BUSKIRK: Nezamjenjivi Tucker Carlson

Chris Buskirk

Big League Politcs

Michael Blake, potpredsjednik Demokratskog nacionalnog odbora, upravo je podario Tuckeru Carlsonu veliki kompliment. Pokušao ga je oklevetati, delegitimizirati, deplatformirati i, u konačnici, otkazati. Razlog je taj što je voditelj Fox Newsa najartikuliraniji glasnogovornik načela i prioriteta koji su važni za srednju Ameriku, ali koji predstavljaju anatemu dvostranačkoj vladajućoj klasi.

Sve je počelo kad je Blake gostovao u programu Billa Hemmera u kojem se raspravljalo o preliminarnim demokratskim izborima. Blake je iskoristio platformu pokušavajući posramiti Hemmera preokrenuvši temu razgovora kako bi kritizirao najpopularnijeg voditelja mreže.

“Ključno je pitanje zašto dovraga Tucker Carlson još uvijek radi ovdje?”, rekao je Blake. “Stvarnost je, to je netko tko je rekao da je bijela supremacija prijevara i zašto mu Fox uopće dozvoljava boravak ovdje?” Nakon što je Hemmer pokušao vratiti raspravu na demokratske izbore, Blake je odgovorio: “Mislim da je ključno pitanje da on (Carlson) uopće ne bi smio biti ovdje.”

Naravno, Blake nije pokušavao uvjeriti Hemmera ili Foxovu publiku. On je koristio priliku kako bi zaradio jeftino odobravanje od strane svoje baze koja prezire Fox. A možda i ono rukovoditelja Foxa i članova odbora za koje se zna da su protiv Trumpa. Možda je to dio kampanje kako bi izvršio pritisak na te ljude kako bi se odrekli Carlsona i lišili ga njegove platforme.

Mediji su pohrlili u susret Blakeovom napadu na Carlsona. Politico, Hill i Daily Beast su se priključili krdu. No, članak u u Washington Postu (autora Erica Wemplea, kojeg je prije nekoliko godina Carslon čuveno osramotio u svojoj emisiji – op. a.) je bio taj koji je tvrdio da je Tucker Carlson “propagandist, iako pametan i lukav”. Njega je, naravno, popratila fotografija namrštenog Carlsona. Primili ste poruku? Pametan, lukav propagandist s Fox Newsa nije zadovoljan. Doista suptilno.

Naravno, to su iste novine koje su u kolovozu objavile članak u kojem su u naslovu prozvale J.D. Vancea, autora Hillbilly Elegy i rizičnog kapitalista, “bijelim supremacistom”. Vance je, poput Carlsona, jedan od najboljih ljudi koje poznajem. On je bio kriv, prema piscu tog specifičnog članka Posta, jer je u svom govoru rekao kako želi vidjeti Ameriku u kojoj Amerikanci žele imati više djece i mogu si priuštiti njihovo odgajanje. Horor!

Sada se Carlson našao na njihovom nišanu jer je izuzetno učinkovit komunikator čija poruka doseže milijune ljudi pet večeri tjedno. A isječci iz njegove emisije se potom dijele i ponavljaju na društvenim medijima što mu omogućava doseg daleko veći od 3-4 milijuna ljudi koji se uključuju u njegov program.

No, on zapravo nije propagandist. To je jednostavno prikladna kleveta. Cambridgeov rječnik engleskog jezika korisno napominje da se izraz propagandist uglavnom koristi za izražavanje neodobravanja i da pojmovi koji se najčešće povezuju s njim uključuju “lošu vjeru”, “laž”, “fikciju”, “lažljivi jezik” i “mit”.




Ali Tucker Carlson nije bio taj koji je gurao laži u lošoj vjeri, fikcije i mitove o Donaldu Trumpu koji je u dosluhu s Rusijom kako bi “ukrao” izbore 2016. godine. To je bio posao službenog Washingtona.

