D’SOUZA: Dozvola za ubojstvo: Ateizam i masovni ubojice u povijesti (3. dio)

Dinesh D'Souza

Expelled: No Intelligence Allowed

Povjesničar Robert Evans napisao je da su “nacisti smatrali crkve najsnažnijim i najtvrđim rezervoarima ideološkog protivljenja načelima u koja su vjerovali.” Kad su Hitler i nacisti jednom došli na vlast, započeli su nemilosrdni progon kako bi pokorili i oslabili kršćanske crkve u Njemačkoj. Evans ukazuje na činjenicu da su nakon 1937. politike Hitlerove vlade postale sve više antireligijske. Nacisti su prestali slaviti Božić, a Hitlerjugend je recitirao molitvu zahvale Führeru umjesto Bogu. Svećenstvo se smatralo “buntovnicima” i naređeno im je da prestanu s propovijedima, na stotine ih je bilo zatvoreno, a mnogi su bili jednostavno ubijeni. Crkve su bile konstantno pod nadzorom Gestapoa. Nacisti su zatvorili vjerske škole, prisilili kršćanske organizacije na raspuštanje, otpuštali državne službenike koji su prakticirali kršćanstvo, konfiscirali crkvenu imovinu i cenzurirali vjerske novine. Harris ne može objasniti kako ideologija koju su Hitler i njegovi suradnici smatrali osporavanjem kršćanstva može biti prikazana kao “kulminacija” kršćanstva.

Ako je nacizam predstavljao kulminaciju bilo čega, to je bila ideologija socijalnog darvinizma devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća. Kao što povjesničar Richard Weikart dokumentira, Hitler i Himmler bili su obožavatelji Darwina i često govorili o svojoj ulozi provođenja “zakona prirode” koji je jamčio “eliminaciju nesposobnih”. Weikart tvrdi da je sam Hitler “bio nadahnut iz obilnih zaliha socijalno darvinističke misli kako bi konstruirao svoju vlastitu rasističku filozofiju” i zaključuje da iako darvinizam nije “dostatno” intelektualno obrazloženje za nacizam, on je zasigurno “nužan”. Bez darvinizma možda ne bi bilo nacizma.

Nacisti su također bili nadahnuti filozofom Friedrichom Nietzscheom, prilagođavajući njegovu ateističku filozofiju svojim surovim ciljevima. Nietzscheovu viziju übermenscha i njegovo uzdizanje nove etike “izvan dobra i zla” objeručke su prihvatili nacistički propagandisti. Nietzscheova “volja za moći” gotovo je postala nacistički slogan regrutiranja. Niti u jednom trenutku nisam predložio da bi Darwin i Nietzsche odobravali Hitlerove ideje. Ali Hitler i njegovi sljedbenici odobravali su Darwinove i Nietzscheove ideje. Sam Harris jednostavno ignorira dokaze nacističkih simpatija prema Darwinu, Nietzscheu i ateizmu. Kakav smisao onda možemo pronaći u njegovoj tvrdnji da su vodeći nacisti “svjesno ili nesvjesno” bili agenti religije? To je očigledna glupost.

Neki ljudi izrazili su zbunjenost činjenicom da su ateistički režimi proizveli krvoprolića koja niti jedna druga sila u povijesti nije uspjela nadmašiti. Sam Dawkins podiže pitanje kako odsutnost vjerovanja može prouzročiti društvenu štetu. Dawkins niti ne sluti da njegova najdublja uvjerenja naslućuju razlog “konačnog rješenja”. Ateistički ubojice smatrali su svoje ciljeve toliko velikim i plemenitim da ničemu i nikome nije dozvoljeno da im stoji na putu. Smatrali su sebe da djeluju u ime neumoljivih i neospornih sila poput znanosti, razuma i napretka.

