DRIESSEN: Klimatski socijalizam – ili eko-fašizam?

Paul Driessen

CBC News via YouTube

Zagovornici Green New Deal-a uvjerili su sami sebe da se naš planet suočava s neposrednom, egzistencijalnom, katastrofalnom klimatskom kataklizmom uzrokovanom djelovanjem ljudi — koje se može spriječiti isključivo zamjenom fosilnih goriva s biogorivom te energijom sunca, vjetra i baterija. To stanje apsolutne sigurnosti uglavnom postižu neprestanim širenjem zastrašujućih priča, istodobno ignorirajući i potiskujući proturječne dokaze i stajališta.

Oni namjerno i obmanjujuće govore o “zagađenju ugljikom”. Ugljik je čađa — ono što naši automobili, tvornice i elektrane sad emitiraju u vrlo malim količinama. Iskreni, točni izraz je ugljični dioksid: nevidljivi plin bez boje i mirisa koji izdišemo i koji biljke trebaju za svoj rast, koristeći malenih, ali rastućih, 0,04% Zemljine atmosfere koliki iznosi udio CO2, kako bi rasle brže, bolje i s većom otpornošću na suše.

Oni su poricatelji klimatskih promjena, koji tvrde da je Zemljina klima stabilna i da se može zadržati takvom kontrolirajući jedan minorni čimbenik — ugljični dioksid i ostale “stakleničke plinove” — zanemarujući fluktuacije solarne energije, kozmičkih zraka, oblake, oceanske cirkulacije, vulkane, planetarne orbite i desetke drugih snažnih prirodnih uzroka klimatskih promjena koje su šamarale naš planet tijekom njegove povijesti.

Oni inzistiraju da bi čak još jedan porast od pola stupnja u planetarnoj temperaturi, otkako je Zemlja izašla iz Malog ledenog doba (1350.-1850.), bio kataklizmičan. To je apsurdno. Oni se također oslanjaju na kompjuterske modele koji projiciraju brzo povećanje temperatura — ali koji tvrde da bi prosječne temperature već trebale biti 0,5 stupnjeva Celzija više nego što zapravo jesu, prema mjerenjima satelita i meteoroloških balona.

Istinski vjernici klimatske krize govore da tornada i uragani postaju sve učestaliji i intenzivniji. U stvarnosti, od 1950.-1984. godine, SAD su prosječno bilježile 55 nasilnih (F4 do F5) tornada svake godine; ali tijekom sljedeće 33 godine (1985.-2017.) samo 35 godišnje. A 2018. godine, prvi put u zabilježenoj povijesti, niti jedan tornado F4-F5 snage nije dotaknuo tlo Sjedinjenih Država. (Je li to radi porasta razina CO2 u atmosferi?)

Slično tome, od 1920. do 2005. godine, pedeset i dva uragana kategorije 3 do 5 dotakla su američko tlo (u prosjeku 1,6 godišnje). A nakon toga, od listopada 2005. godine do kolovoza 2017. godine. — rekordnih 12 godina — niti jedan uragan kategorije 3 do 5 nije pogodio kopno Sjedinjenih Država. Harvey i Irma okončali su ovu sušu uragana 2017. godine, ali teško da su bili bez presedana u svom intenzitetu ili količini kiše. (Je li ta suša bila radi porasta razina CO2 u atmosferi?)




Washington Post izvijestio je da se “Arktički Ocean zagrijava, ledenjaka je sve manje, a na nekim mjestima voda je tuljanima prevruća”. To je bilo 1922. godine, a istraživači su pisali o arktičkim ledenim ciklusima dugo prije tog vremena. “Bili smo iznenađeni potpunim odsustvom leda u Barrowom tjesnacu”, napisao je Sir Francis McClintock 1860. godine, dok je u to vrijeme 1854. godine bio “još uvijek smrznut”. Što se tiče kontinentalnog vremena SAD-a, jedan komentator je rekao: “Snježne padaline su rjeđe i manje guste, a rijeke se sad jedva ikad zamrzavaju.” To je bio Thomas Jefferson 1799. godine. Zastrašivanje globalnim hlađenjem uzrokovanim ljudskim djelovanjem 1970-ih godina, zamijenila je današnja kriza zatopljenja.