Niti je Carlson zagovarao proširenje rata u Siriji nakon napada plinom u Dumi u travnju 2018. godine. U to vrijeme, Washington je bio gotovo jednoglasan u stavu da iza napada stoji Bashar al-Assad i da bi Sjedinjene Države trebale pokrenuti još jedan rat za promjenu režima na Bliskom istoku. Carlson nije bio dio tog stampeda. On je tada zauzeo nepopularno stajalište da ne znamo dovoljno i da bismo trebali biti oprezniji u razmatranju intervencije u građanskom ratu druge zemlje.

Sada je WiliLeaks objavio interne e-mailove Organizacije za zabranu kemijskog oružja u kojima se sugerira da je organizacija izmijenila svoje izvorne nalaze kako bi oni izgledali uvjerljiviji i optužili Assadovu vladu kao najvjerojatnijeg krivca, unatoč dokazima koji su govorili protivno. Poanta ovdje nije je li Assadova vlada bila ili nije bila iza kemijskih napada. Poanta je u tome što ne znamo pouzdano tko je točno bio iza napada. Carlsonova opreznost sada se dokazala ispravnom.

Također, Carlson nije bio taj — pametni propagandist — koji je poticao očigledno lažnu priču da je predsjednik Trump počinio visoki zločin i prekršaj u svom telefonskom razgovoru 25. srpnja s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i da bi ga, stoga, trebalo ukloniti iz ureda.

Niti je Carlson bio taj koji je štitio Huntera Bidena kad mu je Burisma Holdings, naftna kompanija ukrajinskog oligarha, plaćala 83.333 dolara mjesečno kao “konzultantsku naknadu” upravo u onom trenutku kad je njegov otac, u to vrijeme potpredsjednik Sjedinjenih Država, imao zaduženje od predsjednika Obame za nadgledanje američke politike u Ukrajini. Podrugljivi citati u vezi “konzultantske naknade” su namjerni pošto Biden nema nikakvog iskustva u naftnoj industriji i više nego očigledno je stavljen na platni spisak zbog utjecaja koji su njegovi poslodavci pretpostavili da će moći izmešetariti kod svog oca.

I on također me štedi čuvare vrata tzv. Konzervatizma d.d. (Conservatism, Inc.), zaštićene klase političkih insajdera koji su oteli nekoć živahan politički pokret koji se brinuo o njegovanju raširene, ukorijenjene, samoodržive srednje klase.

Konzervativci su nekada razumjeli da je to od središnje važnosti u američkoj politici, ne samo zato što je živahna srednja klasa nužan temelj za uređenu slobodu i društvenu stabilnost, već zato što je to bila ispravna stvar za učiniti. Uostalom, govorimo o našim sugrađanima. Za neke, mi smo vezani krvlju, za druge to je prijateljstvo, za neke to je vjera, za većinu to su zajednički običaji i vjernosti, no za sve Amerikance to je zajednička budućnost.

Na primjer, Carlson je bio taj koji je kritizirao Bena Shapiroa zbog svođenja Amerika na samo ekonomiju, a njezine stanovnike na ljudski kapital — za svođenje čovječanstva na homo economicus ili ekonomskog čovjeka. Postoje veća dobra, veće radosti, podsjetio je Carlson Shapiroa, koji je, čini se, tvrdio da je BDP najvažnije mjerilo zdravlja civilizacije. Da, mi težimo prosperitetu, ali taj prosperitet mora imati viši cilj ili je samo obični materijalizam. Bogatstvo može osigurati naciju od stranih protivnika tako da, sigurni u svojoj kući, unutar granica, njezini ljudi mogu uživati u blagodatima slobode, uključujući vjeru, obitelj i prijatelje.

Tucker Carlson dao je glas ovom najtemeljnijem — najrazumnijem — stavu. A zauzvrat, ima metu na svojim leđima. Ali to je samo svjedočanstvo činjenice da ostaje nezamjenjivi glas onih koji još uvijek vjeruju u našu zajedničku baštinu i našu zajedničku budućnost.