Christophe Guilluy: ‘Žuti prsluci su nezaustavljivi’

Fraser Myers

spiked

Pokret gilets jaunes (žuti prsluci) uzdrmao je francuski establišment. Već nekoliko mjeseci, mase ljudi, čija brojka varira od nekoliko desetaka tisuća do stotina tisuća ljudi, izlaze na ulice svakog vikenda diljem Francuske. Do sad su imali ogromnog uspjeha, uspijevajući izvući velike ustupke od vlade. Oni i dalje marširaju.

Još 2014. godine, studija geografa Christophera Guilluyja o la France périphérique (perifernoj Francuskoj) izazvala je medijsku senzaciju. Skrenula je pozornost na ekonomsku, kulturnu i političku isključenost radničke klase, od kojih većina danas živi izvan velikih gradova. U njoj su istaknuti odnosi koji će kasnije dovesti do uspona fenomena žutih prsluka. Guilluy je razvijao tu tematiku u svojim nedavnim knjigama No Society i The Twilight of the Elite: Prosperity, the Periphery and the Future of France. spiked je kontaktirao Guilluyja kako bi saznali njegovo viđenje uzroka i posljedica pokreta žutih prsluka.

spiked: Što točno mislite pod ‘perifernom Francuskom’?

Christophe Guilluy: “Periferna Francuska’ govori o geografskoj distribuciji radničke klase diljem Francuske. Prije petnaest godina, primijetio sam da velika većina ljudi iz radničke klase zapravo živi vrlo daleko od glavnih globaliziranih gradova — daleko od Pariza, Lyona i Toulousea i također vrlo daleko od Londona i New Yorka.

Tehnički, naš globalizirani ekonomski model dobro funkcionira. On proizvodi mnogo bogatstva. Ali on ne potražuje većinu populacije kako bi funkcionirao. On nema stvarnih potreba za fizičkim radnicima, radnicima, pa čak i za vlasnicima malih tvrtki izvan velikih gradova. Pariz stvara dovoljno bogatstva za cijelu Francusku, a London čini isto u Britaniji. Ali vi ne možete graditi društvo oko toga. Gilets jaunes je pokret radničkih klasa koje žive u tim mjestima.

Oni su obično zaposleni, ali ne zarađuju mnogo, između 1000€ i 2000€ mjesečno. Neki od njih su vrlo siromašni ako nisu zaposleni. Ostali su nekada bili dio srednje klase. Ono što im je zajedničko jest da žive u područjima gdje gotovo nema više posla. Oni su svjesni toga i znaju da iako imaju posao danas, mogli bi ga lako izgubiti sutra i neće biti u stanju naći ništa drugo.

spiked: Koja je uloga kulture u pokretu žutih prsluka?

Guilluy: Ne samo da se periferna Francuska loše nosi s modernom ekonomijom, već je također i kulturno pogrešno shvaćena od elite. Pokret žutih prsluka je uistinu pokret 21. stoljeća u tome što je istodobno i kulturni i politički. Kulturna validacija je iznimno važna u naše doba.

Jedan od primjera ove kulturne podjele je taj što većina modernih progresivnih društvenih pokreta i prosvjeda nailazi na brzo odobravanje od strane slavnih osoba, glumaca, medija i intelektualaca. Ali nitko od njih ne odobrava gilets jaunes. Njihova pojava izazvala je kulturnom establišmentu neku vrstu psihološkog šoka. To je upravo onaj isti šok kojeg su britanske elite doživjele s Brexitom i kojeg još uvijek doživljavaju i danas, tri godine kasnije.

Mislim da je glas za Brexit također imao puno veze s kulturom. Bilo je to više od samog pitanja o napuštanju EU. Mnogi glasači željeli su podsjetiti političku klasu da postoje. To je ono za što Francuzi koriste gilets jaunes — da kažu mi postojimo. Isti fenomen vidimo u populističkim pobunama diljem svijeta.

spiked: Kako se dogodilo takvo isključivanje radničke klase?

