MALLOCH: Što se desilo CNN-u?

Ted Malloch

Screenshot: YouTube/Chill withDell

Atlanta je bio staromodni južnjački grad, ali se metamorfozirao u nešto potpuno drugačije i mnogo impresivnije do 1992., kad sam prvi put surađivao s CNN-om.

Postajali su kozmopolitski i savršeno svjetovni.

Dobili su organizaciju Olimpijskih igara 1996. (koje je osigurao Andrew Young u — pogodili ste — Davosu).

Segregacija je bila stvar prošlosti, a nezadovoljstva rijetka.

Jedna kompanija personificirala je novopronašlo samopouzdanje i utjelovila duh Novog Juga.

Ta tvrtka, koja je počela kao sitna riba među radio postajama s velikim dosegom signala, izrasla je u moćnu kuću i najgledaniju mrežu na kabelskoj televiziji.

Njezin format bio je nečuven do tog vremena: Sve vijesti, cijelo vrijeme.

Čovječe, kako se to promijenilo!

Nakon Zaljevskog rata, Ted Turner, njezin arogantni izvrši direktor i osnivač, hvalio se da je on pobijedio.

CNN je predstavljao sirovu moć medija, nešto što do tog vremena nije viđeno.

Kada ste se susreli s Turnerom, njegov osmijeh, brkovi i sposobnost otvorenog izražavanja svog mišljenja, u trenutku su vas osvojili.

Bio sam nekoliko puta na večeri s njim i (Hanoi) Jane Fondom, koja je izgledala daleko mlađe od svoje stvarne dobi i koja je ponosno pokazivala svoje “plastično” tijelo.

U njihovom luksuznom restoranu ‘Buggati’ jeli smo odreske od bizona i razgovarali o njegovom rastućem carstvu — širom svijeta.

Turner se znao naljutiti kao pas, a pritom je čak znao i bacati telefone, ali kad je nešto htio, krenuo je prema tome poput neukroćenog buldoga iz Georgije.

Pozvao me na utakmicu Bravesa i sjedili smo na klupi s igračima, a kad je Chipper Jones pogodio odlučujući home run za pobjedu, donijeli su mu lopticu koju je potom dao meni.

Tom Johnson vodio je CNN i bio je istaknuti televizijski novinar koji je svojedobno imao ulogu tajnika za tisak Lyndona Johnsona. Bio je prvoklasan čovjek i pravi novinar. Također je bio mentalno bolestan, kao što je kasnije objelodanio u najiskrenijem iskazu manične depresije.

Dobro se snalazio u Washingtonu, ali se često skrivao kao da se bori s nečim.

Ispalo je da se bori — sa svojom vlastitom dubokom depresijom.

Moja glavni kontakt na CNN-u bio je živahan i egoističan Lou Dobbs. Njegova zvijezda je bila u uzlaznoj putanji i želio je da ga Ted učini predsjednikom CNNfn (fn = financial news).

Bio je, drugim riječima, kao što je to Lou često bio, izvještačen.

Držao je vrlo visoko mišljenje o sebi, a njegova ekipa u New Yorku, u uredima preko puta Penn stanice, bila je istodobno u strahu i neobično odana.

Nikad nisam bio siguran koje je došlo prvo. No, Lou mi se jako sviđao i bio je dobar vođa.

Naposljetku je otišao jer nije više mogao podnijeti CNN i potpisao za, Bože sačuvaj, FOX.

CNN je postala moćna medijska kompanija s velikim međunarodnim rejtingom i bavila se stvarnim novinarstvom. Bio je u osnovi iskren i fer. Bio je poštovan.

Onda se nešto dogodilo.

U Bushovoj 43. godini i neposredno prije CNN-pomazane Obamine monarhije, mreža se doslovno prestala baviti novinarstvom i počela pretvarati u aktivističkog političkog agitatora.

Kad je Jerry Zucker, obično piskaralo, preuzeo mjesto izvršnog direktora, savili su se do kraja,

Obožavali su Obamu i dodvoravali mu se poput ulizica.

On NIJE mogao pogriješiti — iako je malo toga postigao i postao apologetičarom protiv Amerike.

Do trenutka kad se Trump pojavio na sceni, CNN je bio u potpunosti oštro ljevičarska kompanija sa samo jednom dominantnom točkom gledišta.

To je bila propagandna mašina za one najljevije članove Demokratske stranke.

Trump je bio ‘lik’ kojeg su pokrivali, ismijavali i koji je pomogao podići njihove mizerne rejtinge, ali koji se nije smio shvatiti ozbiljno.

Uostalom, ionako nije mogao pobijediti!

Ali on je ipak uspio.

U tom trenutku nisu ostali samo zbunjeni, već su postali apsolutno gnjevni i tražili njegovo trenutačno uništenje.

