SARINGI: Laži Projekta 1619.

Marc A. Saringi

americanthinker.com

Mediji i mnogi demokrati hvale New York Times i njegov “Projekt 1619.” zbog toga što smatraju da on s velikim zakašnjenjem otkriva skrivenu istinu Amerike — da je utemeljena na bijelom rasizmu i porobljavanju crnaca te da je čak i u današnje vrijeme vjerovanje u bijelu rasnu supremaciju toliko endemično Americi da je dio našeg nacionalnog DNK. Projekt će se vjerojatno koristiti za promicanje politika Washington D.C.-u i diljem zemlje koje bi trebale popraviti ovu navodnu nepravdu. Demokratska predsjednička kandidatkinja i američka senatorica Kamala Harris (D-Cal.), već je nazvala Projekt “remek-dijelom”. No, je li?

Prvo, teško je ozbiljno shvatiti njegove tvrdnje kad su njegovi tvorci i suradnici privilegirani crnci koji drže uzvišene pozicije u novinarstvu, medijima i akademiji mahom u vlasništvu i pod kontrolom bijelaca. Tvorac Projekta, Nikole Hannah-Jones, je crna novinarka koja je zaposlena u “bjelačkom” New York Timesu. Ona je 2017. godine dobila stipendiju Zaklade MacArthur, koju je osnovao i obdario bijeli muškarac, u kojoj je dobila 625.000 dolara bespovratnih sredstava. Ona prilično dobro uspijeva kao crna žena u onome što tvrdi da je bijela, rasistička Amerika. I, ironično, iako osuđuje bijelu Ameriku zbog njezine navodne sustavne diskriminacije protiv crnaca, ona je zahtijevala da se iz Projekta isključe bijelci.

Drugo, Hannah-Jones je posvetila svoju karijeru pisanju o rasnoj nejednakosti. Ona je prethodno izjavila da su bijelci danas jednako rasistički kao i naši preci, ali da smo se s vremenom prilagodili, prikrivajući svoj rasizam “sjajem poricanja” te da je od vremena Jamestowna do danas rasna nejednakost namjerni čin bijelaca protiv crnaca. Dakle, Hannah-Jones je došla do ovog Projekta s određenim gledištem. Čitajući njezine prethodne radove, lako se može pretpostaviti zaključak Projekta bez čitanja ijedne riječi.

Treće, glavna premisa Projekta temelji se na laži. Ona tvrdi da je Amerika rođena u ropstvu 1619. godine kad se prvih 20 afričkih robova iskrcalo u Jamestownu. Ona tvrdi da Amerika nije nacija, “začeta u slobodi”, kao što je intonirao Abraham Lincoln, već je umjesto toga bijela, rasistička država rođena putem izvornog grijeha, ropstva, Međutim, Jamestown je osnovala britanska kompanije više od desetljeća prije uvođenja robova; njegova svrha bila je traženje zlata te uspostavljanje trgovine kako bi obogatila svoje vlasnike, ne dajući slobodu nikome. Amerika je rođena 1776. godine kad smo proglasili neovisnost kako bismo oslobodili američke ljude, uključujući crnce, od britanske vladavine.

Čak je i tvrdnja Projekta da su crnci u Jamestownu bili porobljeni od strane bijelaca temeljena na poluistini. Ona navodi: “Gusari su ukrali [robove] od portugalskog broda za roblje koji ih je prisilno uzeo iz onoga što je danas Angola.” Ali ti Afrikanci su vjerojatno zarobljeni i porobljeni uz obilatu pomoć drugih crnaca. Godine 1619., Portugalci su ušli u savezništvo s Imangalama, okrutnim afričkim plemenom koje je živjelo pljačkajući druga sela i porobljavajući druge Afrikance. Portugalci su koristili Imbangale kako bi napali, porazili i porobili susjedno pleme Ndongo. Portugalci su potom prodali porobljene pripadnike plemena Ndogno Americi.




Što se tiče afričkih robova iskrcanih u Jamestownu, Hannah-Jones piše: “Oni više nisu bili Mbundu ili Akan ili Fulani. Ti muškarci i žene … Samo nekoliko mjeseci ranije … [oni] su bili slobodni.” Ipak, malo je vjerojatno da su bili slobodni. Mbundu su bili dio kraljevstva Ndongo, koje je imalo veliku populaciju robova. Oko trećine stanovništva Akanskih država činili su robovi ili kmetovi. Do kraja 19. stoljeća, robovi su još uvijek sačinjavali oko 50 posto Fulanskog emirata. U afričkom društvu, koje se temeljilo na kastinskom sustavu, više kaste nisu prodavale svoje sinove i kćeri Portugalcima, prodavale su svoje robove.

Ropstvo nisu u “Ameriku” uveli bijelci u Jamestownu. Indijanska plemena su ovdje imala dugu povijest međusobnog porobljavanja i kad su jednom stigli crnci, porobljavali su i njih. Neki crni Amerikanci su posjedovali robove. U nekim dijelovima juga, veći postotak slobodnih crnaca posjedovao je robove nego je to bio slučaj s bijelcima. Samo mali postotak bijelaca je posjedovao robove. Ropstvo nije bilo jedinstveno za Ameriku; ono je postojalo diljem svijeta prije zabilježene povijesti. Godine 1619., iako je bilo zabranjeno u Europi, ono je cvjetalo u Africi.

Iako je Amerika ukinula ropstvo prije više od 150 godina, ono je još uvijek na životu u Africi. Afrika ima najveći postotak porobljavanja u svijetu, a danas je porobljeno gotovo 10 milijuna. Danas je više nego tri puta više ljudi u prisilnom ropstvu nego je uhvaćeno i prodano tijekom 350-godišnjeg razdoblja transatlantske trgovine robovima. Istina je da američko kratkotrajno iskustvo s robovima blijedi u usporedbi s onim koje tisućama godina postoji diljem svijeta, a osobito u Africi. Ropstvo je “endemično” Africi i to je dio njezino DNK — a ne američkog.

Suprotno onome što bi Projekt 1619. želio da vjerujete, ropstvo i rasizam ne definiraju ono što je Amerika bila 1619. godine ili ono što je danas. Amerika je rođena u slobodi 1776. godine za većinu, a zatim se 1865. ponovno rodila novim rođenjem slobode za sve. Nakon što je segregacija okončana i nakon što su svim crnim Amerikancima osigurana potpuna građanska prava, Amerika je ispunila obećanje iz svoje izvorne povelje — da “su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i potraga za srećom“. Bog blagoslovio Ameriku!