COULTER: Petorica iz Central Parka

Ann Coulter

Screenshot: YouTube/CBS Sunday Morning

Afrička folklorna verzija priče o grupnom silovanju u Central Parku 1989. godine preplavila je naciju! Rulja žudi za osvetom protiv zlih duhova, poput Linde Fairstein.

Proteklog tjedna, Fairstein, ravnateljica jedinice za seksualne zločine u uredu okružnog tužitelja Manhattana tijekom suđenja optuženima za silovanje, prognana je iz društva, poput albina koji je otjeran iz sela na poticaj vračeva.

Ljudi koji je napadaju su puni go*ana, nemaju pojma o čemu govore i sve svoje informacije o slučaju dobivaju iz hollywoodskih filmova fantazije — u ovom slučaju najnovije Netflixove TV serije “When They See Us”, autorice Ave DuVernay, glavne korisnice #OscarsSoWhite kampanje.

Stvari dokazi protiv petorice dječaka osuđenih za silovanje bili su nadmoćni. U vezi toga se ništa nije promijenilo.

Ovaj tjedan nećemo gledati na dokaz njihove krivnje, već na dokaz njihovog navodnog “oslobađanja od optužbe”.

Godine 2002., presude petorice silovatelja iz Central Parka su opozvane na temelju izjave psihopata, Matiasa Reyesa, koji je iznenada objavio da je on također silovao džogericu — što ne iznenađuje — i da je također djelovao sam — što nije moguće.

Pravi razlog za opozivanje njihovih presuda jest taj što je ‘presveti’ Robert Morgenthau, okružni tužitelj Manhattana još iz vremena Fillmorove administracije, otkrio da su tijekom njegovog boravka u uredu oslobođeni robovi i da su dobili pravo glasa. [Šalu na stranu] jedine činjenice do kojih mu je stalo bile su: 1) približavali su se izbori; 2) kao i njegova skorašnja smrt. Preokretanje tih odluka osiguralo bi mu ponovni izbor i laskavu osmrtnicu u New York Timesu.

Mediji su zahtijevali prepravljanje, a Morgenthau je upravo bio čovjek koji će to učiniti.

Reyesova “ispovijed” nije promijenila ništa u vezi dokaza iznesenih na sudu. Uvijek je bila poznata činjenica da su drugi silovatelji pobjegli: mali uzorak sperme na čarapi džogerice i na cerviksu nije odgovarao niti jednom od optuženika. To je razlog zašto je tužiteljica Elizabeth Lederer rekla poroti: “Drugi koji nisu bili uhvaćeni silovali su je i pobjegli.

Sad znamo: Reyes je bio jedan od onih koji su “pobjegli”.

Za razliku od priznanja dječaka osuđenih za napad, Reyesovo priznanje ne bi rezultiralo nikakvom kaznom. Naprotiv, nagrađen je vrlo poželjnim premještajem u drugi zatvor. Slučajno, njegova savjest je proradila nakon što je bio zatvoren s jednim od osuđenih silovatelja iz Central Parka, Khareyjem Wiseom, koji je slučajno bio vođa zatvorske bande.

Kako bi bili sigurni da je Reyes govorio istinu:

— Reyes nikad nije podvrgnut poligrafu.

— Policiji je zabranjen razgovor s njim.

— Zapravo, policiji je čak bilo zabranjeno pregledati transkripte intervjua okružnog tužitelja s Reyesom.

— Policiji je dodatno zabranjeno obaviti razgovore s Reyesovim poznanicima iz zatvora — koji su rekli da je ovaj priznao kako se priključio silovanju koje je već bilo u tijeku nakon što je čuo vriskove džogerice.

Ah, prepirke u našem posvećenom suparničkom sustavu pravde!

Manijakalno ponavljana tvrdnja da “nije bilo fizičkih dokaza koji bi dječake vezali za zločin” je potpuna besmislica namijenjena da zavara glupu osobu.

Kakve su “fizičke dokaze” oni očekivali? Nije bilo tragova guma, otisaka stopala, čahura metaka ili tragova baruta koje bi mogli testirati. Pulverizirano tijelo džogerice pronađeno je kako leži u blatu. Jedini zamislivi “fizički dokaz” bio bi DNK.

Međutim, korištenje DNK za rješavanje zločina bilo je gotovo nepoznato 1989. godine. Niti jedna policija u zemlji ne bi tražila DNK kako bi iznijela svoj slučaj. DNK je prvi put korišten na bilo kojem kaznenom sudu u SAD-u samo godinu dana prije (Florida).

Isti mjesec kad je napadnuta džogerica, novine su uzbuđeno izvješćivale o novoj forenzičnoj tehnici, “laboratorijskom otkriću, koje je još uvijek u razvoju, genetskom ‘otisku’ kreiranom iz deoksiribonukleinske kiseline tijela, ili DNK” — kao što je to izvijestio Chicago Tribune.

Čak pet godina kasnije, DNK dokazi nisu bili dovoljni da osude O.J. Simpsona.

Sjećate se Roberta Chambersa, “Preppie Killera”? Ubio je Jennifer Levin u Central Parku tri godine prije divljaka iz Central Parka. Pogodite što. Također nije bilo “fizičkih dokaza” koji bi Chambersa vezali za ubojstvo Levin. Policija je riješila slučaj na isti način na koji je riješila slučaj silovanja u Central Parku: neposrednim i posrednim dokazima te priznanjem.

Misli li netko da je Chambers nevin? (Ne — on je bijelac.)

Što me podsjetilo: nije bilo “fizičkih dokaza” koji bi povezali Davida Berkowitza s ubojstvima Samovog sina. Niti je bilo “fizičkih dokaza” koji bi Johna Gottija povezali s ubojstvom Paula Castellana. Nije bilo “fizičkih dokaza” koji bi povezali Lee Harvey Oswalda s atentatom na predsjednika Kennedyja. Jesu li i svi oni nevini?

Teško je vjerovati, ali bilo je moguće riješiti zločine i prije 2001. godine! (To je bila godina kad je uporaba DNK u kaznenim predmetima postala uobičajena.)

Ono što je policija imala protiv Petorice iz Central Parka bilo je detaljno priznanje, na video snimci, dano u prisutnosti njihovih roditelja ili odraslih rođaka; duboko inkriminirajuće izjave najmanje pola tuceta njihovih prijatelja i poznanika; i poznavanje činjenica u vezi zločina koji su samo počinitelji mogli znati.

Sljedeći tjedan ćemo pregledati neke od dokaza krivnje.

Ann Coulter je konzervativna socijalna i politička komentatorica, spisateljica, sindikalizirana kolumnistica i odvjetnica.