PragerU | Kako je reformacija oblikovala vaš svijet

Stephen Cornils

(Kliknite CC za prijevod)

Prije pet stotina godina, dana 31. listopada 1517., njemački katolički redovnik po imenu Martin Luther objavio je na vratima crkve njemačkog grada Wittenberga neke pritužbe koje je imao o katoličkoj crkvi.

Luther je bio uznemiren crkvenom praksom prodaje onoga što je bilo poznato kao „indulgencija“ (oprost) bogatim patronima. Indulgencije bi se općenito mogle opisati kao karte „za izlazak iz pakla“: platite određeni iznos Crkvi, a Crkva će se zauzvrat pobrinuti da u drugome životu ne trpite previše zbog svojih grijeha.

Luther se čvrsto držao mišljenja da je ta praksa ne samo učinila Crkvu lošom u očima običnih ljudi, već ona nije imala nikakvih biblijskih osnova. Vjerovao je da se Crkva mora reformirati ili će izgubiti legitimitet.

Nitko, uključujući Luthera, nije mislio da će njegove pritužbe – a napravio je listu koja je sadržavala njih 95 – bilo što postići. Jednostavno je želio potaknuti raspravu o pitanju koje ga je duboko zabrinjavalo. Umjesto toga, pokrenuo je lančanu reakciju koja je doslovno promijenila tok povijesti.

Ovu promjenu nazvali smo protestantska reformacija.

Da je Luther svoju kritiku Crkve ograničio na indulgencije, kao što ga je njegov prijatelj, nizozemski znanstvenik Erazmo Roterdamski, nagovarao da učini, stvar bi se vjerojatno riješila i stari poredak bi bio sačuvan. No, tvrdoglavi Luther nije bio netko koga je bilo lako obuzdati.

Luther je bio ono što bi danas nazvali „manjkavom osobom“. Bio je brilijantan i karizmatičan, ali je također bio osvetoljubiv i tvrdoglav do boli, a potkraj života, nažalost, i antisemit.

Luther je vjerovao da ne bi smjelo biti razdvajanja između Biblije i vjernika. Svaki pojedinac bi trebao imati pristup Božjoj riječi, tvrdio je Luther, kao što je to slučaj bio sa svakim svećenikom – ili čak papom. Mi danas uzimamo te stvari zdravo za gotovo, ali u 16. stoljeću to je bio radikalan koncept.

A evo i zašto:

Više od tisuću godina, Crkva je bila dominantan vjerski i politički autoritet u Europi. Ona sama je učila kršćane kako razumjeti Bibliju. Luther je sada osporavao same temelje tog autoriteta.

Nije nikakvo iznenađenje da Crkva to nije dobro prihvatila. Ono što je započelo kao prepirka između hrabrog redovnika i katoličke hijerarhije, uskoro se pretvorilo u titansku i krvavu borbu koja je razdvojila Europu u suprotstavljene religijske frakcije.

No, posljedice Lutherovih ideja znatno su nadilazile religijski spor. Nije pretjerano reći da je rezultat Lutherovih ideja bilo rođenje modernog pojedinca – slobodnog sudionika obdarenog Bogom danim pravima koja su neovisna od vlade ili bilo koje druge institucije. Svaka osoba mogla je naći ta prava čitajući i interpretirajući Bibliju za sebe.

Naravno, da biste to učinili, morali ste biti u stanju čitati Bibliju. A tijekom prvog tisućljeća, sve do Lutherovih dana, samo nekolicina njih je to i mogla.

Knjige su, uključujući Bibliju, bile sve pisane rukom, što je bio proces koji je obično trajao mjesecima. Zbog toga su knjige bile rijetke – i skupe. Nadalje, većina Biblija bila je napisana na latinskom jeziku, jeziku Crkve, jeziku koji je bio poznat samo svećenstvu i educiranoj eliti. Ta ekskluzivnost je bio jedan od mnogih načina na koji je Crkva zadržavala svoju moć.

Luther je odgovorio na ovaj problem prevođenjem Biblije na svakodnevni njemački kako bi je svatko mogao čitati.

Ali svi njegovi napori bili bi bezvrijedni bez nedavnog izuma tiskarskog stroja kolege Nijemca, Johannesa Gutenberga. Tiskarski stroj omogućio je, po prvi puta u povijesti, da knjige – i ubrzo zatim brošure i novine – budu naširoko distribuirane.

Bez tiskarskog stroja, Luther bi vjerojatno pretrpio istu tužnu sudbinu reformatora prije njega, poput Jana Husa, koji je nakon suđenja osuđen za herezu i potom spaljen na lomači. No, zbog tiskarskog stroja, Lutherov pokret nije mogao biti zaustavljen.

I doista, nije ga se moglo kontrolirati.

Krvavi religijski ratovi između katoličkih i protestantskih snaga ubrzo su slijedili Lutherove nove ideje. Trajali su dvije stotine godina i koštali bezbrojne živote. Sam Tridesetogodišnji rat, koji je trajao od 1618. do 1648., navodno je uzeo oko osam milijuna života u borbi, gladi i bolesti.

No, iz sveg tog pokolja, također su došle mnoge pozitivne promjene. Protestantsko osnaživanje pojedinca dovelo je do kapitalizma i prosvjetiteljstva, da navedemo samo dva nusproizvoda Lutherovog protesta. Američka revolucija, sa svojom idejom da pojedinac „obdaren od svog Kreatora određenim neotuđivim pravima“ mora biti slobodan da formira vlastitu vladu, bio je još jedan od njih. Od 56 potpisnika Deklaracije o neovisnosti, samo jedan nije bio protestant.

Izricanje presude epohi značajnoj poput reformacije je vrlo teško,. Možda je najbolje ne pokušati. No, možemo reći sljedeće: nijedna druga osoba nije više utjecala na moderni svijet od njemačkog redovnika, Martina Luthera. A čak bi se i on iznenadio kad bi to znao.

Ja sam Stephen Cornils, s teološkog sjemeništa Wartburg, za Prager University.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here