Nastojim izbjegavati pisanje o Indiji, mojoj zemlji rođenja. Iako sada živim i istražujem u Velikoj Britaniji i radim za hrpu britanskih i američkih publikacija, smatram da je pametno izbjegavati optužbe za pristranost. Međutim, susret indijskog premijera Narendra Modija s predsjednikom Trump na događaju u Teksasu slučaj je od geopolitičkog značaja, kojeg nadmašuje samo količina namjernog vitriola od strane ljevice.
Guardian je (naravno) napisao: “SAD i Indija su dvije najmnogoljudnije i najmoćnije demokracije na svijetu. I obje zemlje predstavljaju krajnje desni vođe.” Termin “krajnje desni” je očigledno izgubio sve svoje izvorno značenje i danas označava gotovo svaku osobu koja se nalazi centimetar desno od Lava Trockog.
Guardian je nastavio torbariti iste, već odavno razotkrivene mitove o anti-muslimanskim neredima u Indiji i “aneksiji” Kašmira, prije nego je izjavio: “Mainstreamanje Trumpa je danas dobro poznato, ali nitko ne personificira mainstreamanje i normalizaciju krajnje desnice bolje od Modija, miljenika međunarodne poslovne zajednice, koji predstavlja Indiju u inozemstvu kao modernu, rastuću ekonomsku silu, dok istodobno kod kuće implementira radikalni hinduistički nacionalizam (Hindutva).”
U međuvremenu, CNN je pronašao nasumičnu osobu koja je Trumpa i Modija nazvala autoritarnim. U “stručnoj” zajednici, postojala je “uznemirujuća zabrinutost“.
Ljevica mrzi Modija na isti način kao i Trumpa
Ne nosim torbe Modiju i postoje određene zabrinutosti oko nekih njegovih politika kod kuće. Modijeva vlada je pojačala anti-znanstveni kurikulum u školama. Također, nije sve sjajno i bajno u Indiji. Indijski novinari su u osnovi najgori u čitavom engleskom govornom svijetu, sa svim senzacionalizmom britanskih tabloida, a zatupljujuće vikanje konkurira američkim vijestima.
No, nazivanje Modija autoritarnim, bez ikakve povratne reakcije u medijima, nakon što je Modi osvojio izbore s najvećim brojem glasova u ljudskoj povijesti i dok je Trump izgubio čitavu granu vlasti nakon izbora za Kongres je, naravno, smiješno. Autoritarci nisu osobito poznati po svojoj ljubavi prema izborima, a još manje prema ponovljenim izborima, čak i kad izgube. Pitajte bilo kojeg stanovnika Hong Konga da li bi radije živio u Kini ili Indiji ili Sjedinjenim Državama i CNN i Guardianovi pisci će izgledati smiješno.
Ali ako čitamo dalje, igra se polako otkriva. Independent, novine koje su britanska verzija kombiniranog Salona i Jezebel, izjavile su da su Modi i Trump slični u svojim “provođenjima graničnih” politika. Ljevica prezire Modija iz istog razloga iz kojeg prezire Trumpa, Borisa Johnsona, Scotta Morrisona i Bibija Netanyahua — jer ti vođe vjeruju u suverenost, nacionalizam i ravnotežu snaga, umjesto u globalnu vladavinu tehnokratskih institucionalista.
Indijski Amerikanci, poput njihovih britanskih kolega, su većim dijelom konzervativna gomila. Oni su pro-obitelji, društveno konzervativni i općenito prilično uspješni. Oni su se također, poput Japanaca i Korejaca prije njih, potrudili asimilirati u društvo koje ih je dočekalo, umjesto da mu zamjeraju, mrze samo njegovo postojanje i čuvaju svoju vlastitu začahurenu kulturu i jezik.