Nakon što su porasli nekih 120 metara od posljednjeg ledenog doba koje je završilo prije 12.000 godina, oceani rastu nekih 1,8 do 2,5 centimetra svakog stoljeća. To je minimalna prijetnja obalnim zajednicama, od koji su neke ozbiljnije ugrožene slijeganjem zemljišta — uključujući zemlje zaljeva Chesapeake (država Maryland), Hampton Roads (Virginija), Houston i Miami. Stopa porasta razine mora nije zabilježena u više od jednog stoljeća.

Morske vode ne mogu postati “kiselije”. One su blago lužnate. One će možda postati manje lužnate, ovisno o mjestu mjerenja pH vrijednosti. Ali one ne postaju kisele.

Izbjeljivanje koralja može biti posljedica zagađenja, ali je uglavnom prirodno, uzrokovano koraljnim životinjama koje izbacuju svoje simbiotske zooksantele, jednostanične dinoflagelate, kad morske vode postaju toplije ili hladnije. Koralji ih zamijenjuju novim vrstama koje su bolje prilagođene novim temperaturama — a potom vraćaju svoju nekadašnju boju i slavu, kao što je to slučaj na australskom Velikom koraljnom grebenu, havajskim grebenima i na drugim mjestima. Koralji također rastu s porastom mora, baš kao što je to slučaj od posljednjeg pleistocenskog ledenog doba, stvarajući tako današnje prekrasne grebene.

Populacija polarnih medvjeda je na najvišim zabilježenim razinama: gotovo 31.000. Oni su preživjeli više ledenih doba, međuglacijalnih razdoblja i zatopljenja. Teško da su ugroženi.




Ne suočavamo se s klimatskom krizom, niti nezabilježenim zatopljenjem ili ekstremnim vremenom — prirodnim ili uzrokovanim ljudskim djelovanjem. Jednako važno, prijedlozi zamjene fosilnih goriva s biogorivom, energijom sunca, vjetra i baterija bili bi daleko više ekološki destruktivniji od njihove klimatske krize — i ozbiljno bi ugrozili opskrbu hrane, prehranu, radna mjesta, životne standarde, zdravlje i životni vijek, kako u bogatim tako i u siromašnim zemljama.

Samo u Sjedinjenim Državama, stopostotna zamjena američkih benzinskih i petrokemijskih sirovina s etanolom zahtijevala bi nekih 700 milijuna hektara biotehnološkog kukuruza. To su četiri područja površine Teksasa pretvorena u plantaže kukuruza za biogorivo — ili plantaže soje/uljane repice za biodizel — što bi ostavilo malo zemlje za hranu i divlje životinje.

Pretpostavimo da ćemo za zamjenu koristiti energiju vjetra: 3,9 milijardi megavat-sati električne energije koju su Amerikanci potrošili u 2018. godini, pomoćne elektrane na ugljen i plin, prirodni plin za grijanje domova, ugljen i plin za tvornice i automobile na benzinski pogon. Također ćemo koristiti vjetroturbine za generiranje dovoljno dodatne električne energije, svaki vjetroviti dan, kako bismo napunili baterije za samo sedam dana bez vjetra.

Također ćemo uračunati gubitak energije po dugim dalekovodima i svaki put kad punimo i praznimo baterije. Budući da postavljamo turbine u područjima vjetra manje kvalitete, umjesto generiranja pune nazivne snage recimo 33% godine, u prosjeku će to biti iznositi samo 16%.

