“Tko bi se želio osloboditi mora zadati udarac…”
“S desnicom njihovom pobjeda mora biti iskovana.”
Tako je pisao Lord Byron o Grčkom ratu za neovisnost protiv Turaka, iako je slavni britanski pjesnik ignorirao svoje vlastite savjete i umro samo nekoliko dana nakon što je stigao u Grčku kako bi se pridružio borbi.
Ipak, Byronov savjet mudar je pravac za Sjedinjene Države i za narod Venezuele koji žele osloboditi svoju zemlju od stiska nesposobnog i diktatorskog režima Nicolasa Madura.
Neka Venezuelanci samo odluče o svojoj sudbini, kao što smo i mi.
Od danas, čini se kako je Caracas u nekoj vrsti pat pozicije.
Čelnik opozicije Juan Guaido, kojeg su SAD zajedno s 50 drugih nacija priznale za predsjednika, nije uspio nagovoriti vojsku da odbije poslušnost Maduru.
Ipak, on još uvijek može formirati veću gomilu na ulicama Caracasa kako bi zatražio izbacivanje Madura nego što Maduro može okupiti kako bi podržali njegov režim.
U utorak i srijedu, Guaido je najavio da režimu ističu posljednji sati. No, do sredine tjedna, čelnici vojske, uključujući ministra obrane, još uvijek su stajali iz Madura.
Čini se kako je Guaidova prilika prošla, barem na trenutak. Maduro ostaje na vlasti, iako su njegovi generali, odmjeravajući izglede, očigledno u tajnosti pregovarali s Guaidom.
Trumpova administracija podržala je Guaida, samo da bi u dva navrata svjedočila njegovom neuspjelom pokušaju preuzimanja vlasti.
Bijela kuća podržala je u veljači plan kojim bi kamioni napunjeni hranom i lijekovima prošli venezuelansku granicu, računajući da vojska neće na silu blokirati kamione.
Potpredsjednik Mike Pence otputovao je na granicu.
Ali Guaido i Amerikanci su loše procijenili. Vojska je stala uz Madura. Kamioni se zadržani izvan zemlje.
Ovaj tjedan, kad je Guaido ponovno pozvao rulju da sruši moćnika s njegovog položaja, Bijela kuća se u cijelosti pridružila klubu. Predsjednik Donald Trump, Pence, državni tajnik Mike Pompeo i John Bolton svi su tweetali svoju potporu ustanku.
No, do četvrtka je ponovno bilo jasno da bez obzira na to što je Washingtonu rečeno i što je očekivao, vojska je ostala lojalna Maduru.
Frustrirani, ogorčeni, izgledajući istodobno ratoborno i nemoćno, Washington je sad počeo mrmljati o vojnoj intervenciji.
“Sve opcije su na stolu”, rekao je predsjednik Združenog stožera general Joseph Dunford. To vjerojatno uključuje i 82. padobransku diviziju.
“Iako je mirno rješenje poželjno, moguća je vojna akcija”, rekao je Pompeo. “Ako je to ono što je potrebno, to je ono što će Sjedinjene Države učiniti.”
“Sve opcije su otvorene”, rekao je Bolton. “Želimo mirni prijenos vlasti. Ali nećemo gledati zlostavljanje Guadia od strane režima.”
Jasno je da je Juan Guaido naš čovjek u Caracasu.
Bolton je također ima snažne riječi za Vladimira Putina: “Ovo je naša hemisfera. To nije mjesto na kojem bi se Rusi trebali miješati. To je bila njihova pogreška.”
“Brutalna represija nad venezuelanskim narodom mora se okončati i to uskoro”, rekao je Trump. “Ljudi gladuju. Nemaju hrane; nemaju vode. A nekoć je to bila jedna od najbogatijih država na svijetu.”
Ipak, Trump navodno nije sklon intervenciji. Nadajmo se da će njegovi anti-intervencionistički impulsi voditi njegove odluke. O budućnosti Venezuele ne odlučujemo mi.
Ovaj građanski sukob nije naš rat. Nismo bili napadnuti. Ne samo da ne postoji opravdanje za američku vojnu intervenciju, već bi se također svaki dolazak američkih vojnika na venezuelansko tlo mogao pretvoriti u još jedan strateški debakl 21. stoljeća.
Amerikanci bi ponovno mogli ubijati i umirati u zemlji u kojoj nije ugrožen niti jedan od vitalnih interesa, bez obzira na činjenicu koliko režim bio odvratan.
Nije bilo pokolja u stilu Tiananmen trga, nema masovnih kršenja ljudskih prava kako bi se opravdala vojna intervencija. Doista, čini se da Maduro svjesno nastoji minimizirati žrtve i krvoproliće i posljedice koje bi one mogle donijeti.
Vojnici ne pucaju nasumce na prosvjednike, iako bacači kamenja na ulicama provociraju vojnike. Avioni prepuni Rusa ili Kubanaca ne slijevaju se u zemlju.
Američka intervencija u naciji od 30 milijuna ljudi, s vojskom koja broji tisuće vojnika, omogućila bi Maduru da se prikaže kao mučenik Yankee imperijalizma.
Naposljetku, vrijeme je na našoj strani, a ne Madurovoj.
Venezuelanska ekonomija, jedna od najbogatijih u hemisferi zahvaljujući najvećih svjetskim rezervama nafte, nalazi se u neredu. Nekih 3 milijuna ljudi, 1 na svakih 10 Venezuelanaca, pobjeglo je od katastrofe koju su stvorili Maduro i njegov prethodnik Hugo Chavez.
Valuta tone do razina Weimara. Izvoz nafte opada. Nestašice hrane i lijekova sve su češće. Prijavljuju se nestanci struje. Teško je predvidjeti bilo kakav preokret koji Madurov režim može napraviti kako bi oživio gospodarstvo ili spriječio nastavak egzodusa svojih ljudi. Većina naroda Latinske Amerike je s nama i protiv Madura.
Situacija u Venezueli nije održiva. Neka o sudbini marksističkog socijalističkog režima Nicolasa Madura odluči narod Venezuele.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