Guilluy: Sav rast i dinamika nalazi se u velikim gradovima, ali ljudi se ne mogu jednostavno preseliti tamo. Ti gradovi su nepristupačni, uvelike zahvaljujući sve većim troškovima stanovanja. Veliki gradovi su danas nešto poput srednjovjekovnih citadela. Osjećaj je kao da se vraćamo u gradove-države Srednjeg vijeka. Da stvar bude još smješnija, Pariz će ljudima početi naplaćivati ulazak u grad, baš poput trošarina koje ste nekad morali plaćati za ulazak u grad u Srednjem vijeku.

Gradovi su također postali vrlo neravnopravni. Pariškoj ekonomiji su potrebni rukovoditelji i kvalificirani profesionalci. Također su joj potrebni radnici, uglavnom migranti, za građevinsku industriju, ugostiteljstvo i slično. Poslovanje se oslanja na ovu vrlo specifičnu demografsku mješavinu. Problem je u tome što “ljudi” izvan toga još uvijek postoje. Zapravo, “Periferna Francuska” zapravo obuhvaća većinu francuskog naroda.

spiked: Koju ulogu je u svemu tome imala liberalna metropolitska elita?

Guilluy: Imamo novu buržoaziju, ali zato što je vrlo cool i progresivna ona stvara dojam da više ne postoji sukob između klasa. Stvarno je teško suprotstaviti se hipsterima kad govore da im je stalo do siromašnih i manjina.

No zapravo, oni su prilično suodgovorni u potiskivanju radničkih klasa na margine. Ne samo da imaju ogromne koristi od globalizirane ekonomije, već su također stvorili dominantni kulturni diskurs koji izopćuje ljude iz radničke klase. Sjetite se samo “bijednika” koje je evocirala Hillary Clinton. Sličan pogled na radničku klasu postoji u Francuskoj i Britaniji. Na njih se gleda kao na nekakvo amazonsko pleme. Problem za elite je taj što je to prilično veliko pleme.

Reakcija srednje klase na žute prsluke mnogo govori. Prosvjednici su odmah proglašeni ksenofobima, antisemitima i homofobima. Elite se predstavljaju kao antifašističke i antirasističke, ali to je samo način na koji brane svoje klasne interese. To je jedini argument kojeg mogu dozvati kako bi obranili svoj status, ali on više ne funkcionira.

Elita se sad nalazi u strahu. Po prvi puta postoji pokret kojeg se ne može kontrolirati putem normalnih političkih mehanizama. Gilets jaunes nisu proizišli iz sindikata ili političkih stranaka. Oni ne mogu biti zaustavljeni. Ne postoji “off” tipka. Ili će inteligencija biti prisiljena na ispravan način priznati postojanje tih ljudi ili će se morati odlučiti za neku vrstu mekog totalitarizma.

Mnogo je rečeno u vezi činjenice da zahtjevi žutih prsluka snažno variraju. Ali iznad svega, to je zahtjev za demokracijom. U osnovi, oni su demokrati — oni žele biti shvaćeni ozbiljno i žele biti integrirani u ekonomski poredak.

spiked: Na koji način možemo početi rješavati te zahtjeve?

Guilluy: Prije svega, buržoaziji je potrebna kulturna revolucija, pogotovo na sveučilištima i u medijima. Moraju prestati vrijeđati radničku klasu, prestati razmišljati o svim gilets jaunes kao o imbecilima.

Kulturno poštovanje je od temeljne važnosti: neće biti ekonomske ili političke integracije ako neće biti kulturne integracije. Potom, naravno, moramo početi razmišljati drugačije o ekonomiji. To znači oslobađanje od neoliberalne norme. Moramo razmišljati van okvira Pariza, Londona i New Yorka.

Christophe Guilluy razgovarao je s Fraserom Myersom.