WALSH: Roditelji koji dopuštaju svojim mališanima da izaberu vlastite spolove su ili mentalno bolesni ili zli

Matt Walsh

Prije nekoliko dana objavio sam veliku osobnu novost: moja supruga trudna je s našim četvrtim djetetom. Mnogi su postavljali pitanja o spolu novog dodatka. Kao ozloglašeni progresivac, nalazim ova zapitkivanja krajnje uvredljivima. Mi dopuštamo našoj djeci da biraju vlastite spolove — zajedno sa svojim vlastitim godinama, imenima i vrstama. Što je razlog zašto je moj najstariji potomak 6.000 godina stari zmaj po imenu Prdi Drekec, a njegov rod je pirat.

Ovo je, naravno, šala. Nisam mentalno bolestan (usprkos čestim pogrešnim shvaćanjima), a osoba bi trebala biti mentalno bolesna kad bi mislila da je maleno dijete sposobno odabrati svoj biološki identitet. Nitko u bilo kojoj dobi nije sposoban za tako nešto, a ponajmanje dijete koje ne zna ni što znači pojam “biološki identitet”. Vrlo je uznemirujuće, dakle, vidjeti koliko mentalno bolesnih roditelja postoji u ovoj zemlji i kako mediji pozdravljaju njihove luđačke i zlostavljačke roditeljske strategije.

Najnoviji primjer ovog ludila dolazi nam ljubaznošću Charlize Theron, koja se nedavno požalila da je u dobi od 43 godine “šokantno bez partnera“. Mislim da nam je sad jasno zašto je to slučaj. U drugom intervjuu, Theron je “potvrdila” da je njezin 7-godišnji sin zapravo curica. Siroti mali dječak, koji sad uokolo paradira obučen u haljinu, najavio je svoj spolni identitet u dobi od tri godine, tvrdi Theron: “Da, i ja sam mislila da je dječak. Tako dugo dok me nije u dobi od tri godine pogledao i rekao: ‘Ja nisam dječak!'”

Imam sina koji je skoro tri godine star i blizance koji su prešli taj prag prije nekoliko godina. Iz iskustva mogu reći da dijete u toj dobi ne zna gotovo ništa o svijetu. Ne može se izražavati složenim rečenicama. Misli da su crtani filmovi stvarni. Ne poznaje razliku između istine i fikcije — ne zato što brka jedno s drugim, već zato što doslovno ne može shvatiti razliku između te dvije kategorije. On vjeruje u Djeda Božićnjaka i jednoroge i čudovišta pod svojim krevetom. On misli da njegove igračke oživljavaju kad napusti sobu. On je malo inteligentniji od koze i nešto manje inteligentan od dupina. On vjeruje u sve što mu je rečeno o bilo kojoj temi. Kad su moji blizanci bili te dobi, rekao sam im da sam svojedobno živio na Mjesecu sa svojim kućnim ljubimcem, letećim morskim psom po imenu Rocky. Bili su toliko oduševljeni ovim biografskim detaljima da nisam imao srca priznati da sam se šalio. Koliko mogu znati, možda još uvijek vjeruju u to. Ono što pokušavam ovdje naglasiti jest da su trogodišnja djeca vrlo, vrlo, mlada i vrlo, vrlo ograničena u svojoj sposobnosti razumijevanja stvari. A jedna od tema koju zasigurno ne mogu shvatiti jest biologija.

Sljedeći put kad čujete trogodišnjeg dječaka koji tvrdi da je curica (izvanredno uobičajena pojava, kao što to svaki roditelj zna), postavite mu sljedeće pitanje: “Što je curica?” On neće moći odgovoriti na ovu mozgalicu. “Curica” je njemu samo riječ. To je zvuk koji čine ljudi. Kad kaže “Ja sam curica”, to je isto kao da kaže “tkoštokogačega”. Ta izjava nema nikakvo značenje. U najboljem slučaju, ta deklaracija znači da ga interesiraju stvari koje njegov mali dječji mozak povezuje s curicama: svijetle boje, princeze, vile, lutke, itd. To vjerojatno ne znači ni toliko, jer većina trogodišnjaka nije dovoljno napredna kako bi shvatila te poveznice. Ali ako je, onda se izjava “Ja sam curica” može grubo prevesti u “Mislim da je Zvončica cool” ili “Želio bih nositi ružičastu majicu”.

Naravno, cijeli ovaj razgovor nije potreban jer naš spol nije nešto što možemo odbaciti ili promijeniti u bilo kojoj dobi. Ali ako udarim glavom i probudim se vjerujući da je biologija podesiva karakteristika, morat ću doživjeti još nekoliko traumatskih ozljeda mozga prije nego ću pomisliti da je dijete sposobno napraviti ta podešavanja. Čak i osoba koja je dovoljno zbunjena da vjeruje u koncept “transrodnosti” treba još uvijek biti dovoljno razumna da shvati zašto se ljudskom biću koje je samo tri ili četiri godine vremenski udaljeno od maternice ne može povjeriti takva odluka.

Jesu li Charlize Theron i kompanija doista toliko ludi? Ili namjerno uvode spolnu zbunjenost u svoju savršeno zdravu i normalnu djecu iz jednostavnog razloga jer žele biti pomodni? Zlo i mentalna bolest čine se jedinim mogućim objašnjenjima ovdje. Između te dvije opcije, ovo potonje je laskavija pretpostavka, ali bojim se da bi ono prvo moglo biti bliže istini.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.