Umjesto 58.000 koliko imamo sad, Sjedinjene Države bi trebale koristiti nekih 14 milijuna 120-metarskih turbina, od kojih bi svaka mogla proizvesti 1,8 megavata pri punom kapacitetu, kad vjetar puše odgovarajućom brzinom. Svaka turbina bi trebala oko 120 hektara otvorenog prostora i prilaznih cesta, kao u BP-ovoj Fowler Ridge vjetroelektrani u Indiani. To bi ukupno zahtijevalo 1,7 milijardi hektara — deset puta veću površinu od Teksasa … ili većinu 48 manjih država SAD-a! Plus tisuće milja novih dalekovoda!

Njihove bi lopatice iskorijenile grabežljivce, ptice i šišmiše diljem većeg dijela Amerike. Bi li Pobuna zbog izumiranja postala apoplektična? Ili bi jednostavno to zanemarila, pošto su vjetroturbine “ekološki prihvatljive”?

Proizvodnja tih vjetroturbina zahtijevala bi nekih 15 milijardi tona čelika, bakra, rijetkih zemljanih metala, betona, kompozita na bazi nafte, šljunka i drugih sirovina. Njihovo izvlačenje zahtijevalo bi stostruko povećanje u globalnom rudarstvu: uklanjanje stotina milijuna tona zemlje i stijenja te drobljenje i prerada desetaka milijuna tona rude.




Zamislite kumulativno korištenje zemlje, eksproprijaciju, vlasnička prava te utjecaj na okoliš i životinjski svijet.

Korištenje baterija u svrhu zamjene pomoćnih elektrana na ugljen i plin za vjetroelektrane ovisne o vremenskim uvjetima zahtijevalo bi nekih milijardu 100-kilovat-satnih, 450 kilograma teških litijskih i kobaltnih baterija — slične onima koje Tesla koristi u svojim električnim vozilima — i još više rudarenja i sirovih materijala. A to ne uključuje dodatne baterijske spremnike za punjenje automobila, kamiona i autobusa s kojima Green New Dealeri žele zamijeniti onima električnima.)

Istinski vjernici klimatske krize ponosno se nazivaju zabrinutim environmentalističkim socijalistima, dok tvrdoglavo ignoriraju i zataškavaju ove klimatske i energetske stvarnosti. Oni otvoreno promiču političko-ekonomski sustav u kojem središnja vlada kontrolira sredstva za proizvodnju, ograničavanje prava na privatno vlasništvo ili njihovo zamjenjivanje zajedničkim vlasništvom: klasični socijalizam.

Zapravo, oni žele eko-fašizam: još ekstremniji i netolerantniji sustav u kojem autoritarna nacionalna ili međunarodna vlada ne posjeduje samo tvrtke i industrije, već diktira ono što one mogu načiniti, raditi, prodati ili reći — kontrolirajući misli i govor građana korištenjem zakona, zastrašivanjem, prijetnjama otkazom ili zatvaranjem, pa čak i fizičkim nasiljem Antifa stila.

Zajedno s Googleom, Facebookom, YouTubeom, Twitterom, Wikipedijom, sveučilištima i “mainstream” medijima — oni pokušavaju cenzurirati, marginalizirati, izopćiti, otkazati, potajno zabraniti, elektronički spaliti knjigu i algoritmima iskorijeniti svaki drugačiji, alternativni, proturječni dokaz, analizu i stajalište u vezi energije i klime.

Otpustili su dr. Petera Ridda zbog njegovog razotkrivanja izmišljotina u vezi propadanja Velikog koraljnog grebena — i izbacili dr. Susan Crockford jer se usudila osporiti lažne tvrdnje o polarnim medvjedima. Robert Kennedy Jr., senator Sheldon Whitehouse i ostali čak žele kazneno progoniti i zatvarati klimatske i energetske disidente.

Moramo nastaviti boriti se istinom protiv moći — kako bismo osigurali da našu budućnost neće ugroziti klimatske laži.

Paul Driessen je viši savjetnik za politiku Odbora Za konstruktivno sutra i autor mnogih knjiga, izvješća i članaka o energetskim, klimatskim i enviromentalističkim pitanjima.