WILLIAMS: Dom pod kontrolom demokrata

Walter E. Williams

0
31
Screenshot: YouTube/ABC News

Demokrati se nadaju da će na predstojećim izborima osvojiti većinu u Zastupničkom domu. Republikanci i mnogi drugi užasavaju se te mogućnosti. Moje pitanje je: Što bi većina u Domu značila demokratima? Pogledajmo.

Kako bi kontrolirali Zastupnički dom, demokrati moraju osvojiti najmanje 218 mjesta, što će prema predviđanjima mnogih i uspjeti. Kako bi kontrolirali Senat, demokrati moraju osvojiti dovoljno mjesta da dođu do brojke 51, što je prema predviđanjima mnogih malo vjerojatno. Uzmimo primjer da demokrati zaista osvoje Dom. Ako bi htjeli provesti neku mjeru koja se ne bi sviđala republikancima u oba doma i koju, također, ne bi odobravao Trump, on bi mogao upotrijebiti veto. Kako bi nadglasali Trumpov veto, demokrati bi trebali ispuniti zahtjeve američkog Ustava i skupiti dvije trećine glasova Zastupničkog doma (290 glasova) i dvije trećine glasova u Senatu (67 glasova). Oba slučaja su malo vjerojatna.

Nadglasavanje predsjedničkog veta je prilični izazov. Predsjednik Franklin D. Roosevelt bio je kralj veta, sa 635 veta. Samo njih devet je uspješno nadglasano. Predsjednik Grover Cleveland stavio je veto na 584 kongresne mjere i nadglasan je samo sedam puta. Ako demokrati u Domu pokušaju učiniti sve ono što su obećali da će učiniti i ako će predsjednik Trump imati petlje predsjednika Roosevelta i Clevelanda — oba demokrata, moram dodati — sljedeće dvije godine mogle bi biti prizor za pamćenje.

Ali čekajte! Demokrati se zalažu za ukidanje Izbornog kolegija i odabir predsjednika po pravilu većine. Mogu li pozvati istu stvar što se tiče svih političkih odluka? Na taj način, nadglasavanje predsjedničkog veta zahtijevalo bi samo običnu većinu glasova, a ne dvije trećine.

Utemeljitelji su izražavali krajnji prezir prema vladavini većine. Oni su je vidjeli kao oblik tiranije. Osim zahtjeva apsolutne većinu kod nadglasavanja predsjedničkog veta, naš Ustav ima i drugih odredbi protiv većine. Prijedlog izmjene Ustava zahtijeva dvije trećine glasova u oba kongresna doma ili glasove dvije trećine državnih zakonodavnih tijela. Osim toga, on zahtijeva tri četvrtine državnih zakonodavnih tijela za ratifikaciju ustavnog amandmana. Predsjednik se ne bira glasom većine, već Izbornim kolegijem.

Postojanje dva doma u Kongresu stavlja još jednu prepreku većinskoj vladavini. Pedeset jedan senator može blokirati želje 435 zastupnika i 49 senatora. Kao što je ranije spomenuto, naš Ustav daje predsjedniku moć veta kako bi se suprotstavio željama većine u svakom domu Kongresa. Potrebno je dvije trećine u svakom domu Kongresa kako bi se nadglasao predsjednikov veto.

Osnivači su prepoznali da trebamo vladu, međutim, također su prepoznali da je vlast u suštini sila i da je sila zlo. Kako bi smanjili potencijal toga zla, držali su mišljenje da vlada treba biti što manja. Namjeravali su da posjedujemo ograničeni republikanski oblik vlasti u kojem ljudska prava prednjače vlasti i gdje postoji vladavina zakona. Obični građani i državni dužnosnici odgovaraju istim zakonima. Vlada intervenira u civilnom društvu samo kako bi štitila svoje građane od sile i prijevare; ona ne intervenira u slučajevima miroljubive, dobrovoljne razmjene. Nasuprot tome, u demokraciji, većina vlada ili izravno ili preko svojih izabranih predstavnika. Zakon je što god vlada smatra da je. Prava se mogu odobriti ili oduzeti.

Za one Amerikance koji vide vladavinu većine kao svetu, pitajte se o koliko vaših životnih izbora želite da odlučuje vladavina većine? Želite li da se vrsta automobila koju posjedujete odlučuje demokratskim procesom? A što je s odlukama gdje živite, kakvu odjeću kupujete, kakvu hranu konzumirate, u kakvoj zabavi uživate i kakva vina pijete? Siguran sam da bi se osoba koja bi predložila da takve odluke budu podložne demokratskom procesu odlučivanja većine, smatrala tiranskom.

James Madison je napisao: “Demokracije … su se uvijek našle nekompatibilne s osobnom sigurnošću ili pravima na imovinu; i općenito su bile kratkih života jer su bila nasilne u svojim smrtima.”

Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.