U protekle dvije godine, branio sam tisak od kritika predsjednika Donalda Trumpa. Pošto sam radio i na CNN-u i na Fox Newsu, upoznat sam s napornim radom kojeg mnogi novinari obavljaju kako bi nam pružili najnovije vijesti. Imamo predsjednika koji je pronašao načina da izbjegne odlazak u Vijetnam, a imamo i novinare koji hrle u ratom zahvaćena područja, riskirajući svoje živote kako bi nam osigurali točan prikaz opasnih događaja.
No, moram priznati da mi je sve teže i teže oduprijeti se iskušenju vjerovanja da su američke snage političkog novinarstva postale neprijateljem naroda. Sve više se čini kako političko novinarstvo postaje neprijateljem polovine zemlje. Pokušavam se oduprijeti mišljenju da su oni neprijatelj. Ali u potpunosti razumijem zašto toliko Amerikanaca vjeruje da jesu.
Reakcija medija na vijesti o katoličkoj srednjoj školi Covington samo je jedna iz dugog niza priča o tome kako novinari prezirno i na brzinu dolaze do zaključaka kada je riječ o ljudima za koje tisak vjeruje kako ih treba ukloniti. Trenutačno mediji govore kako je tisak samo pokušavao održati korak s pričom. Mediji zapravo optužuju Trumpove pristaše. Ne mogu priznati da su dječaka prosudili prema njegovoj kapi. Navodno su postojali legitimni prilozi na vijestima koji su raspravljati o tome je li se dječak podsmjehivao bubnjaru i što je to podsmjehivanje trebalo značiti. To nije novinarstvo.
NBC News objavio je priču o homoseksualnom učeniku srednje škole Covington, koji je maturirao s počastima, a škola mu nije dopustila održati oproštajni govor. Samo pažljivo čitanje priče jasno bi pokazalo čitatelju da učenik čak nije pohađao istu srednju školu i da mu je uskraćena mogućnost govora jer ga nije na vrijeme predao te je time prekršio školska pravila o političkim izjavama.
Američki politički tisak postaje sve izoliraniji u sigurnosti svog vlastitog liberalnog mjehura privilegija. Boja kože ili spol novinara možda varira, ali njihovo grupno mišljenje i mentalitet stada je uvijek isti. Politički tisak, kao i veći dio političke ljevice, odlučio je graditi narative umjesto izvještavanja o činjenicama.
Prije izlaska priče o učenicima iz Covingtona na Maršu za život, novinari su napali Karen Pence, drugu damu Sjedinjenih Država, zbog podučavanja umjetnosti učenicima. Karen Pence radila je u istoj školi 12 godina. To je mala kršćanska škola u gradiću Springfield, državi Virginiji. Obitelji učenika potpisuju izjave o kršćanskoj vjeroispovijedi kojima potvrđuju da će se čvrsto držati biblijskog svjetonazora i moralnog ponašanja.
Ovo uzimam na osobnoj razini, jer moja djeca pohađaju kršćansku školu s moralnim kodeksom koji odražava moju vjeru. Prezir i omalovažavanje u izvješćima o Karen Pence bio je također napad na moju vjeru i obitelj.
Postoji mnogo sjajnih i poštenih novinara u ovoj zemlji kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini. Vokalno sam odbacivao ideju da je tisak neprijatelj naroda. Ali sve više shvaćam zašto ih toliko mrze i zašto toliki gromoglasno pozdravljaju njihove stečajeve i otpuštanja. Previše članova medija ne razumije ili ih ne zanima zašto se ljudi tako osjećaju.
Rekao sam da je ovo također isprika, a ne samo priznanje.
Moram se ispričati zbog sve raširenijeg uvjerenja da više nije vrijedno braniti naše novinarske trupe. Sve više osjećam, kao kršćanin i konzervativac, da tisak nije zainteresiran za govorenje istine i činjenica, već ulaže velike napore u uništavanje ljudi poput mene. Intelektualno, znam bolje od toga. Ali teško je ne biti emocionalan kad vidim toliko zlih napada predvođenih od strane tiska usmjerenih na ljude od vjere i toliko namjerno pogrešnog izvještavanja samo zato što netko nosi crvenu kapu ili je kršćanin ili konzervativac. U medijima kao cjelini, ne vidim nikakve želje za poboljšanjem. Sve više dobrih, odgovornih novinara zasjenjeno je skupljanjem klikova i rejtinzima kojima se udovoljava ljudima koji izgledaju i misle baš poput novinara koji uništavaju industriju. To me rastužuje.
Erick Erickson je američki konzervativni bloger i radio voditelj.
