BUCHANAN: Jesu li svi svjetski problemi naši?

Patrick J. Buchanan

The Ring of Fire via YouTube

Godine 2003., George W. Bush odveo nas je u rat za oslobođenje Iraka od despotizma Saddama Husseina i pretvaranje te nacije u svjetionik slobode i prosperiteta na Bliskom istoku.

U utorak, Mike Pompeo potajno je odletio u Baghdad, susreo se s premijerom i vratio se natrag u roku od četiri sata. Posjet je bio tajna, kako bi se spriječio napad na Amerikance ili na državnog tajnika.

Pitanje: Koliko je bila uspješna Operacija iračka sloboda, koja je koštala 4,500 američkih života, 40.000 ranjenih i 1 trilijun dolara, ako se, 15 godina nakon naše pobjede, naš državni tajnik mora, zbog svoje sigurnosti, ušuljati u iračku prijestolnicu?

Tema razgovora između Pompea i premijera:

U slučaju američkog rata s Iranom, Iračani bi osigurali zaštitu 5.000 američkih vojnika u zemlji od desetaka tisuća pripadnika šijitske milicija, obučene i naoružane od strane Irana.

Tu vjerojatnost, rat između SAD-a i Irana, izrazili su Pompeo i John Bolton u nedjelju, kad je američkom nosaču aviona USS Abraham Lincoln i eskadrili američkih bombardera naređeno premještanje na Bliski istok nakon što smo primili izvješća koja govore da Iran namjerava napasti američke snage.

Napad se nije dogodio. Ali u četvrtak, Teheran je izdao obavijest u kojoj daje rok od 60 dana da se olakšaju stroge sankcije SAD-a ili će napustiti nuklearni sporazum koji je potpisao 2015. i ponovno početi obogaćivati uran na razinu bližu onoj koja je potrebna za nuklearno oružje.

Počelo je odbrojavanje do lipanjskog sukoba s Iranom.

U srijedu, sjevernokorejski Kim Jong Un je po drugi put ovaj tjedan testno ispalio dvije rakete 260 milja u Japansko more. Svrha: Signalizirati Washingtonu da je Kimovo strpljenje pri kraju.

Kim je odbio zahtjev Sjedinjenih Država da preda sve nuklearno naoružanje i demontira sve objekte koji ih proizvode prije ukidanja sankcija. On je želio da ublažavanje sankcija ide paralelno s uklanjanjem njegovog arsenala. Malo je onih koji vjeruju da će Kim predati sve svoje nuklearne bombe ili svoju sposobnost obnavljanja arsenala.

Sukob s Kimom dolazi nekoliko dana nakon neuspjelog američkog državnog udara u Caracasu, nakon kojeg su uslijedile Pompeo-Boltonove prijetnje vojnom intervencijom u Venezueli, zemlji 100 puta većoj od Portorika s 10 puta većom populacijom i velikom, dobro opremljenom vojskom.

Također ovog tjedna, šef Združenog stožera Joe Dunford rekao je Kongresu da će SAD morati zadržati protuterorističke snage u Afganistanu “sve dok nestanu pobune u zemlji”.

Što zvuči kao zauvijek, kao “vječni rat”.

Prije nego što je odletio u Baghdad, Pompeo je bio u Finskoj. Tamo je upozorio Arktičko vijeće od osam država na rusku agresiju u regiji, sugerirajući da je tvrdnja Kine da je “gotovo-arktička” nacija apsurdna i rekao Kanadi da je njezin zahtjev za Sjeverozapadnim prolazom “nelegitimna”.

Naši kanadski prijatelji ostali su zapanjeni. “Ti plovni putevi dio su unutarnjih voda Kanade”, rekla je vlada u Ottawi.

Nakon iscrpljujućih dva tjedna, čovjek dolazi u iskušenje da postavi pitanje: S koliko svađa, sukoba i konflikata može u istom trenutku upravljati čak i jedna supersila? I nije li vrijeme da se Sjedinjene Države, preokupirane s toliko kriza, zapitaju: “Zašto je to naš problem?”

Možda je najozbiljniji problem potraga Sjeverne Koreje za nuklearnim projektilima koji mogu doseći Sjedinjene Države. Ali razlog zašto Kim razvija rakete koje mogu pogoditi Seattle ili Los Angeles jest činjenica da je 28.000 američkih vojnika u Južnoj Koreji, koji su obvezani napasti Sjever u slučaju izbijanja rata. Ta ugovorna obveza datira još iz vremena Korejskog rata koji je završio oružanim primirjem prije 66 godina.

Ako možemo uvjeriti Pyongyang da se odrekne nuklearnog oružja u zamjenu za ukidanje sankcija, možda bismo trebali povući američke snage s poluotoka i dopustiti Kini da se pozabavi eventualnim stjecanjem vlastitog nuklearnog naoružanja Japana, Južne Koreje i Tajvana.

Iran nema nuklearno oružje ili interkontinentalne rakete. On ne želi rat s nama. On nas ne ugrožava. Zašto je onda Iran naš problem za riješiti, a ne problem Saudijske Arabije, Zaljevskih nacija i sunitskih Arapa?

Niti nam ne prijeti pripajanje Krima Rusiji. Kad je Ronald Reagan 1988. godine u društvu Mihaila Gorbačova prošetao Crvenim trgom, Moskva je vladala cijelom Ukrajinom.

Venezuelanski režim Nicolasa Madura osnovao je prije desetak godina njegov mentor Hugo Chavez. Kad je taj režim postao takva prijetnja da bi SAD trebale razmatrati invaziju kako bi ga uklonile?

Tijekom ustanka u Caracasu, Bolton je naveo Monroeovu doktrinu iz 1823. godine. Međutim, prema predsjedniku Jamesu Monroeu i prethodniku Mikea Pompea Johnu Quincyju Adamsu, koji je napisao poruku Kongresu, pod Doktrinom, tako dugo dok europske sile drže svoje ruke podalje naše hemisfere — mi ćemo uzvratiti i držati se izvan europskih svađa i ratova.

Mudri ljudi, ti Očevi osnivači.

Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here