Mnoge priče o bogovima i herojima grčke mitologije sastavljene su tijekom grčkog Mračnog doba. Osiromašena plemena prenosila su usmenu tradiciju koja je nastala nakon pada izgubljenih veličanstvenih civilizacija mikenskih Grka.
Grci Mračnog doba pokušali su shvatiti ogromne ruševine monumentalnih palača svojih zaboravljenih predaka koje su još uvijek stajale. Kao nepismeni ljudi, bili su znatiželjni u vezi povremenih glinastih ploča na koje bi naišli orući svojim poljima, koje su sadržavale nerazumljive drevne Linear B natpise.
Mi u se 21. stoljeću počinjemo osvrtati na naša vlastita izgubljena epska vremena i zapitkujemo se o ovim, sad bezimenim divovima koji su iza sebe ostavili spomenike koje ne možemo kopirati, već ih umjesto toga samo koristimo ili im se čak izrugujemo.
Vjeruje li itko da bi suvremeni Amerikanci mogli izgraditi još jednu transkontinentalnu željeznicu u samo šest godina?
Kalifornijci su pokušali izgraditi željezničku prugu velike brzine. No, nakon više od jednog desetljeća vladine nesposobnosti, tužbi, prekoračenja troškova i stalnih birokratskih svađa, oni su gotovo odustali. Rezultat je napola izgrađen nadvožnjak iznad obrisa grada Fresno — a još nije postavljen ni metar tračnica.
Tko su bili divovi 1960-ih godina koji su odgovorni za izgradnju našeg međudržavnog sustava autocesta?
Kalifornijske ceste danas su uglavnom iste kakve smo naslijedili, iako se populacija države utrostručila. Malo smo dodali našoj mreži autocesta, bilo da je to zato što smo zaboravili kako napraviti dobre ceste ili radije trošimo novac na redistribucijske privilegije.
Kad je Kalifornija morala zamijeniti četvrtinu Bay Bridge mosta oštećenog tijekom potresa u San Franciscu, to se gotovo pretvorilo u katastrofu, s 11 godina ogorčenja, borbe, prekoračenja troškova — i oličenje je našeg pada u primitivizam Mračnog doba. A opet, prije 82 godine, naši preci izgradili su četiri puta dulji komad od ovog zamjenskog raspona u manje od četiri godine. Trebale su im samo dvije godine kako bi dizajnirali čitavi Bay Bridge i sklopili ugovore s izvođačima.
Našoj generaciji trebalo je pet godina samo za planiranje zamjene jednog jedinog dijela. U dolarima prilagođenim inflaciji, potrošili smo šest puta više novaca na četvrtinu duljine mosta, a za odobrenje gradnje bilo je potrebno 13 agencija. Godine 1936., samo jedna agencija nadzirala je čitavi projekt mosta.
Kalifornija već 40 godina nije izgradila veliku branu. Umjesto toga, dužnosnici se svađaju zbog vode koju su uskladištili i distribuirali naši preci, koji su osmislili Kalifornijski vodni projekt i Projekt Središnje doline.
Suvremeni Kalifornijci imali bi malo hrane ili vode bez tih masovnih transfera, a opet često ignoriraju ili proklinju generaciju koja je izgradila upravo taj sustav koji nas spašava.
Amerika je otišla na Mjesec 1969. godine s navodno primitivnim računalima i zastarjelim inženjeringom. Vjeruje li itko da bismo danas mogli lansirati slični pothvat? Niti jedan Amerikanac nije stupio na površinu Mjeseca u posljednjih 47 godina, a to se možda neće dogoditi ni u sljedećih 50 godina.
Hollywood nam je svojedobno pružio epske hitove, brilijantne vesterne, odlične filmove noir i klasične komedije. Danas beskrajno izbacuje filmove o stripovskim superherojima ili patetične remakeove nekadašnjih klasika.
Naši scenaristi, redatelji i glumci izgubili su vještine svojih predaka. Ali su također postali kukavice i poput papiga ponavljaju one već toliko prežvakane fraze o rasi, klasi i spolu koje nisu ni zanimljive niti smiješne. Vjeruje li itko da su današnje ceremonije Oscara zanimljivije i dostojanstvenije od onih u prošlosti?
U Afganistanu vodimo rat bez rezultata već 18 godina. Naši preci su pomogli ostvariti pobjedu saveznika u Drugom svjetskom ratu i poraziti sile Osovine u četiri godine.
U smislu učenja, vjeruje li itko da će diplomac s fakulteta 2020. godine znati barem polovinu informacija koje je znao diplomac iz 1950. godine?
Četrdesetih godina prošlog stoljeća, mladi ljudi su čitali Williama Faulknera, F. Scotta Fitzgeralda, Pearl Buck i Johna Steinbecka. Jesu li današnji romanopisci napisali bilo što usporedivo? Bi li današnji srednjoškolski maturanti uopće mogli završiti “Dobru zemlju” ili “Plodove gnjeva”?
Istina, društveni mediji su impresivni. Internet nam pruža trenutni pristup globalnom znanju. Tolerantnije smo društvo, barem u teoriji. Ali Facebook nije Hooverova brana, a Twitter nije Panamski kanal.
Naši preci bili su graditelji i pioniri i uglavnom neustrašivi. Mi smo regulatori, revizori, birokrati, sudski izvršitelji, cenzori, kritičari, tužitelji, optuženici, ovisnici društvenih mreža i osjetljiva zanovijetala. Mi uglavnom odgađamo, besposličarimo i žalimo se.
Dok hodamo usred smeća, odbačenih igala i izmeta pločnicima naših smrdljivih gradova; dok nepomično sjedimo na našim zakrčenim drevnim autocestama; i dok se durimo na Twitteru i elektronički prenemažemo na stepeništima naših Ivy League kampusa, hoćemo li se zapitati: “Tko su bili ti ljudi koji su nam ostavili ove čudne spomenike koje koristimo, ali koje ne možemo ni imitirati niti razumjeti?”
U usporedbi s nama, oni danas izgledaju kao bogovi.
Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.
