WALSH: 4 lekcije koje možemo naučiti iz odvratne klevetničke kampanje protiv učenika katoličke škole Covington

Matt Walsh

Screenshot: YouTube/Business Insider

U subotu, cijela zemlja pobjesnila je na hrpu klinaca iz katoličke srednje škole Covington u Kentuckyju. Mediji, koji su predvodili napad, tvrdili su da su tinejdžeri prišli i uznemiravali skupinu američkih Indijanaca u glavnom gradu Sjedinjenih Država. Rečeno nam je da su ih dječaci opkolili, provocirali i rugali im se uz povike “sagradi zid”.

Zašto su učenici to učinili? Kako je došlo do toga? Koji je bio kontekst? Što je dovelo do toga? Koja je druga strana priče? Pa, sve to su važna pitanja, ali ne koja su se mnogi ljudi — pogotovo u medijima — potrudili pitati u prva 24 sata kad je priča postajala viralna. Sve što smo imali od nje je izolirana narativa i kratki video isječak koji je trebao prikazati čin neizrecive netrpeljivosti, ali je zapravo prikazao hrpu bijelih klinaca koji se glupiraju dok Indijanac udara u svoj bubanj. Mnogi naslovi tvrde da videozapis “prikazuje” tinejdžere u MAGA kapama koju uznemiravaju Indijanca. No on to nije prikazivao. Prikazao je MAGA kape, to je istina, ali ništa što bi se jasno moglo okarakterizirati kao ruganje ili uznemiravanje.

Bio je to čudan video, zbunjujući te one vrste koja jednostavno vrišti “VAN KONTEKSTA”. No, malo ljudi pitalo se o kontekstu ili je čekalo da sazna što bi on mogao biti. Umjesto toga, formirana je masivna hrpa gov*** i unutar nekoliko sati dječaci su bili napadnuti, osuđeni, doxxani (otkrivanje osobnih podataka – op. a.), a prijetili su im i izbacivanjem iz škole.

Tada se pojavilo više snimaka. Gotovo dvosatni isječak koji je očito snimio član radikalnog kulta Black Hebrew Israelites (Crni hebrejski Izraelci), prikazuje vrlo različitu sliku. On prikazuje članove BHI-a kako viču provokacije i uvrede prema učenicima. Radikali su nazivali djecu “krekerima” (pogrdan naziv za sve Amerikance sjevernoeuropskog podrijetla – op. a.), “incestuoznom djecom” i “budućim školskim pucačima”. Također su uzvikivali anti-gay uvrede. U jednom trenutku, netko (pretpostavljam član grupe) je rekao djeci da se “vrate u Europu”. Drugi video prikazuje BHI kako upozoravaju crnog učenika iz škole da će mu njegovi bijeli kolege iz razreda pokušati “ukrasti [njegove] organe”. Mladići su pokazali nevjerojatnu staloženost suočeni s takvim provokacijama. Umjesto da uzvrate jednakom mjerom, oni su ih pokušali utišati školskim navijačkim skandiranjem.

Usred tog meteža, pojavljuje se skupina američkih Indijanaca, predvođena čovjekom po imenu Nathan Phillips, aktivistom koji je, kako se ispostavilo, već imao sučeljavanja s bijelim studentima u prošlosti. Prišao je učenicima i počeo udarati u bubanj ispred njihovih lica. Oni nisu uzvratili uvredama ili prijetnjama ili bilo čim drugim. Oni nisu uopće reagirali. Umjesto toga, oni su nastavili uzvikivati vlastite navijačke pjesme, pokušavajući održati stvari u pozitivnom tonu.

Kasnije, Phillips je nazvao učenike “zvijerima“, tvrdeći da su agresori protiv crnih ljudi te rekao da je htio napustiti tu situaciju, ali je bio spriječen. Sve to su bile laži. Čini se kako je Phillips želio isprovocirati učenike. Kad mu to nije uspjelo, odlučio se na Plan B: kleveta. Na sreću po njega, klevete su bile dobrodošle ušima suučesničkih medija. Incident je brže-bolje prepakiran, detalji su izostavljeni i prepravljeni i odjednom je priča o bijelim klincima koje su maltretirale dvije odvojene skupine odraslih ljudi postala priča o bijelim klincima koji se rugaju američkim Indijancima.

Sve u svemu, mislim da nas cijela ova saga može podučiti nekoliko stvari koje je svaka imalo pozorna osoba već znala:

1) Vaše vruće mišljenje na društvenim medijima može počekati dan ili dva.

