BUCHANAN: Jesu li pobačaj i gay prava američke vrijednosti?

Patrick J. Buchanan

dpt.nhs.uk

“Moja religija me definira kao osobu. Ja sam katolik koji cijeli svoj život prakticira vjeru”, rekao je potpredsjednik Joe Biden 2012. godine. “Prihvaćam stav svoje crkve o pobačaju kao … doktrinu. Život počinje pri začeću. … Ja samo odbijam nametnuti to drugima.”

Četiri desetljeća je Biden podržavao Hydeov amandman, koji zabranjuje korištenje poreznih dolara Joeovih kolega katolika za plaćanje onoga što oni smatraju ubojstvom nevinih nerođenih.

Prošli tjedan, Joe se preokrenuo. On sada podupire ukidanje Hydeovog amandmana.

Ilyse Hogue iz NARAL Pro-Choice Amerika pozdravila je povratak kući razmetnog sina: “Drago nam je što se Joe Biden pridružio ostatku demokratskih kandidata za izbore 2020. godine i sjedinio se s temeljnim vrijednostima stranke — podržavanju prava na pobačaj.”

Ali kad je pravo na pobačaj — zločin u mnogim državama prije 1973. godine — postalo “temeljna vrijednost” Demokratske stranke?

I koje su to “vrijednosti” o kojima političari neprestano govore?

Jesu li one nepromjenjive? Ili se mijenjaju kako vrijeme odmiče?

Prošli mjesec, Disneyev izvršni direktor Bob Iger je rekao da će njegova kompanija prestati snimati filmove u Georgiji ako novi zakon protiv pobačaja stupi na snagu: “Ako [zakon] stupi na snagu, ne vidim kako je praktično za nas da nastavimo tamo snimati.”

Zakon u Georgiji zabranjuje gotovo sve pobačaje nakon otkrivanja otkucaja srca bebe, nekih šest do osam tjedana trudnoće. On odražava kršćanske konzervativne vrijednosti milijuna stanovnika te države.

Međutim, za Igera i Hollywood, zakon Georgije radikalno ograničava ženska “reproduktivna prava” i predstavlja moralnu uvredu.

Ono što imamo ovdje jest sukob vrijednosti.

Ono što jedna strana smatra očuvanjem Bogom danih prava na život nerođenog djeteta, druga smatra napadom na ženska prava.

Taj sukob izaziva pitanja koja nadilaze naš kulturni rat i ono što bi Amerika trebala zastupati u svijetu.

“Američki interesi i američke vrijednosti su nerazdvojne”, rekao je Pete Buttigieg Rachel Maddow. Državni tajnik Mike Pompeo rekao je Institutu Claremont: “Imali smo premalo hrabrosti da se suprotstavimo režimima koji se otvoreno protive našim interesima i našim vrijednostima.”

Govore li Pompeo i gradonačelnik Pete o istim vrijednostima?

Gradonačelnik je ponosni gay i u istospolnom braku. A opet, istospolni brak nije čak ni postojao sve dok ga Vrhovni sud nije otkrio prije nekoliko godina.

Godine 2011. u govoru pred Ujedinjenim narodima, državna tajnica Hillary Clinton je rekla: “Gay prava su ljudska prava” te je američkim veleposlanstvima odobrila isticanje zastave duginih boja tijekom Mjeseca ponosa.

Ove godine, Mike Pompeo je rekao američkom veleposlanstvu u Brazilu da ne ističe zastavu duginih boja. Objasnio je svoj koncept moralnih dužnosti Kršćanskom radiju: “Zadatak koji imam saopćava mi razumijevanje moje vjere, moje vjere u Isusa Krista kao Spasitelja.”

Kršćanske vrijednosti koje Pompeo zastupa o pobačaju i homoseksualnim pravima su u sukobu s onim što progresivci sad nazivaju ljudskim pravima.

A svijet odražava tu američku podjelu.

Postoje gay parade ponosa u Jeruzalemu i Tel Avivu, ali ne i u Rijadu i Meki. U Bruneju, homoseksualnost vas može ubiti.

Mnogim Amerikancima, raznolikost — rasna, etnička, kulturna, vjerska — je naša najveća snaga.

A opet, Poljska i Mađarska su ponosno etnonacionalističke. Južne Koreja i Japan žestoko se odupiru rasnoj i etničkoj raznolikosti koju bi donijela imigracija. Katalonci i Škoti u ovom stoljeću, poput Kvibekanaca u prošlom, nastoje se odcijepiti od naroda kojima su stoljećima pripadali.

Jesu li etnonacionalističke nacije manje pravedne od raznolikih nacija poput naše? I ako je raznolikost američka vrijednost, je li ona zapravo univerzalna vrijednost?

Razmotrite dragocjena prava našeg Prvog amandmana — slobodu govora, religije i tiska.
propovjednike. U Afganistanu i Pakistanu, obraćenici na kršćanstvo suočavaju se s okrutnim odmazdama. U budističkom Mjanmaru nad muslimanima se provodi etničko čišćenje.

Te nacije odbacuju jednakost svih vjera, vjerujući umjesto toga u primat svoje vlastite vjere. Oni odbacuju naš zid separacije između religije i države. Naše vrijednost i njihove vrijednosti su u sukobu.

Što čini naše vrijednosti ispravnima, a njihove pogrešnima? Zašto bi naša stajališta i vrijednosti prevladale u onome što su, na kraju krajeva, njihove vlastite zemlje?

Pod našim Ustavom, zaštićene su mnoge prakse — pobačaj, bogohuljenje, paljenje zastave, uništavanje vjerskih simbola — koje druge nacije smatraju simptomima raspadajućeg društva.

Kad je Hillary Clinton izjavila da bi se polovica Trumpovih pristaša mogla staviti u “košaru bijednika” zbog toga što su “rasistički, seksistički, homofobni, ksenofobni, islamofobni”, priznala je da mnogi Trumpovi pristaše preziru mnoge progresivne vrijednosti.

Istina, ali zašto bi u eri Trumpa njezine liberalne vrijednosti bile vrijednosti koje Amerika promiče u inozemstvu?

S trijumfom sekularizma, mi Amerikanci nemamo zajedničku religiju, nemamo zajedničku vjeru, nikakav zajednički skup moralnih istina. Ne slažemo se oko toga što je ispravno i pogrešno, moralno i nemoralno.

Bez unaprijed dogovorenog višeg autoriteta, vrijednosti postaju stvar mišljenja. A naše se nalaze u sukobu i nepomirljive su.

Jasno. Ali kako onda možemo ostati jedna nacija i jedan narod?

Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.