Malcolm X bio je muslimanski propovjednik i aktivist za ljudska prava. Rođen 1925., smrtno je ranjen od ruku atentatora 1965. godine. Malcolm X bio je hrabri zagovornik crnih građanskih prava, ali za razliku od Martina Luthera Kinga, nije bio toliko milosrdan u svom opraštanju bijelcima za zločine koje su učinili protiv crnih Amerikanaca. Nije izbjegavao nasilje kao sredstvo za postizanje građanskih i ljudskih prava. Njegovi crni i bijeli kritičari optužili su ga za propovijedanje rasizma i nasilja. Unatoč kontroverzama, nazvan je jednim od najvećih i najutjecajnijih crnih Amerikanaca.
Mnogi crni Amerikanci imaju veliko poštovanje prema Malcolmu X-u. Mnoge škole nose njegovo ime, a mnoge ulice preimenovane su u njegovu čast, kako kod kuće tako i u inozemstvu. No, dok crni Amerikanci poštuju Malcolma X-a, jedno od njegovih osnovnih učenja uglavnom se ignorira. Mislim da je to važna lekcija, stoga ću citirati njezin veliki dio.
Malcolm X je rekao: “Najgori neprijatelj kojeg Negro može imati je ovaj bijeli čovjek koji ovdje trči okolo sa slinama na ustima izjavljujući svoju ljubav prema Negroima i koji se naziva liberalom, a upravo slijeđenje tih bijelaca ovjekovječuje probleme koje Negroi imaju. Da Negroi nisu opčinjeni i prevareni od tog bijelog liberala, Negroi bi se skupili i zajednički riješili vlastite probleme. Ja sam napominjem ove stvari kako bi ti pokazao da u Americi, povijest bijelog liberala nije bila ništa drugo nego niz lukavstava osmišljenih da Negroi misle kako će bijeli liberal riješiti sve naše probleme. Naše probleme nikada neće riješiti bijeli čovjek.”
Postoji povijesni detalj kojeg oni mnogo mlađi od mene (skoro 83 godine) nisu svjesni. U crnoj povijesti, nazivali su nas — i nazivali smo se — s nekoliko različitih imena. Među onima uglednijima bila su “obojeni”, “Negro”, “crni”, “afro-američki” i “afrički Amerikanci”. Sjećam se kad je gospođa Viola Meekins, kad sam kasnih 1940-ih bio učenik srednje škole Stoddart-Fleisher, natjerala razred da idemo stranicu po stranicu po udžbeniku i ispravljamo svaki primjer u kojem je Negro bilo odštampano malim “n”. U moje i Malcolm X-ovo vrijeme, Negro je bilo ponosno ime i crnci ga nisu pogrdno koristi kao što je to slučaj danas.
Malcolm X je bio apsolutno u pravu u vezi nalaženja vlastitih rješenja za naše probleme. Najrazorniji problemi s kojima se crni ljudi danas suočavaju nemaju apsolutno ništa s našom povijesti ropstva i diskriminacije. Među glavnima je slom crne obitelji, u kojoj 75 posto crnaca rađaju samohrane, često vrlo mlade, majke. U nekih gradovima i susjedstvima, postotak izvanbračne djece iznosi više od 80 posto. Zapravo, “slom” je pogrešan izraz; crna obitelj se više uopće niti ne formira. To je posve nova stvar među crncima.
Prema Enciklopediji društvenih znanosti iz 1938., te godine je samo 11 posto crne djece rođeno od neudanih majki. Do kraja 1950-ih, kućanstva koja su predvodile žene činila su samo 18 posto crnačke populacije. Danas je ta brojka blizu 70 posto. U mnogo ranijim vremenima, tijekom kasnih 1800-ih, postojale su samo neznatne razlike između crnačke obiteljske strukture i onih drugih etničkih skupina. U New York Cityju 1925. godine, 85 posto crnih kućanstava bilo je s dva roditelja. Socijalna pomoć potaknula je mlade žene da imaju djecu izvan braka. Društvena stigma koja se nekad povezivala s neželjenom trudnoćom gotovo pa je nestala. Osim toga, “sačmarica” vjenčanja su također stvar prošlosti. To je bilo kad su muški članovi djevojčine obitelji prisilili dječaka s kojim je zatrudnjela da živi u skladu sa svojim odgovornostima.
Visoke stope kriminala u mnogim crnim zajednicama nameću ogromne osobne troškove i pretvorile su nekad uspješne zajednice u ekonomske pustoši. Ku Klux Klan nije mogao sabotirati šanse za akademsku izvrsnost crnaca učinkovitije nego je to učinio sustav javnog školstva u većini gradova. Političari i bijeli liberali neće riješiti te ili bilo koje druge probleme. Kao što je Malcolm X rekao: “Naše probleme nikada neće riješiti bijeli čovjek.”
