Prošli tjedan, Bijela kuća je ukinula novinarsku propusnicu glavnom dopisniku CNN-a iz Bijele kuće, Jimu Acosti i zabranila mu pristup zgradi.
CNN je odgovorio podizanjem tužbe na saveznom sudu protiv predsjednika.
Povrijeđeno je Acostino pravo Prvog i Petog amandmana, rekao je CNN. Zahtjev: Acosti se mora odmah vratiti novinarska propusnica te novinarske povlastice.
“Ako će ostati neosporene”, upozorio je CNN, “akcije Bijele kuće stvorile bi opasne, jezovite posljedice za svakog novinara koji pokriva naše izabrane dužnosnike.” Desetak medijskih kuća, uključujući New York Times i Washington Post, podnijele su amicus curiae u znak potpore CNN-u.
U četvrtak, Trumpova administracija povisila je uloge.
Odvjetnik Ministarstva pravosuđa James Burnham izjavio je na sudu: “Ako predsjednik želi odstraniti sve novinare s područje Bijele kuće, on ima jasne ovlasti da to i učini.”
Nakon svega, čija je to kuća ako nije “predsjednikova kuća”, dom Donalda Trumpa tako dugo dok služi u uredu za kojeg su ga odabrali američki ljudi?
Zapadno krilo sadrži Ovalni ured i urede viših dužnosnika Bijele kuće. Što se tiče sobe za sastanke, nju je sagradio Richard Nixon 1969. godine, kad su propusnice za Bijelu kuću smatrane privilegijama.
Kada su točno postale novinarsko pravo?
Je li Trump dužan pružiti pristup bilo kojoj osobi koju CNN izabere kao predstavnika mreže u Zapadnom krilu, čak i ako taj pojedinac rutinski gnjavi glasnogovornicu i kritizira predsjednika?
Odakle dolazi ova obveza predsjednika?
Pomoćnici Bijele kuće mogu biti otpušteni, prisiljeni predati svoje propusnice i otpraćeni iz zgrade.
Odakle dolazi imunitet dopisnika Bijele kuće?
Prvi amandman jamči CNN-ovim novinarima i voditeljima da govore što žele o Trumpu. On ne jamči Acosti mjesto u prvom redu sobe za sastanke u Bijeloj kući ili pravo da ‘roštilja’ predsjednika na tiskovnim konferencijama u Istočnoj sobi.
Zašto je točno bio protjeran iz Bijele kuće?
Glasnogovornica Sarah Sanders izjavila je: “Prvi amandman se ne odnosi na slučajeve kad jedan jedini novinar, od njih više od 150 prisutnih, pokušava monopolizirati mjesto.”
Acosta mami predsjednika, raspravlja, odbija dati prostor drugima, manifestira neprijateljstvo prema Trumpu i redovito ga vrijeđa u eteru.
Takvo ponašanje učinilo ga je šampionom Trumpovih mrzitelja. Ali onima drugima, ono ga čini pristranim svjedokom Trumpovog predsjedništva koji nema legalno ili ustavno pravo na stolicu u sobi za sastanke Zapadnog krila.
Kada je autor ovog članka ušao u Bijelu kuću u siječnju 1969. godine, novinar koji je pokrivao kampanju 1968. došao mi je objasniti da moram shvatiti kako je on sada dio “suparničkog tiska”.
Što smo učinili da smo odjednom prozvani suparnicima, ne znam. Pretpostavljao sam da će oporbena stranka biti ta koja će postati suparnikom Nixonove Bijele kuće.
Ali ako se tisak sam izjasni kao suparnik Bijele kuće i ako djeluje kao taj suparnik — na što mu Prvi amandman daje pravo — takvi članovi medija nemaju više prava na mjesto u Zapadnom krilu od bilo koji član Kongresa koji redovito napada predsjednika.
Theodore White napisao je u “Stvaranje predsjednika 1972.” da pravi neprijatelji Nixonove Bijele kuće nisu bili demokrati poput vođe senatske manjine Mikea Mansfielda ili predsjednika Doma Johna McCormacka, već CBS News, Washington Post i New York Times.
To vrijedi i za Trumpa. Ako mediji nisu “neprijatelji naroda”, glavni mediji su svakako — i to ponosni — neprijatelji Trumpa.
Trumpovi najvidljiviji i najuporniji protivnici nisu Nancy Pelosi ili Chuck Schumer. A Trumpovi napadi na CNN i “lažne vijesti” su ti koji dovode na noge njegove obožavatelje. Svojim korištenjem Twittera, Trump je pronašao put oko nadmoćno neprijateljskih medija.
Bivši FBI direktor dobiva povoljne ocjene od tiska jer ga mediji vide instrumentom koji će ih osloboditi od Trumpa.
No, ako bi specijalni tužitelj slučajno donio izvješće koje bi glasilo: “Donald Trump nije bio u dosluhu s Rusijom tijekom predsjedničkih izbora 2016. i nismo pronašli nikakvo ometanje pravde prilikom naše istrage”, tisak, koji je do tog vremena mazio Muellera, bi se preko noći okrenuo protiv njega.
CNN govori da će, ukoliko Trump uspije povući Acostinu propusnicu, to imati “jeziv” učinak na ostale dopisnike iz Bijele kuće.
No, ako ima takav jeziv učinak na novinare koji uživaju u sučeljavanju s predsjednikom i pri tom skupljaju odobravanje, publicitet i beneficije koje proizlaze iz činjenice da su vođe suparničkog tiska, zašto bi to bio problem?
Bijela kuća bi trebala postaviti pravila ponašanja za novinare u sobi za sastanke i ako ih novinari opetovano krše, to bi ih trebalo stajati njihovog mjesta i, kao u slučaju Acoste, njihovih akreditacija.
Ovaj sukob je zdrav, a republika će preživjeti ako tisak izgubi ovu borbu, borbu koju je sam tražio.
