KNOWLES: Demokrati su, napokon, postali iskreni radikali

Michael J. Knowles

Po prvi put u povijesti, većina demokrata identificiraju se kao “liberali” umjesto “umjereni” ili “konzervativci”. Jučerašnja Gallupova anketa označila je oštar zaokret ulijevo za stranku s najduljim kontinuiranim stažem na svijetu, koja se smatrala samo 38% liberalna uoči prvih predsjedničkih izbora Baracka Obame. Tijekom tog vremena ideološka identifikacija republikanaca varirala je samo 3 postotka, od 70 % konzervativnih 2008. godine do 73% 2018. Američka politika se doista polarizirala tijekom prošlog desetljeća, ali samo toliko koliko su se radikalizirali demokrati.

Godine 2005., tadašnji senator Barack Obama izjavio je: “Mi jednostavno ne smijemo dopustiti ljudima da ulaze u Sjedinjene Države neotkriveni, nedokumentirani, neprovjereni”. Prije samo tri godine, Hillary Clinton se hvalila: “Glasala sam, kad sam bila senatorica, da izgradimo barijeru koja bi pokušala spriječiti ilegalne imigrante od ulaska u zemlju.” Danas, demokratska predsjednica Zastupničkog doma naziva fizičke nacionalne granice “nemoralnima”. U međuvremenu, najistaknutija nadolazeća demokratska “kongresmenka” agitira 40 trilijunsko savezno preuzimanje industrije i porez na dohodak po stopi od 82.7%. Dani Clintonove triangulacije su prošlost. Demokrati su, napokon, postali iskreni radikali.

Republikanci su oduvijek tolerirali veću intelektualnu raznolikost nego demokrati. Dok se 73% republikanaca identificira “konzervativnim”, ono što točno podrazumijevaju pod konzervatizmom može divlje varirati. Tradicionalisti, libertarijanci, neokonzervativci, populisti, religijska desnica i drugi, nazivaju svoje poglede konzervativnim, ali niti jedan ne može pobrkati Edmunda Burkea za Friedricha Hayeka ili Normana Podhoretza za Jerryja Falwella.

Za demokrate posljednjih godina, važi samo jedan svjetonazor: progresivizam. Desetljećima je nepopularnost progresivizma prisiljavala demokrata da prikriju svoj ideološki radikalizam ili u najboljem slučaju da zanemaruju logičke zaključke svojih progresivnih premisa. Hillary Clinton, u najjasnijem primjeru ove cinične strategije, inkoherentno je predložila 2008. godine da se pobačaj učini “sigurnim, legalnim i rijetkim”. Zašto bi moralno ozbiljan čin morao biti legalan ili obrnuto, zašto bi moralno nevažan čin morao biti rijedak, Clinton nikada nije uspjela objasniti. Godine 1992., 36% Amerikanaca identificiralo se “konzervativno”, a 43% kao “umjereno”. Samo 17% njih nazivalo se liberalnima. Prošle godine, prednost konzervativaca od gotovo 20 bodova pala je na jednoznamenkastu brojku.

Godine 1964., dok je pomagala u osnivanju modernog konzervativnog pokreta, Phyllis Schlafly pozivala je na “izbor, a ne jeku”. Konzervativci su oduvijek bili otvoreni u vezi naših pogleda, bilo da su oni donijeli poraz 1964. ili pobjedu 1980. Prikladnost je demokrate sad učinila poštenim ljudima. Poštena borba pokazat će je li naša zemlja sada također radikalna.