Bobby Jindal bio je prvi manjinski političar u novije vrijeme koji se usprotivio politici identiteta i razdornom konceptu “Amerikanca stranog podrijetla”, budući da je izjavio kako je za postojanje nacionalne države potreban jedan zajednički identitet — što je stajalište zbog kojeg je zaslužio izrugivanje ljevičara. Kao što su John Yoo i Avik Roy nedavno napisali u National Review, dok Demokratska stranka smatra da ima monopol nad afroameričkim i latinoameričkim glasovima, azijski Amerikanci su plutajuća skupina i trebali bi prirodno naginjati konzervativcima. Protiv Azijaca se najviše diskriminira u visokom obrazovanju i društvu u korist ostalih manjinskih skupina i zbog nekog neobjašnjivog razloga, stranka kojoj prirodno pripadaju im se aktivno ne udvara.
Povijest indijske ekonomije i geopolitike
No, ovdje se ne radi samo o domaćoj politici. Indijsko-američki savez daleko je veći s obzirom na globalne geopolitičke trendove i uspon Kine. Indijska demokracija nije savršena. Ali Indija je svejedno demokracija i jedina prirodna velika sila u azijsko-pacifičkoj regiji koja može, sama, uravnotežiti utjecaj Kine zbog same veličine svoje ekonomije, mornarice, nuklearnog odvraćanja, svemirskog programa i, onog najvažnijeg, masivne radne snage koja je usredotočena na znanost i tehnologiju. Također je potrebno spomenuti da je to jedno od najvećih tržišta za američku trgovinu i izvoz.
Povijest indijsko-američkih odnosa je miješana. Indijski Ustav neposredno nakon neovisnosti od Britanaca bio je pod jakim utjecajem onog američkog. Na primjer, postoji čitav dio Temeljnih prava koji je kontekstualizirana verzija Povelje o pravima.
Indija je također bila saveznik SAD-a sve do kasnih 60-tih godina, a tijekom Kinesko-indijskog rata 1962. godine, Indija je dobivala oružje i pomoć od Britanije i Sjedinjenih Država. Nažalost, zbog geopolitike i Afganistana koji je postao komunistički, Pakistan je postao mnogo važniji Washingtonu, što je zauzvrat gurnulo slomljenu Indiju u ruke Sovjeta.
Sljedećih 30 godine socijalizma gotovo je uništilo indijsku ekonomiju, što je rezultiralo jednim od najvećih jednostranih odlijeva mozgova u ljudskoj povijesti, s obrazovanim Indijcima više i srednje klase koje su otišli put Britanije. Ova trulež preokrenuta je ranih 90-ih sa svrgavanjem zapovjedne ekonomije socijalizma, ali je do tog vremena indijska administracija shvatila da mora imati stratešku autonomiju i da se ne može osloniti na bilo koju supersilu u pogledu vlastite sigurnosti.
Na tom mjestu se nalazimo danas. Za kratkovidne, povijesno neupućene liberale koji pišu o autoritarnosti Modija i Trumpa, ništa neće biti dovoljno sve dok Indija ne dopusti transrodnim osobama pristupanje u vojsku, dozvoli pakistanskim islamistima preuzimanje kontrole nad planinama i sve dok se New Delhi dobrovoljno ne odrekne kontrole nad Kašmirom. Ali to se nikad neće dogoditi, a očekivati da će se Indija u potpunosti pretvoriti u Kaliforniju je utopijski san. Liberali bi uništili geopolitičke saveze u korist promicanja zajedničkih vrijednosti. Ali zajedničke vrijednosti ne utvrđuju saveze, to čine zajednički interesi.
Konzervativci su vjerojatno konačno ispravno pretpostavili da indijski Amerikanci, baš kao i većina azijskih Amerikanaca, čine konzervativni blok koji je u osnovi politički beskućnik preziran od ljevice, pošto ljevica mrzi bilo koju uspješnu i marljivu društveno konzervativnu manjinsku skupinu. Konzervativci shvaćaju vrijednost budućeg britansko-indijsko-američko-australskog bloka.
Anglosfera je još uvijek najveća slobodno-tržišna skupina na svijetu, istaknuti, visokoobrazovani istraživački fond za suradnju, a vrlo vjerojatno i najjači (i najvoljniji) vojni savez za uravnotežavanje uspona Kine, kojeg veže zajednička percepcija prijetnje. Trenutačno ništa nije važnije od konsolidacije toga na bilo koji način.
