BUCHANAN: Što je u pozadini našeg svijeta u plamenu?

Patrick J. Buchanan

PixaBay

Kad su izbili šumski požari diljem Zlatne države, navodilo se mnoštvo uzroka.

Nepažnja kampera. Srušeni dalekovodi. Palež. Osušena zemlja. Klimatske promjene. Neuspješno upravljanje šumama, potkresivanje stabala i čišćenje ostataka, čime je ostavljeno gorivo za zapaljene požare. Nesvakidašnje snažni vjetrovi koji šire plamen. Previše požara kako bi vatrogasci bili u stanju na vrijeme odgovoriti.

Čini se kako, također, postoji mnoštvo uzroka za paljenje i poticanje prosvjeda i nereda koji divljaju glavnim gradovima diljem svijeta.

Već godinu dana dugi prosvjedi u Parizu, potaknuti povećanjem cijene goriva koje je brzo ukinuto, čini se kako su se ovaj vikend sveli na nekoliko tisuća anarhičnih i nasilničkih prosvjednika.

Neredi u Čileu počeli su protivljenjem malom povećanju cijena vlakova i podzemne željeznice u zemlji s najvišim dohotkom po glavi stanovnika i s najmanje nejednakosti u čitavoj Latinskoj Americi. A opet su prosvjednici uspjeli natjerati izabranu vladu na kapitulaciju i pisanje novog ustava.

Ustanak u Boliviji radio se oko ukradenih izbora dugogodišnjeg predsjednika Eva Moralesa, koji je pobjegao u Meksiko gdje ga je dočekao ministar vanjskih poslova.

Među pitanjima koja razdvajaju Bolivijce su ekonomska nejednakost i tribalizam — autohtoni narodi koji žive uz elitu europskog podrijetla.

U Hong Kongu, gdje se čini kako prosvjednici zauzimanju posljednje uporište na gradskim sveučilištima, razlog koji ih je isprva ujedinio bio je prijedlog kojim bi se dopustilo izručenje građana Kini radi suđenja.

Iako je taj prijedlog povučen, neredi su se nastavili i sad uključuju Molotovljeve koktele, praćke, lukove i strijele te katapulte kojima prosvjednici bacaju cigle na policiju.

Posljednji zahtjevi uključuju istragu i kažnjavanje policije zbog upotrebljavanja pretjerane sile, obnavljanje svih sloboda koje je Hong Kong uživao u posljednjim godinama britanske vladavine te pravo na biranje vlastitih vođa.

Ako Hong King može gotovo pola godine pružati otpor moćnoj Kini, zamislite što bi mogao učiniti Tajvan, s tri puta većom populacijom od Hong Konga, značajnim vojnim snagama i 100 milja vode između otoka i kopna, kako bi se odupro vladavini Stranke Xi Jinpinga.

U Baghdadu, prosvjedi su rano započeli s nasiljem i sada su stotine osoba mrtve.

Primarni uzrok bijesa prosvjednika — iranski utjecaj na iračku politiku koji je nastao među šijitskom većinom nakon što je George W. Bush svrgnuo sunitski režim Saddama Husseina.




Šijitske milicije podržane od Irana koje su pomogle zaustaviti napredovanje Islamske države prema Baghdadu u danima kalifata danas su manje dobrodošle. “Iranci, idite kući!” sad je popularni uzvik.

Nedavni nasilni prosvjedi unutar Irana imaju svoje korijene u politici i u gospodarstvu. Američke sankcije svakodnevno drže milijune barela iranske nafte sa svjetskih tržišta, uzrokujući tako porast deficita, pogoršavajući pad iranske valute i pridonoseći sve većoj inflaciji.

Događaj koji je potakao prosvjede u Iranu bio je rast cijene benzina, koja još uvijek iznosi samo djelić onoga što Amerikanci plaćaju po galonu, ali je duboko bolan za Irance radničke i srednje klase koje se nalaze na izmaku snaga.

Ovi problemi koji razdiru kontinente, zemlje i glavne gradove, čine se sve većima, trajnijima i doista, možda, nerješivima.

Razmotrite ovo. Ekonomska pitanja koja tjeraju radnike na ulice kako bi prosvjedovali protiv nejednakosti bogatstva i prihoda javljaju se u vrijeme kad naš svijet nikad nije bio prosperitetniji.

Etnički i rasni sukobi unutar i između nacija sve više se čine izvan mogućnosti demokratskih režima da ih riješe mirnim putem.

Što se tiče pitanja temeljnih vjerovanja — političkih, ideoloških, vjerskih — čini se kako se i na tom planu podijeljenosti produbljuju i proširuju.

Indijska hinduistička većina od milijarde ljudi traži suzbijanje svoje muslimanske manjine. Sekularni Kinezi stavljaju na tisuće muslimanskih Ujgura i Kazahstanaca u koncentracijske logore kako bi iskorijenili njihove lojalnosti te ih preobratili u marksističke nacionaliste. Han Kinezi preseljavaju se u Tiber i Xinjiang kako bi preplavili autohtono stanovništvo.

U Hong Kongu, borba je ideološka i politička, između vjernika u demokraciju i zagovornika autoritarizma.

Amerika predsjednika Trumpa želi osigurati južnu granicu protiv neprekidne invazije Latinoamerikanaca i ljudi iz Trećeg svijeta, koji bi ovdje uskoro mogli stvoriti novu većinu koja pouzdano glasa u korist demokrata.

Europa se odupire rastućim alarmom zbog višedesetljetne invazije na Stari kontinent očajnih ljudi koji bježe iz propalih država Afrike i Bliskog istoka.

U Španjolskoj je nacionalistička stranka Vox skočila na treće mjesto kako bi se oduprla ljevičarskom režimu koji se čini previše susretljivim katalanskim secesionistima i izbjeglicama koje dolaze preko Mediterana.

Amerikanci nisu u stvarnom ratu jedni s drugima, ali naše podjele nisu bile toliko široke i duboke još od 1960-ih, ako ne i od Građanskog rata.

Imamo republikance koji su ujedinjeni protiv pokušaja opoziva i smjene predsjednika kojeg su nadmoćno odabrali — od strane ujedinjene Demokratske stranke kojom dominiraju neumoljivi ideološki protivnici.

Čini se kako ni autoritarci ni svjetske demokracije nisu pronašli lijek za bolesti koje pogađaju nesretne građane našeg svijeta.

Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.