih jer proizlazi iz njihovog neshvatljivog kukavičluka.
Možda bi taj film trebao biti sljedeći na redu za koji će se mediji pretvarati da ne postoji. “Ignorantske kukavice: Priča o američkoj ljevici”. To bi, u neku vrstu, mogao biti nastavak. Ili možda prednastavak.
U svakom slučaju, bio bi hit.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
