Matt Walsh iz Daily Wire-a nedavno je objavio članak u kojem je pozvao na uključivanje vladine intervencije u borbi protiv hardcore pornografije. Protuargument njegovoj tvrdnji jest da je to problem kojim bi se trebali pozabaviti roditelji, a ne vlada i da je pornografija zaštićena Prvim amandmanom kao sloboda izražavanja. Ovo suprotno gledište zanemaruje istinu da se roditelji sami ne mogu nositi s krizom javnog zdravlja i činjenicom da je pornografija opscenost, koja nije zaštićena Ustavom. Međutim, savezni zakoni o opscenosti nisu bili primjenjivani posljednjih 10 godina, što je potaknulo Nacionalni centar seksualnog iskorištavanja da navede Ministarstvo pravosuđa na počasnom mjestu svoje liste “dvanaestorice žigosanih“.
Imao sam 12 godina kad sam prvi but bio izložen internet pornografiji i moje iskustvo s pornografijom dovelo me do toga da budem nepokolebljivi zagovornik protiv nje. Nažalost, izloženost pornografiji u tako mladoj dobi nije jedinstveno. Istraživanja su pokazala da su u prosjeku djeca izložena pornografiji do svoje 11. godine života. Ako vam se ta statistika čini alarmantnom, ona postaje još i gora, pošto su istraživanja pokazala da je 93% mladih muškaraca mlađih od 18 godina gledalo pornografiju, u usporedbi sa 62% mladih žena mlađih od 18 godina. Zapravo, pornografija je postala toliko mainstream diljem svijeta da je britanska anketa nacionalnog studentskog udruženja iz 2014. godine pronašla da “60 posto anketiranih studenata gleda pornografiju kako bi naučili više o seksu.” Priznavanjem neraskidive veze između pornografije i trgovine ljudima u seksualne svrhe, prepoznajemo tužnu istinu da djeca uče više o seksu gledajući seksualno zlostavljanje.
Postajući pristupačnija nego ikad, pornografija je umanjila vrijednost seksa i prepoznaje muškarce i žene kao objekte za užitak, a ne ljude s intrinzičnom i božanskom vrijednošću. Ova opasna perspektiva može se naći i u drugim predmetima rasprave, poput pobačaja.
Nerijetko se može čuti kako netko govori o pobačaju i trgovini seksom u istoj rečenici. Ali dublji zaron u obje teme otkriva uznemirujuću istinu, da imaju mnogo više toga zajedničkog nego što to izgleda na prvi pogled. Takvo mišljenje odjekuje Američko udruženje opstetričara i ginekologa, koji su u svom Mišljenju o pornografiji, trgovini seksom i pobačaju iz 2019. godine naveli da je “teško odvojiti seksualno iskorištavanje i trgovinu seksom od pornografije i pobačaja”.
Opsežno istraživanje koje je proveo Centar za obiteljske resurse također je rasvijetlio vezu između pornografije, trgovine seksom i pobačaja.
“Svaki klik miša za prikaz pornografske slike donosi prihod toj industriji. Nadalje, kad pojedinac podržava pornografsku industriju putem korištenja pornografije, to povećava vjerojatnost da će taj isti pojedinac tražiti usluge industrije prostitucije i obrnuto. To stvara veću potražnju i za pornografskim materijalom i ženama u prostituciji ili trgovinu seksom.”
U istraživanju 66 žena koje su preživjele trgovinu seksom, 71% njih reklo je da je barem jednom zatrudnjelo tijekom trgovanja, a 21% je reklo da je imalo pet ili više trudnoća tijekom trgovanja. Od tih 66 žena, među njima je ukupno bilo 114 pobačaja. Među žrtvama koje su podvrgnute pobačaju, 67,6 posto identificiralo je kliniku kao mjesto obavljanja postupka, 16,2 posto je identificiralo pobačaje koji su obavljeni u bolnicama, a 13,5 posto je identificiralo “druge” lokacije.
Pornografija hrani potrošače trgovine seksom jednako kao što pobačaj pruža način muškarcima da prisiljavaju žene na nuđenje seksualnih usluga bez posljedica. Industrija pobačaja to zna i, kao što je Live Action otkrio 2011. godine, pružatelji usluga pobačaja poput Planiranog roditeljstva spremni su zanemariti prijavljivanje seksualnog zlostavljanja i vršiti pobačaje nad žrtvama trgovine seksom iza zatvorenih vrata. Ciklus pornografije je začarani krug. On hrani tržište trgovine seksom koje potom snabdijeva industriju pobačaja beznadnim ženama. To rezultira profitom, a u industriji pobačaja ne postoji previše motivacije za prekidanje svojih usluga ili prijavljivanje seksualnog zlostavljanja.
Pružanje pobačaja ženama koje su prisiljene na pobačaj samo pojačava praksu svodnika koji koriste svoju moć nad ženama. Učinak koji to ima na mentalno i fizičko zdravlje pojedinca je nemjerljiv.
Reguliranje pornografije primjenom već postojećih zakona o opscenosti rezultiralo bi manjom potražnjom u industriji trgovine ljudima i imalo bi potencijal smanjiti učestalost pobačaja kod žrtava trgovine ljudima u zemlji. Međutim, mnogi će tvrditi da je regulacija pornografije preveliki zadatak i da bi je to samo gurnulo u podzemlje, na mračnu mrežu, ne priznajući da ona tamo već postoji.
Amerikance bi više trebali biti zainteresirani u odvraćenje od moralnog pada. Koji se, kao što je Terry Schilling sugerirao u Projektu američkih principa, može ostvariti “korištenjem političke moći za promicanje vrline, javnog morala i općeg dobra”.
