Marco Rubio objašnjava koliko je zapravo SAD angažiran u Venezueli

Sarah Lee

Screenshot: YouTube/Vox

Venezuela pleše na rubu onoga što bi mogla biti opasna ili, ako Bog da, mirna promjena režima. I dok su SAD glasno podržale privremenog predsjednika Juana Guaida (naslov koji može legalno prisvojiti u skladu s ustavom te zemlje u svjetlu onoga što je čak i New York Times priznao prošlog svibnja, da je Nicolas Maduro zadržao vlast pomoću lažiranih izbora), postoje neki državni zakonodavci koji, čini se, vjeruju da SAD aktivno sudjeluju u procesu te da su više od običnih navijača.

Zastupnica Gabbard ne iznosi svoja razmišljanja o Madurovom blokiranju humanitarne pomoći ljudima koji trenutačno gladuju u Madurovoj socijalističkoj “utopiji”, niti ne nudi drugo stvarno rješenje za ono što se može učiniti kako bi se pomoglo izgladnjelom narodu. Ona samo ponavlja već poznate parole popularne u napadima na neocone tijekom godina: da su SAD krive što su uopće izbile nevolje.

Problem s Gabbardovim shvaćanjem ovog pitanja je u tome što ovo nije neoconska vježba izgradnje nacije, niti je SAD kraljevstvo koje želi kolonizirati. Zapravo, kao što je senator Marco Rubio objasnio tijekom govora za Heritage Foundation u ponedjeljak, ne postoji plan B za ono što će SAD učiniti ukoliko Maduro odnese pobjedu u ovoj bitci. Konkretno zato što ovo nije naša borba.

Rubio je priznao da postoji koalicija zemalja koje neće nikad ponovno priznati Madura nakon što su odbacile ono što je u suštini nazvao kriminalnim sindikatom koji je prerušen u vladu, ali da je borba ona Venezuelanaca i da je najbolje što SAD i ostale zemlje mogu napraviti je podržati ih u toj borbi.

Senator je također ublažio ideju da je borba čisto ideološka i primijetio da se više radi o režimu koji djeluje vrlo slično američkoj mafiji, dijeljenjem svojih “operacija” — u ovom slučaju, svoje vlade — u mini-kriminalna poduzeća koja zadržavaju čelnike režima bogatima i erodiraju resurse prosječnog Venezuelanca.

Internacionalni republikanski institut, koji je pomogao u organizaciji događaja u ponedjeljak, objavio je članak na svom blogu u kojem se obratio na 5 fikcija u vezi trenutačne situacije u Venezueli koje vrijedi pročitati. Jedna se izravno bavi ulogom koju igraju Sjedinjene Države.

Fikcija: Ovo je tranzicija predvođena SAD-om — Neki međunarodni igrači tvrde da Sjedinjene Države organiziraju i predvode ovaj pokret.

Istina: Ovo je pokret za Venezuelance od Venezuelanaca.

Iako međunarodna zajednica izražava potporu opoziciji i izborima, ovaj pokret odražava frustraciju venezuelanske javnosti s Madurom i napore organizirane, strateške opozicije.

Madurovi saveznici ne spominju da oporba odjekuje pozive građana na rješavanje tekuće humanitarne krize u Venezueli, obilježene ekonomskim kolapsom i nedostatkom hrane ili osnovnih zaliha.

Nadalje, Organizacija američkih država, Grupa Lima, nekoliko europskih država i ostali međunarodni akteri poduprli su poziv Juana Guaida za tranzicijsku vladu te slobodne i poštene izbore — jasno odbacivanje tvrdnje da je ovo jednostrano vođeno od Sjedinjenih Država. Tvrdnja da je ovo vođeno od strane SAD-a odbacuje napore opozicijskih političara i građana za obnovu demokracije u Venezueli, od kojih se neki već godinama bore protiv rastućeg autoritarizma.

Ostatak obraćanja možete u cijelosti pogledati ovdje. Ali postoji i posljednje pitanje koje Gabbard možda treba razmotriti dok poziva na #handsoffVenezuela: zašto je dovoljno uznemirena idejom da SAD podržava novog lidera u toj zemlji u mjeri u kojoj će osramotiti svoju zemlju zbog njezine navodne umiješanosti, ali je očigledno nedovoljno uznemirena alternativom, Venezuelom koja je još uvijek opustošena pod režimom koji blisko surađuje s Kubom i Rusijom, do te mjere u kojoj nije glasno osudila njihovu više nego očitu umiješanost?