ITV News izvijestio je u subotu da je Usman Khan, pobožni musliman koji je ubio dvoje ljudi i ranio još tri osobe u divljačkom napadu nožem u petak na Londonskom mostu, “napisao pismo iz svoje ćelije u kojem je tražio sudjelovanje na tečaju za deradikalizaciju kako bi postao ‘dobar britanski državljanin'”. Predvidljivo, britanske vlasti, uvijek u brizi kako ne bi bile optužene za “islamofobiju”, u potpunosti su progutale priču. On je čak bio na događaju deradikalizacije prije nego je započeo svoj džihadistički napad.
Khanov tugaljivi poziv za pomoć došao je u listopadu 2012. godine, “nakon što je osuđen zbog planiranja bobmaškog napada na Londonsku burzu kao član skupine inspirirane al-Qaedom”. Dok je bio u zatvoru, pisao je britanskim vlastima, rekavši kako želi “naučiti islam i njegova učenja” kroz “tečaj deradikalizacije”. Khan je dodao: “Želio bih pohoditi takav tečaj kako bih dokazao vlastima, svojoj obitelji i društvu općenito da ne držim stavove koje sam držao prije svog uhićenja i kako bih dokazao da sam u to vrijeme bio nezrela osoba, dok sam sad mnogo zreliji i želim živjeti svoj život kao dobar musliman i također kao dobar građanin Britanije.”
Njegovom zahtjevu je udovoljeno. Zapravo, Khan je na Sveučilištu u Cambridgeu na događaju deradikalizacije trebao podijeliti svoju vlastitu priču o tome kako je odbacio svoj iskrivljeni, oteti islam džihadističkih skupina diljem svijeta i prihvatio onu istinsku, miroljubivu verziju, kad je krenuo u svoj ubilački pohod na Londonskom mostu. Deradikalizacija u akciji!
Niti je Khan na bilo koji način prvi “deradikalizirani” musliman koji se vratio džihadu. Programi deradikalizacije bili su implementirani i na drugim mjestima, poglavito u Indoneziji i Saudijskoj Arabiji. Program deradikalizacije u Saudijskoj Arabiji gori je od neuspjeha: analitičar terorizma Paul Sperry napisao je prije nekoliko godina u New York Postu da “stručnjaci za kontraterorizam već dugo sumnjaju da centri za ‘rehabilitaciju’ Saudijskoj Arabiji obavljaju vrlo loš posao deradikalizacije džihadista. Saudijski pritvorenik u zaljevu Guantanamo sad otkriva da su to zapravo tvornice novačenja i obuke za džihad.”
Sperry je izvijestio da
Prema nedavno deklasificiranim dokumentima, viši operativac al-Qaede Abdullah Ghassan al-Sharbi rekao je Gitmo odboru za uvjetnu slobodu da saudijska vlada potiče prethodno puštene zatvorenike na pridruživanje džihadu u svojoj školi za reformiranje terorista, poznatijoj pod imenom Savjetovalište i centar za njegu Princ Mohammed bin Naif.
Kad je odbor u Guantanamu postavio pitanje al-Sharbiju u vezi saudijskog programa deradikalizacije, ovaj je odgovorio: “Istina. Vi ste 100 posto u pravu, postoji snažan — izvana, snažan — program deradikalizacije. No, nemojte se zavarati, ispod svega toga postoji skriveni program radikalizacije. U svemu tome postoji vrlo skriven snažan program — daleko snažniji u svom obimu — i opsežniji u financiranju.
Zapisi pokazuju da je al-Sharbi bio u pravu. UPI je u veljači 2009. godine izvijestio da se “jedanaest Saudijaca pušteno iz zaljeva Guantanamo na Kubi nalazi na popisu 85 traženih osumnjičenika koje je Saudijsko ministarstvo unutarnjih poslova objavilo javnosti, kažu dužnosnici. Saudijski dužnosnici rekli su da je 11 bivših zatvorenika u zaljevu Guantanamo prošlo saudijski program rehabilicije za bivše džihadiste i za koje se smatra da su pobjegli iz zemlje, pridružujući se drugim terorističkim skupinama.” U srpnju 2010. godine, saudijski dužnosnik otkrio je da se dvadeset i pet “diplomaca” saudijskog programa deradikalizacije vratilo džihadu.
Taj isti mjesec, indonezijski ministar pravosuđa i ljudskih prava, Patrialis Akbar, priznao je da je program deradikalizacije te zemlje pretrpio neuspjeh: “Moramo reći da program općenito nije uspio. Postoje osuđenici koji su se uspješno integrirali u društvo, ostavljajući za sobom svoje stare navike. Iznimno je teško reformirati teroriste pošto mi pokušavamo uništiti godine indoktrinacije i pogrešnog tumačenja islama.”
Čovjek se zapita zašto je to toliko teško. Ako je njihovo pogrešno tumačenje islama toliko jasno, čovjek bi pomislio da to neće biti toliko teško objasniti džihadistima, koji su općenito vrlo pobožni i vjerni pravoj islamskoj stvari.
Osim ako se, naravno, “pogrešno tumačenje islama”, koje džihadisti koriste kako bi opravdali svoje postupke i unovačili nove članove, temelji na rasprostranjenoj mainstream tradiciji u islamu — tradiciji koju samoproglašeni umjereni tek trebaju uspješno osporiti.
A na Zapadu? Washington Post izvijestio je u veljači 2017. godine da je program deradikalizacije francuske vlade doživio, prema izvješću francuskog Senata, “potpuni fijasko”.
Ovaj univerzalni neuspjeh nimalo ne iznenađuje. Programi deradikalizacije temelje se na lažnoj pretpostavci: da džihadisti pogrešno tumače islam i pogrešno tumače Kur’an i da im se na jednostavan način može pokazati pogreška u njihovom načinu shvaćanja. Ako su istinska učenja islama miroljubiva, onda sve što treba učiniti jest pokazati džihadistima na koji način zanemaruju sav taj mir i sve će biti lijepo i dobro. No, pošto su Kur’an i Suna prepuni zapovijedi za vođenje rata i pokoravanje nevjernika, ideja da džihadisti mogu biti “deradikalizirani” samo predstavlja mit koji se govori nevjerničkim vladama kako bi ih uljuljali u samozadovoljstvo.
Kao što je Usman Khan u petak demonstrirao na Londonskom mostu, mi ćemo vjerojatno još dugo, dugo vremena plaćati zbog tog mita.