Znanost? Da, nacisti su smatrali da promiču opstanak najsposobnijih, upravo onako kako je to oduvijek činila evolucija. Razum? Komunisti su smatrali svoj projekt kao institucionalizaciju doba razuma. Marx je bio u skladu s prosvjetiteljskom tradicijom francuskih jakobinaca, koji su u katedrali Notre Dame ustoličili božicu razuma, a potom su pustili s uzice Vladavinu terora, u kojoj su “nerazumni” ljudi — plemići, svećenici i ostali predstavnici starog reda — poslani na giljotinu. A napredak? Kao što su komunisti i nacisti uvijek isticali, povijest je bila na njihovoj strani, stoga su njihovi protivnici bili buržujski reakcionari koje je trebalo eliminirani jer su usporavali pomak društva prema naprijed. Ova sekularna apoteoza znanosti, razuma i napretka — doktrine koja nas uvelike prati i danas — je upravo ono što je ovlastilo ljude da rade stvari drugim ljudima na načine i u opsegu koji su prethodno bili nezamislivi.

Drugi razlog za strahote ateističkih režima jest činjenica da su djelovali bez ikakvih moralnih ograničenja koja su proizvod religije i koja su, premda neznatno, zadržavala krvožedne tirane u prošlosti. Nietzsche je to predvidio. Pišući u devetnaestom stoljeću, predvidio je da će sljedeća dva stoljeća biti kataklizmička, s nezamislivim ratovima i nasiljem. Smrt Boga, pisao je Nietzsche, rezultirat će potpunom pomrčinom svih vrijednosti. Budući da vrijednosti ne dolaze više od Boga, njih će sada stvoriti čovjek. A budući da je čovjek potekao iz životinjskog carstva — ideja koju je Nietzsche prihvatio od Darwina — čovjek će vjerojatno prihvatiti vrijednost libido dominandi (žudnje za dominacijom) koju vidimo posvuda u prirodi. Superiorniji ljudi će eliminirati one inferiorne iz istog razloga zašto lavovi jedu antilope. “Moral gospodara” nadvladava “moral robova”. Postoje beskorisno apelirati na sažaljenje, suosjećanje i pristojnost. To bi bilo kao da govorite lavovima da prestanu biti lavovi.

Drugim riječima, ateistička krvoprolića bila su proizvod arogantne moderne ideologije koja vidi čovjeka, a ne Boga, kao tvorca svih vrijednosti. Odbijanjem Boga, čovjek postaje prezriv prema doktrini ljudske grješnosti i uvjeren u savršenost svoje prirode. Čovjek sad nastoji istjerati Boga i stvoriti sekularnu utopiju ovdje na zemlji. Kako bi to postigao, ateistički vladari uspostavljaju totalnu kontrolu nad društvom. Oni izumljuju oblik totalitarizma daleko sveobuhvatnijeg od bilo čega što su pokušavali prethodni vladari; svaki aspekt života dolazi pod politički nadzor. Naravno, ako neki ljudi — Židovi, zemljoposjednici, nesposobni, hendikepirani, vjerski disidenti i tako dalje — moraju biti relocirani, zatvoreni ili likvidirani kako bi se postigla ta utopija, to je cijena koju su ateistički tirani bilo više nego spremni platiti. Stari moralni kodovi se ne primjenjuju, a obični ateistički funkcionari obavljaju dužnosti pred kojima bi zadrhtali i crkveni inkvizitori. Ateistički režimi, svojim akcijama, potvrđuju istinu izreke Dostojevskog: ako nema Boga, sve je dopušteno.

Bez obzira na razloge zašto ateistički režimi čine to što čine, neosporna je činjenica da sve religije na svijetu nisu u tri tisuće godina svog postojanja zajedno ubile ni približno toliki broj ljudi koliko ih je u ime ateizma ubijeno u posljednjih nekoliko desetljeća. Vrijeme je da napustimo bezumno ponavljanu mantru da je religijsko vjerovanje glavni izvor ljudskog konflikta i nasilja. Ateizam, a ne religija, odgovoran je za najveća masovna ubojstva u povijesti.

Dinesh D’Souza je konzervativni politički komentator, autor i filmaš. Ovo je isječak iz njegove knjige “What’s So Great about Christianity” koju možete kupiti na Amazonu.

1. dio
2. dio