Trumpova administracija usredotočila se na fanatike klimatskih promjena koji dosljedno koriste najekstremnije statistike kako bi poticali svoju agendu. Kako izvješćuje New York Times:
… ravnatelj Američkog geološkog ureda imenovanog u Bijeloj kući te bivši astronaut i naftni geolog, James Reilly, naredio je da znanstvene procjene tog ureda koriste samo računalno generirane kompjuterske modele koji predviđaju utjecaj klimatskih promjena do 2040., a ne do kraja stoljeća, kako je to prethodno bio slučaj.
James Hewitt, glasnogovornik Agencije za zaštitu okoliša, izjavio je: “Prethodno korištenje netočnih modela koji su bili usredotočeni na scenarije najgorih slučaja emisija, koji ne odražavaju stvarne uvjete, treba temeljito preispitati i testirati hoće li te informacije služiti kao znanstveni temelj pri donošenju odluka na nacionalnoj razini sada i u budućnosti.”
Administracija je odlučila da ne uključi procjene Nacionalne klimatske procjene, koja se dostavlja svake četiri godine. Osim toga, Trumpova administracija okuplja novu komisiju za procjenu klime koju nadzire znanstvenik iz Princetona, William Happer, zamjenik pomoćnika za nove tehnologije u Vijeću za nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa. Happer je umirovljeni profesor fizike sa Sveučilišta Princeton.
Kao što izvješćuje E&E News, Happer je izjavio: “Javnost općenito ne shvaća da se sa stajališta geološke povijesti nalazimo u razdoblju CO2 gladi”, dodajući da bi viša koncentracija CO2 pomogla životu biljaka dok je navodio satelitske podatke. Nastavio je: “Nemamo problema s CO2. Svijet ima mnogo problema, ali povećanje CO2 nije jedan od njih. Dakle, [Pariški sporazum] uzdižu sve te neznalice koji nemaju blage veze o klimi, govoreći: ‘To je problem i mi ćemo ga riješiti.’ Sve to je samo signaliziranje vrline.”
Prošlog studenog, objavljen je drugi svezak Nacionalne klimatske procjene. Glasnogovornica Bijele kuće Lindsay Walters je izjavila: “Izvješće se u velikoj mjeri temelji na najekstremnijem scenariju, koji je u suprotnosti s već ustanovljenim trendovima pretpostavljajući da bi, unatoč snažnom gospodarskom rastu koji bi povećao emisiju stakleničkih plinova, postojala ograničena tehnologija i inovacija te brzo rastuće stanovništvo.”
Walters je primijetila da su se emisije ugljičnog dioksida povezane s proizvodnjom energije u SAD-u od 2005. godine smanjile za 14%, dok su globalne emisije i dalje rasle.
Samo izvješće je priznalo da uzima u obzir ekstremne scenarije.
Myron Ebell iz Instituta za konkurentnost poduzeća je izjavio u vezi administracije: “Počeli su razgovarati o tome kako mogu izraditi izvješće koje ne dovodi do nekakvih smiješnih alarmantnih predviđanja o budućnosti.” Sugerirao je usredotočavanje na varijabilnost klime u prethodnom razdobljima i manje apokaliptičnih predviđanja povećanih emisija ugljičnih dioksida koja ne uzimaju u obzir trenutačna nastojanja ograničavanja emisija.
