STOSSEL: Rat plaća

John Stossel

Screenshot: YouTube/John Stossel

Predsjednička kampanja senatora Bernieja Sandersa upravo je naišla na prepreku u vidu zaposlenika kampanje koji traže istu onu plaću od 15 dolara po satu koju Sanders zahtijeva od vlade da nametne svim poslodavcima u zemlji.

Tako mu i treba!

Prije nekoliko godina, aktivistička skupina ACORN suočila se s istim problemom. Nakon što se borila za višu minimalnu plaću, pokušala je uvjeriti suca da odobri iznimku u njihovom slučaju, pošto su bili uključeni u toliko važan i produktivan rad.

Vlada koja govori poslodavcima koliko da plaćaju ljude stvara neugodne nuspojave.

Prije pet godina, Seattle je stekao slavu time što je postao prvi američki grad koji je uveo minimalnu satnicu od 15 dolara po satu.

“Petnaest u Seattleu je samo početak. Ostaje nam osvojiti cijeli svijet! Solidarnost!”, zaklinjala se Kshama Sawant, članica gradskog vijeća.

Država New York i mnogi ostali gradovi slijedili su primjer Seattlea.

No, sada su pristigli rezultati iz Seattlea:

Neki ljudi koji su već imali posao plaćeni su više. Oni su pobjednici pod novim zakonom.

Ali gubitnici su ljudi kojima je pomoć bila više potrebna: ljudi koji su tražili posao.

Nakon što je Seattle podigao minimalnu plaću na 15 dolara, rast zaposlenosti u početničkim poslovima je zastao. Zaposlenost je nastavila rasti u ostalim dijelovima države Washington, ali ne i u Seattleu.

Minimum od 15 dolara pomogao je nekim ljudima, dok je povrijedio one siromašnije ljude.

“Zagovornici minimalne plaće zagovaraju je kao da su svi na dobitku … nema negativnih strana”, žali se skeptična Erin Shannon iz Centra za politiku države Washington u mom najnovijem videu.

Shannon je istaknula negativne strane. Na primjer, trgovine koje su nekada upošljavale neiskusnu djecu i obučavale ih, dajući im tako vrijedna početnička iskustva, prestale su to činiti nakon što je Seattle podigao svoju minimalnu plaću.

“Političari”, rekao je jedan vlasnik trgovine mojem video producentu, “nemaju nikakav osjećaj o tome što to znači malim poduzećima poput nas.”

Danas, za kompanije koje zapošljavaju više od 500 radnika, minimalna plaća u Seattleu je 16 dolara po satu.

Kao da političari nikada nisu učili o ponudi i potražnji. Oni misle da vlada može određivati cijene bez ikakvih posljedica.

No, postoje mnoge loše posljedice.




Dvadesetjednogodišnji Dillon Hodes to razumije. On je pobjednik natječaja za snimanje videa koji vodi moja dobrotvorna organizacija, Stossel in the Classroom (Stossel u učionici). Hodes je vidio što se dogodilo njegovoj prijateljici kad je lanac trgovina Kroger u kojem je radila podigao minimalnu plaću na 12 dolara po satu.

“Ona je zarađivala 12 dolara po satu, ali su polako počeli rezati njezine radne dane, njezine sate. Ona je (naposljetku) počela raditi samo nedjeljom. To je zato što je bila mlada i neiskusna”, objasnio je Hodes. “Ona za mene vrijedi čitav svijet, ali Krogeru nije vrijedila 12 dolara.”

Minimalna plaća od 12 dolara oduzela joj je posao. Koliko će više štete prouzrokovati minimum od 15 dolara?

Rigel Nobel-Kosa, još jedan od pobjednika natjecanja sitc.org, istaknuo je da mnoge zemlje s visokom stopom zaposlenosti “poput Islanda, Norveške, Švedske i Švicarske” nemaju zakone o minimalnoj plaći.

One ne završavaju s osiromašenim radnicima koji zarađuju penije po satu. Plaće, baš kao i sve cijene, funkcioniraju na temelju ponude i potražnje. Švicarska ima mnogo manju nezaposlenost od SAD-a.

Esther Rhodes je pobijedila na našem srednjoškolskom natjecanju eseja, istaknuvši da su prvi američki zakoni o minimalnoj plaći bili rasistički. U vrijeme kad su doneseni, crnci su bili skloniji zapošljavanju od bijelaca. Crnci su bili manje plaćeni — ali su imali posao.

Demokratski kongresmen iz Alabame, Miles Clayton Allgood, rekao je u to vrijeme da se nadao kako će zakon o minimalnoj plaći zaustaviti “jeftinu obojenu radnu snagu u konkurenciji s bijelom radnom snagom”.

Dakle, objašnjava Rhodes, iako Amerikanci sad misle da je cilj minimalne plaće pomoći najsiromašnijim ljudima, “ona je bila namijenjena upravo suprotnom: zadržati siromašne i manjine od dobivanja posla!”

Također shvaća da joj zakon sad otežava dobivanje posla.

“Imam 14 godina”, rekla je Rhodes. “Moj rad ne bi vrijedio 15 dolara po satu!”

Sva pravila koja vlada donosi u vezi radnih mjesta ima neugodne nenamjerne posljedice.

Kad bi samo političari bili pametni kao djeca na sitc.org.

John Stossel je američka televizijska ličnost i autor, poznat po svojoj libertarijanskoj političkoj filozofiji i pogledima na ekonomiju koji snažno zagovaraju slobodno tržište.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here