Apsolutno najgori slučaj profesionalne nesposobnosti i neiskrenosti možemo naći u području klimatske znanosti. Tony Heller razotkrio je neke nevjerojatne neiskrenosti mainstream environmentalista u svom videu koji je nazvao “Moj dar klimatskim alarmistima“. Environmentalisti i njihovi politički saveznici pripisuju nedavni porast u šumskim požarima globalnom zatopljenju. Međutim, prema američkoj Agenciji za šumarstvo Ministarstva poljoprivrede, šumski požari dosegli su svoj vrhunac u 1930-ima i od tog vremena su se smanjili za 80%. Environmentalisti kriju ranije podatke i izgradili su svoj slučaj u korist svojih tvrdnji o učincima globalnog zatopljenja prikazujući javnosti i donositeljima politika podatke iz 1980-ih godina koji ukazuju na porast u šumskim požarima.
Klimatski znanstvenici tvrde da je porast razine mora izazvan globalnim zatopljenjem uzrokovanim ljudskim djelovanjem. Povijesni podaci mjerača plime na Donjem Manhattanu pokazuju da se razina mora podiže još od vremena kad je Abraham Lincoln bio predsjednik pa sve do danas. Heller kaže da se razina mora podiže nekih 20.000 godina. On ističe kako antropolozi vjeruju da su ljudi mogli pješice doći iz Sibira u Sjevernu Ameriku kad je razina mora bila vrlo niska.
Za toplo vrijeme se često tvrdi da je rezultat klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Heller predstavlja podatke koji pokazuju broj dana u Waverlyju, državi Ohio, iznad 90 stupnjeva (Fahrenheita, 32° C). Godine 1936., zabilježeno je 82 dana iznad 90 stupnjeva. Od 1930-ih godina bilježi se trend pada broja dana iznad 90 stupnjeva. Ako klimatolozi sakrivaju podatke iz ranijih godina i započinju sa 1955. godinom, oni pokazuju povećanje broja dana iznad 90 stupnjeva s 8 ili 9 na 30 ili 40. Dakle, kako bi nas naveli na razmišljanje da je klima sve toplija, environmentalisti su odabrali prikladni datum koji odgovora njihovoj agendi.
Možda se pitate: “Tko je Tony Heller? Radi li on za velike naftne kompanije?” Ispada da je znanstvenik i tvrdi da je doživotni environmentalist. Koliko mogu reći, on nema nekakvih osobnih interesa. U tom se pogledu razlikuje od onih koji predvode environmentalistički pokret, koji često ili rade za vladu ili ih ona financira.
Environmentalisti povremeno otkriju svoju istinsku agendu. Ottmar Edenhofer, vodeći autor četvrtog sažetka izvješća IPCC-a objavljenog 2007. godine, savjetovao je u govoru 2010. godine: “Osoba se mora osloboditi iluzije da je međunarodna klimatska politika environmentalistička politika. Umjesto toga, politika klimatskih promjena radi se o načinu na koji de facto redistribuiramo svjetsko bogatstvo.” UN-ova šefica za klimu Christiana Figueres rekla je kako je stvarni cilj UN-ove klimatske konferencije u Parizu “promijeniti (kapitalistički) model ekonomskog razvoja koji vlada najmanje 150 godina, još od industrijske revolucije.” Christine Stewart, bivša kanadska ministrica okoliša, izjavila je: “Bez obzira na to je li znanost lažna, postoje kolateralne environmentalističke beneficije. … Klimatske promjene (pružaju) najveću šansu za ostvarivanje pravde i jednakosti na svijetu.” Tim Wirth, bivši američki državni podtajnik za globalna pitanja i osoba najodgovornija za uspostavu Protokola iz Kyota, rekao je: “Moramo jahati pitanje globalnog zatopljenja. Čak i ako je teorija globalnog zatopljenja pogrešna, mi ćemo raditi ispravnu stvar u smislu ekonomske politike i environmentalističke politike.”
Nisu svi znanstvenici neiskreni i nisu svi novinari ljevičari s agendom. No, čovjek se mora zapitati suočen sa zaglušujućom tišinom na mjestima gdje postoje jasni, nedvosmisleni dokazi. Na primjer, ako razine oceana rastu već nekih 20.000 godina, zašto znanstvenici dopuštaju environmentalistima da se izvuku s tvrdnjom da je to posljedica globalnog zatopljenja uzrokovanim ljudskim djelovanjem? Zašto ne postoje novinari koji bi istaknuli ljevičarske izjave poput onih Edenhofera, Stewart i ostalih koji žele jahati globalno zatopljenje kao sredstvo rušenja kapitalizma te uvođenja socijalizma i komunizma? Radije sam mišljenja da tišina tolikih znanstvenika predstavlja njihove strahove, a ne njihovo slaganje s ekstremističkom environmentalističkom agendom.
Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.
