Profesorica na UCLA: Postoji previše bijelih muških vatrogasaca

Hank Berrien

The Star Online via YouTube

U članku objavljenom u Harvard Business Review, profesorica sa UCLA tvrdila je da u Americi ima previše bijelih muških vatrogasaca.

Corinne Bendersky, profesorica menadžmenta i organizacije na UCLA Anderson školi menadžmenta, koja se bavi istraživanjem “rodnih pristranosti”, postavila je tvrdnju da se “crni vatrogasci još uvijek suočavaju sa socijalnom isključenosti i eksplicitnim rasizmom” i da “vatrogasci imaju tendenciju reduktivnih skupova osobina (fizička snaga koja se ocjenjuje strogim fitnes testovima, na primjer), koje služe za održavanje bijele muške dominacije u vatrogasnoj službi.”

Osim toga, Bendersky smatra da pošto 64% poziva vatrogascima potiču medicinski hitni slučajevi, biti muškarac je često nedovoljno: “Da biste uspjeli kao vatrogasac, stereotipne muške osobine poput snage i hrabrosti jednostavno nisu dovoljne. Vatrogasci također trebaju intelektualne, društvene i emocionalne vještine potrebne za pružanje hitne medicinske pomoći, međusobno podržavanje tijekom traumatičnih iskustava te bliski odnos sa zajednicama koje služe.”

Bendersky ističe kako su 96% profesionalnih vatrogasaca muškarci, a 82% njih su bijelci. Ona tvrdi: “Mnoge vatrogasne postrojbe prepoznaju da je njihov nedostatak raznolikosti problem i govore kako su predani povećanju rasne i spolne raznolikosti.” Ona navodi istraživanje koje je učinila i koje ju je potaknulo da napiše članak: “Kad se načela tema ženskih vatrogasaca, važnost fizičke snage se konstantno pozivala kako bi se opravdala relativna odsutnost žena u vatrogasnoj službi, ali važnost suosjećanja (stereotipno žensko obilježje) rijetko se, ako ikad, spominjala u raspravi o dovođenju više žena u struku.”

Bendersky je tvrdila da je čula ženske vatrogasce kako govore da se “moraju dokazivati na svakom pozivu, svaki put” i da “svi očekuju da ne uspiju”.

Bendersky je potom prešla na pitanja o seksualnosti: “Otvoreno gay muškarci su iznimno rijetki u vatrogasnoj službi; nekolicina onih koji su izašli iz ormara suočavaju se s ozbiljnom društvenom isključenosti.” Napisala je: “U konačnici, većina vatrogasaca koji nisu heteroseksualni bijeli muškarci moraju biti izuzetno otporni kako bi prevladali neumoljivi nadzor i isključivanje u njihovim karijerama.”

Bendersky je ponudila svoj savjet: “Također potičem vođe da konkretnim akcijama podignu vrijednost vještina koja se podudaraju sa stereotipima o ženama i manjinama. Na primjer, promicanjem društvenih i emocionalnih snaga koje se često povezuju sa ženama, mogli bi tražiti načine priznavanja i slavljenja članova posade koji pokazuju ono što nazivamo ‘srcem i dušom’ vatrogasaca u stanici i na terenu.”

Zatim je nagovijestila da crni Amerikanci imaju općenito bolji smisao za humor od bijelaca.

Druželjubivost — definirano kao “primjetno dobri humor” i onaj koji pomaže u procesuiranju emocionalne traume — je pozitivna osobina koja se povezuje s crnim Amerikancima nešto više nego s bijelim Amerikancima, tako da se objašnjavanjem kako druželjubiva kultura može povećati učinkovitost posade možda smanji skepticizam oko crnih vatrogasaca.

Bendarsky je zaključila:

Nadam se da će postrojbe koje su implementirale moj pristup obuci nastaviti s poboljšanjem njihovih nastojanja suočavanja s raznovrsnim izazovima vatrogasne službe i da će poslužiti kao primjer ostalima u zemlji, kao i drugačijim vrstama organizacija koje bi željele postati značajnije raznolike. I možda najvažnije, to će napraviti razliku u karijerama talentiranih i marljivih vatrogasaca.