Nisu htjeli ništa drugo nego delegitimizirati njegove glasače opisujući ih epitetima poput “bijednici” ili “poremećeni”, kojima su se služili i za opisivanje samog Trumpa.

Njihove ‘lažne vijesti’ postale su sama definicija onoga na što je spalo novinarstvo u Americi.

To nije čak ni mišljenje utemeljeno na činjenicama.

To je više sliči na ideološke napade koje nalazimo u Europi gdje se tisak ne vidi kao nepristrana, sedma sila, već kao politički glumac s oštrom ideološkom agendom.

Objektivna istraživanja urađena na Harvardu pokazala su da je CNN-ovo izvještavanje o Donaldu Trumpu i njegovoj administraciji 93 posto negativno.

Jesu li to samo blage predrasude ili je na stvari nešto više prijetvorno?

CNN je u ovom trenutku epicentar i usmjerivač sve mržnje prema Trumpu i defacto profesionalna progresivna oporbena stranka.

Jim Acosta, glavni dopisnik CNN-a iz Bijele kuće, nalazi se u vlastitoj ligi.

On misli da debatira s Bijelom kućom i da se natječe za mjesto u uredu.

Njegovo nepristojno ponašanje, kritiziranje, samodopadni stav i klevetničko-nasilno ponašanje napokon ga je sustiglo kad je rukom odgurnuo mladu pripravnicu Bijele kuće na nedavnom brifingu. To ga je koštalo akreditacije, koja je trebala već davno biti oduzeta.

Voditelji poput Chrisa Cuomoa (sin pokojnog demokratskog guvernera New Yorka i brat sadašnjeg NY guvernera, što UOPĆE NE predstavlja sukob interesa) su doslovno presmiješni. Njegov slogan je “Pođimo za tim”.

Stvarno? Zasigurno u pitanju nije istina.

CNN talk show paneli su toliko pristrani i jednostrani, da je svaki komentar nepotreban. Oni su smiješni i odvratni klevetnici.

Zašto bi se itko trudio gledati ih?

Neobrazovani Don Lemon je obrnuti rasist koji iznosi klevete (svi bijeli ljudi su teroristi) umjesto izvještavanja.

To su vijesti?

Anderson Cooper je prilično patetični pijun LGBTQ kulture i ratnika za socijalnu pravdu.

Jake the Fake Tapper jedva je “vodeći” u bilo čemu i kao što je jedan dužnosnik Bijele kuće rekao, nakon što se pojavio u njegovoj emisiji, “trebao bi se sramiti”.

Ovo nije puko partizanstvo; to možemo opisati samo na jedan način: besramnom propagandom.

CNN je postao Pravda socijalističke ljevice.

Sa svojim lošim izvještavanjem, lažima prema kojima bi Pinokijov nos izgledao sićušan i netočnostima koje bi ispunile imenike, to su vijesti?

To nije ništa drugo nego mržnja koja ubrzano razdvaja ovu zemlju, utemeljena na politici identiteta.

CNN je postao TOKSIČAN.

Na taj kanal trebalo bi staviti naljepnicu sa zdravstvenim upozorenjem koja bi upozoravala da je loš za upotrebu.

Becky Anderson, njegova drugarica s Bliskog istoka, čije mišljenje je manje više u skladu s Al-Jazeerom, jednom mi je postavila pitanje, sasvim ozbiljno, u svojoj emisiji “Spojimo svijet”, citiram: “Ne mislite li da bi CIJELI svijet trebao glasati na američkim izborima?”

Ona je doslovno držala mišljenje da bi!

Onako usput, ona je Britanka, ali živi u Abu Dhabiju, kojeg prosto obožava.

CNN-ov pogled na svijet je očigledno globalistički, krajnje lijevi i sve više super svetački.

Oni su studija slučaja “signalizacije vrline”.

Korištenje vulgarnosti, nepristojnosti, bijesa, rasizma, skatologije i prijetnji prožima njihove valne duljine.

Oni su izjavili da žele ubiti predsjednika, odrubiti mu glavu i srušiti njegov zrakoplov.

To je ono što se dogodilo CNN-u.

Oni su postali “neprijatelj naroda”.

Mogu vam samo predložiti da ih ne gledate, ne podržavate ili da ne kupujete proizvode koje oglašavaju.

Možda će kao rezultat toga oni izumrijeti, otići ili jednostavno bankrotirati.

Nadajmo se.

Kako bih vam pomogao, ovdje je popis najvažnijih brendova koji oglašavaju na CNN-u, prema Ad Week, u redoslijedu po utrošenim dolarima:

Otezla
T-Mobile
GEICO
Progressive
Humira
Nutrisystem
BMW
NordVPN
AT+T
GoodRx
Wayfair
Ancestry
Atlantis Paradise Island
Verizon
ClearChoice

Ted Malloch je autor knjige Davos, Aspen & Yale