SHAPIRO: Francuski ‘Žuti prsluci’ se bune jer porezi nose posljedice

Ben Shapiro

Screenshot: YouTube/Rebel Media

Tijekom prošlog desetljeća, članovi političke ljevice obavijestili su nas da jednostavno nema troškova prilikom izgradnje “zelene ekonomije”. Na primjer, u ožujku 2009. godine, predsjednik Obama je izjavio:

Tijekom naše povijesti, bilo je napetosti između onih koji su tražili da očuvaju naše prirodne resurse za dobrobit budućih generacija i onih koji su željeli profitirati od tih resursa. Ali ja sam ovdje da vam kažem da je to lažni izbor. S pametnim, održivim politikama, danas možemo razvijati naše gospodarstvo i očuvati naš okoliš za nas, našu djecu i naše unuke.

Obama je promicao ideju reguliranja okoliša i “zelenih” ulaganja kao budućnost prosperitetne ekonomije i istodobno čišćeg svijeta. No, kao što Francuska to trenutačno dokazuje, politika pruža vrlo malo situacija u kojima kompromis nije nužnost. A ekološke politike uglavnom nisu takve situacije.

Tako je ovaj tjedan francuska vlada najavila da će u jeku rasprostranjenih, štetnih nereda diljem Pariza i ostatka zemlje, odustati od najnovijeg planiranog povećanja poreza. Francuski premijer Edouard Philippe objasnio je da povećanje poreza dovodi “jedinstvo nacije u pitanje… Ovaj bijes, morali bi biti gluhi ili slijepi da ga ne biste vidjeli ili čuli.” Zašto, točno, su ljudi prosvjedovali? Jer Francuska oporezuje bezolovno gorivo 64%, a dizel gorivo 59%. Ovaj porez je regresivan i najviše šteti onima koji su na donjem kraju ekonomskog spektra. A Francuska nije sama. Švedska oporezuje benzin 64%; Nizozemska 68%; Velika Britanija 63%; Finska 64%. Niti jedna jedina zemlja Europske unije nema stopu poreza nižu od 50%.

theguardian.com

To je prljava mala tajna o kojoj američki demokratski socijalisti ne vole govoriti: stope poreza na dohodak i potrošnju su luđački visoke diljem Europe. Najviša granična porezna stopa na dohodak u Danskoj iznosi 60,4%; ona je 56,9% u Švedskoj; ona iznosi samo 39% u Norveškoj zahvaljujući masivnom državnom bogatstvu zemlje, nakupljenom prihodima od nafte. Ono što je još važnije, te najviše porezne stope primjenjuju se pri izuzetno niskim primanjima — najvišu poreznu stopu plaćaju ljudi koji zarađuju samo 1,2 puta od onoga što je prosječni dohodak u Danskoj (oko 60.000 dolara u Sjedinjenim Državama, kad bi se ista pravila primijenila ovdje). Slično tome, fiksne porezne stope primjenjuju se u drugim socijalnim demokracijama. Sve te zemlje također imaju porez na dodanu vrijednost, što je u stvari državni porez na promet. Danska, Norveška i Švedska imaju stopu PDV-a od 25%.

Kad ljudi kažu da bi Sjedinjene Države trebale izgledati više poput Europe, trebali bi objasniti vjeruju li da bi ovakve porezne stope također trebalo uvesti ovdje. Također bi ih trebalo pitati vjeruju li doista da su ekonomski rast i udovoljavanje zahtjevima okoliša kompatibilni. Francuski prosvjedi jasno pokazuju da postoje troškovi takvog pretjerivanja. Ekonomske politike nose posljedice.