BUCHANAN: Pusti ih da zavijaju, Boris

Patrick J. Buchanan

Wikimedia

Suočavajući se s parlamentarnom većinom koja se protivi tvrdom Brexitu — nasilni izlazak iz EU ako se Britaniji ne ponudi pogodba s kojim može živjeti — Boris Johnson je preuzeo stvari u svoje ruke.

Otišao je do kraljice i “odložio” Parlament, suspendirao ga, od 12. rujna do 14. listopada. To je dva tjedna prije 31. listopada, roka koji je Johnson odredio za izlazak Britanije.

Vrijeme koje ima njegova opozicija u Parlamentu kako bi spriječila nasilni izlazak uz Europske Unije je upravo prepolovljeno. Njegovi protivnici su bijesni.

Glasnogovornik Donjeg doma nazvao je Johnsonovu akciju “ustavnom sramotom”. Vođa Johnsonove stranke Torijevaca u Škotskoj podnio je ostavku. Čelnik Laburističke stranke Jeremy Corbin je rekao da će Parlament u utorak započeti s donošenjem zakona za blokiranje Johnsona. Postoje glasine o izglasavanju nepovjerenja torijevskoj vladi.

Prisjećamo se savjeta koji je Benjamin Jowett, dekan Balliola, dao svojim studentima: Nikad ne ustuknite, nikad ne objašnjavajte, samo to učinite i pustite ih da zavijaju! Jer Johnson je učinio ono što je obećao i zbog čega je izabran.

Iako mu nedostaje većina za “Brexit bez dogovora”, njegova suspenzija Parlamenta održava vjeru tvrdokornih Torijevaca koji su mu iskazali povjerenje — da će poštovati njegovu posvećenost da do kraja listopada učini ono za što je britanski narod glasao 2016. godine.

Što god mogli reći o njemu, Johnson se pokazao kao čovjek od akcije, preuzimač rizika, čovjek od djela, poput Trumpa koji je pohvalio Johnsona zbog suspenzije. A vođe poput Johnsona danas guraju na stranu bezlične političare i preuzimaju dominaciju na svjetskoj pozornici.

Matteo Salvini, ministar unutarnjih poslova, čelnik stranke Lega i najpopularnija politička figura u Italiji, srušio je svoju vlastitu vladu kako bi prisilio nove izbore, na kojima je osjećao da bi mogao pobijediti. Njegova ambicija je preuzeti vodstvo ne samo Italije, već i europske populističke desnice.

Salvinijeva smjelost obila se o glavu kad se bivši partner stranke Lega u vladi, ljevičarski Pokret pet zvjezdica, pridružio Demokratskoj stranci kako bi formirao novu vladu iz koje je Lega isključena.

Ipak, Salvini je također sazdan iz istog kalupa kao i Trump i Vladimir Putin koji je, kad je vidio da je puč podržan od strane SAD-a svrgnuo s vlasti pro-ruskog predsjednika Ukrajine, zauzeo Krim, matičnu luku ruske Crnomorske flote još od 18. stoljeća.




Ti lideri su ljudi od akcije, a ne samo riječi. A njihovi sunarodnjaci podržavaju njihovu odlučnost.

Indijski Narenda Modi je od istog materijala. Nakon ponovnog izbora, ukinuo je članak 370 indijskog ustava koji je jamčio posebna prava muslimanskoj većini u Kašmiru, državi zbog koje su Indija i Pakistan vodili dva rata. Kako bi izvršio aneksiju Kašmira, Modi je poslao tisuće vojnika na sporni teritorij, uveo policijski sat, ugasio internet i uhitio političke vođe.

Kad je premijer Imran Khan tražio od Trumpa da intervenira u ime Pakistana, Trump je nakon susreta s Modijem na susretu G-7 to prozvao pitanjem te dvije zemlje.

Dok se autokrati čine u usponu, postoji još jedan fenomen našeg vremena: narodni ustanci i masovne demonstracije kao prečice do političkih promjena.

One su počele svoj procvat Arapskim proljećem u Tunisu i Egiptu 2011. godine, od kojih je ovaj potonji srušio predsjednika Hosnija Mubaraka nakon 30 godina na vlasti. Kairska revolucija i kasniji izbori doveli su na vlast Mohameda Morsija iz Muslimanske braće. To je bilo nepodnošljivo za egipatsku vojsku, koja je izvršila vojni udar i nakon novih izbora dovela na vlast sadašnjeg vladara i bivšeg generala Abdela-Fattaha el-Sissija.

U 2014. godini došlo je do prosvjeda na Trgu Maida, koji su doveli do svrgavanja proruske vlade u Kijevu i gubitka Krima.

Ove godine, u Portoriku su masovne demonstracije srušile vladu u San Juanu. U Francuskoj, pokret Žutih prsluka se pobunio protiv poreza na gorivo koji je Emmanuel Macron nametnuo kako bi smanjio emisije ugljika, preplavio ulice i mjesecima prosvjedovao, stvarao nerede, pa čak i vandalizirao središte Pariza kako bi ga ukinuo.

Zatim je tu Hong Kong, grad od 7 milijuna koji potražuje Kina od 1,4 milijarde, u kojem su deseci tisuća, čak i milijuni, prosvjedovali, blokirali ulice, zatvorili tvrtke i zračnu luku.

Prosvjednici u Hong Kongu traže ono što je zahtijevalo 13 kolonija: slobodu, neovisnost. Ali Xi Jinping je u velikoj mjeri autoritarni autokrat, što znači da prosvjednici izazivaju sreću.

Ono što motivira demokratske prosvjednike i što potiče porast i prihvaćanje autokrata, ljudi od akcije, ne razlikuje se previše.

To je nestrpljenje, osjećaj da je režim izgubio korak sa stvarnošću, da ne odražava i ne reagira na ono što ljudi žele, da je trom i ne može odlučno djelovati, da ne “obavlja posao”, da je zamoran i dosadan.

Dio Trumpove privlačnosti njegovoj bazi jest ta što ljudi osjećaju da se on osjeća upravo kao i oni. I oni prilično lako razumiju zašto Trump nije želio sjediti na G-7 susretu i beskrajno raspravljati o klimatskim promjenama.

Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.