WALSH: Feministice govore da je kritiziranje pretjeranog slavlja sportašica seksizam. To je nevjerojatno glupo.

Matt Walsh

ESPN via YouTube

Američka ženska nogometna reprezentacija pobijedila je u utorak reprezentaciju Tajlanda, 34. na svijetu, rezultatom 13 prema nula. Bila je to najveća pobjeda u povijesti Svjetskog prvenstva. Kirsten Gillibrand i neke druge feministice sugerirale su da bi im njihova uvjerljiva pobjeda protiv nisko rangiranog protivnika trebala dati pravo na jednaku zaradu kao njihovim muškim kolegama. To je, naravno, besmislica.

Nogometaši, baš kao i košarkaši, plaćeni su više od svojih ženskih kolega jer postoji veći interes publike za mušku verziju sporta i samim time donosi više prihoda. Zašto postoji veći interes i veći prihod? Jer su muški sportaši jednostavno bolji — brži, jači, atletskiji. Ne izlažem ovo na podrugljiv način, već samo želim istaknuti poantu: ženska momčad izgubila je od skupine adolescentskih srednjoškolaca prije nekoliko godina. Ti dječaci, koji već mogu pobijediti profesionalke, biti će plaćeni više od profesionalki kad jednom postanu profesionalci. To mi ima smisla.

No nejednakost u plaćama nije jedina lažno seksistička kontroverza koja okružuje žensku nogometnu momčad. Čini se da su neke dame u momčadi osjećale potrebu teatralno proslavljati svaki gol koje su postigle protiv vrlo inferiornog protivnika, čak i kad je utakmica postala matematički izvan dosega Tajlanđanki. Ove nesporske ludorije izazvale su kritike u nekim krugovima. A te su kritike izazvale mnogo glasnije, kreštavije kritike kritika. Feministice inzistiraju da je seksistički optužiti žene za nesportsko ponašanje. Nevjerojatno je da su čitavi članci napisani u vezi ove očigledno lude premise da su samo žene podvrgnute ovakvim kritikama.

Članak na web stranici PopSugar kaže ovako:

… slične kritike tek trebaju biti podnesene protiv muških sportskih timova zbog nemilosrdnih pobjeda velikom razlikom i ponavljanih slavlja. Američka muška košarkaška reprezentacije je 1992. godine pobjeđivala protivnike s prosječnom razlikom od 44 koša tijekom Olimpijskih igara i još je uvijek od milja poznata kao Dream Team. Godišnja svečanost NHL lige uključuje kategoriju Najbolje proslave u godini.

Kritike na pobjedu USWNT možda su došle kao reakcija na jednu utakmicu, ali one govore o mnogo širem pitanju svakodnevnog seksizma. Žene se uče da moraju umanjiti, smanjiti i ne preuzeti zasluge ili vlasništvo nad svojim uspjesima. Uče ih da je mjera njihovog karaktera skromnost i da su izražajnost i ponos nedostojni ponašanja dame. A kad imaju hrabrosti izvući se iz ove plijesni, kao što je to učinila ženska nogometna momčad ovaj tjedan, odmah su ukorene. Govori im se da se ispričaju zbog svoje veličine — nešto što nikada nismo vidjeli da se traži od muškaraca.

Yahoo! je objavio jedva koherentan temper tantrum prerušen kao članak uvodnika:

Za one koji mašu rukom na pet golova Alex Margan i njezinu smjelost slavljenja svakog kao da je bio prvi: Je*ite se! Ljudi koji optužuju da momčad ganja razliku: Je*ite se! A oni koji se žale što se žene usuđuju trpati loptu u mrežu kad je njihova pobjeda bila očitija od Trumpovih etičkih prekršaja: Je*ite se još više. …

Zamislite, na trenutak, da govorite Tigeru Woodsu da jednostavno primi udarce i možda zagrli drugoplasiranog na Mastersu Xandera Schauffelea, jer poraz boli. Ili čekajte. Ili onome malome skorojeviću Tomu Bradyju, koji bi, nakon što je pomogao New England Patriotsima osvojiti još jedan Super Bown 13-3, umjesto uživanja u svom postignuću možda trebao popiti šalicu organskog čaja od kamilice bez kofeina s vođom navale Ramsa Jaredom Goffom. …

To se nikad ne bi dogodilo. Zato jer su muški uvjetovani za pobjedu.

Abby Wambach je tvrdila da je kritika “patrijarhalna” i da ti isti kritičari “to nikada ne bi rekli muškom timu”.

Sve ovo je totalno pogrešno i smiješno na svim mogućim razinama. Muški sportaši se konstantno kritiziraju zbog pretjeranog slavlja i nesportskog ponašanja. Muškarci koji se naslađuju i zadirkuju i trljaju svoje pobjede na licima poraženih protivnika naširoko se osuđuju. Muški sportaši su bili sankcionirani, novčano kažnjavani ili čak izbačeni iz utakmica zbog nesportskog ponašanja. Jedna od najčešćih rasprava među obožavateljima NFL-a je jesu li slavlja nakon touchdowna — koja su bila u potpunosti zabranjena dugi niz godina — pretjerana i neotesana. Mnogo ljudi odgovorilo je potvrdno na to pitanje i nitko se ne boji javno to izgovoriti.

Bi li Tom Brady bio kritiziran zbog ovakvih stvari? Da. To je jedna od glavnih stvari zbog koje se Tom Brady kritizira. Bi li Tiger Wood bio kritiziran? Da, i bio je. Bi li to bio slučaj s Michaelom Jordanom ili LeBronom Jamesom ili bilo kojom drugom muškom zvijezdom? Da, i svi su bili.

Jedan od najčešćih klišeja u sportu — muškom sportu — je “ponašaj se kao da si već to doživio”. Drugim riječima, nemojte trčati po terenu busajući se u prsa svaki put kad postignete gol ili uhvatite dodavanje za touchdown. Ponašajte se kao da vam je to rutina — posao kao i obično. Mantra “ponašaj se kao da si već to doživio” je opomena sportašima koji se, naprotiv, ponašaju kao da je svako dodavanje ili koš onaj pobjednički. Nitko se ne ustručava kritizirati muške sportaše za takvu vrstu ponašanja. To radimo cijelo vrijeme. S jednim jedinim pretraživanjem na Googleu možete naći doslovno na tisuće članaka na tu temu.

Još jednom se otkriva istina: feministice ne žele biti tretirane jednako kao muškarci. Te sportašice su u ovom slučaju tretirane upravo kao što bi to bili muškarci i ta je činjenica feministicama uzrokovala napade slijepog bijesa. Ne, jednakost je posljednja stvar koju one žele. Ono što žele je poseban tretman. One žele da toleriramo neotesano i glupo ponašanje sportašica čak i ako to ne bismo i ne toleriramo kod muškaraca.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.