Čini se kako smo svi pod dojmom da će svijet prestati rotirati na svojoj osi ako odmah ne ponudimo ‘svoja dva centa’ o svakom događaju, istog trenutka kad se on dogodi. Mnogi inače inteligentni ljudi napravili su budale od sebe (uključujući i mene) jer su osjetili potrebu da iznesu svoje mišljenje o nekom problemu čim bi privukao njihovu pažnju. Ali stvarno ne postoji puno dobrih stvari koje bi mogle proizaći ishitrenim iznošenjem mišljenja i njegovim objavljivanjem na internetu “u letu”. Pogotovo kad se samo pridružujete masi drugih ljudi koji su već izrazili to isto gledište. Čak i ako ste u pravu, vi ste upravo doprinijeli masovnoj histeriji. Dakle, zašto ne pričekati? Svatko može preživjeti bez vašeg mišljenja nekoliko sati dok čekate da sve činjenice ugledaju svjetlo dana. Nema nedostataka ako si uzmete malo vremena. Postoje ogromni nedostaci ako istrčite pred rudo.

2) Bijeli tinejdžeri nisu zli.

Nije mi ovdje namjera smečirati loptu. U prošlosti sam u više navrata znao prerano progovoriti. No, u ovom slučaju držao sam jezik za zubima kad sam prvi put čuo za njega, jer ne mislim da se bijeli tinejdžeri zapravo ponašaju kao zlikovci u društveno svjesnom crtiću. Nije nemoguće da lutajuća skupina katoličkih srednjoškolaca okruži i maltretira skupinu miroljubivih američkih Indijanaca, ali se čini malo vjerojatnim. Kad sam prvi put gledao video van konteksta, shvatio sam da mora postojati više u toj priči. Dakle, nisam ništa rekao i čekao sam da ostale činjenice isplivaju na površinu.

Mnogi ljudi nemaju problema s prihvaćanjem narative koja je isprva predstavljena, jer doista misle — ili, točnije, žele misliti — da se bijeli dječaci rutinski ponašaju na ovakav način. To su u većini slučajeva ljudi koji su progutali svaku glasinu i optužbu protiv Kavanaugha jer očajnički žele vjerovati da povlašteni bijeli tinejdžeri hodaju uokolo i onako usputno grupno siluju žene. Ove lažne narative ne govore nam apsolutno ništa o mladim bijelim muškarcima, ali nam govore nešto vrlo uznemirujuće o pripadnicima ljevičarske gomile s vilama. Naime, da ti ljudi mrze bijele ljude. Mrze. Osobito kršćane. A to je zašto neki od njih, čak i nakon što su otkrili cijelu priču, još uvijek opravdavaju svoju reakciju na temelju činjenice da pogled na licu bijelog tinejdžera “uzrokuje visceralnu reakciju“.

3) Mediji jesu neprijatelj naroda.

Trump je bio u pravu. Informativni mediji jesu neprijatelji ljudi. U svakom slučaju, određene vrste ljudi. Ako ste slučajno član pogrešne demografije, mediji će jedva dočekati širiti laži o vama. Pokušat će uništiti vaš život. Poslat će rulju pred vaša vrata. Poticat će prijetnje vašoj obitelji. Rastrgat će vas na komadiće. Kako ih drugačije možemo nazivati osim neprijateljima? To sigurno nije način na koji se ponašaju prijatelji ili saveznici, koliko znam.

4) Netko će biti ubijen.

U svezi s tim, samo je pitanje vremena kada će žrtva medijski vođene klevetničke kampanje završiti mrtva. Što će onda reći poticatelji i orkestratori gnjevne rulje? “Nismo imali pojma da bi moglo doći do ovoga”? Da, znali ste. Kad na stup srama stavite ime i lice osobe i ispričate svijetu nevjerojatno neistinitu priču o njoj, vi ste zapalili šibicu u šumi prepunoj suhog lišća. Ako netko naposljetku izgori, krivica je vaša. Mogu se samo nadati, kad dođe taj užasan dan, da će barem nekolicina trgovaca klevetom završiti u zatvoru.

U međuvremenu i u nadi da ćemo izbjeći takvu tragičnu mogućnost, potrebni su nam neki etički i velikodušni odvjetnici koji će pro bono stati u obranu žrtava te klevetnike i poticatelje tužiti do zadnje pare. Informativni mediji koji objavljuju sramotne i klevetničke izvještaje o nevinim ljudima trebali bi snositi ozbiljne financijske posljedice. “Slavne” osobe poput Kathy Griffin, koja je poticala svoje sljedbenike na osvetu protiv srednjoškolskih dječaka, trebala bi biti bankrotirana tužbama. Ništa od ovoga nema veze sa slobodom govora. To je kleveta. To je protuzakonito. A tako bi s tim trebalo i postupati.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here