MILTIMORE: Mark Ruffalo ne razumije kapitalizam

Jonathan Miltimore

Bernie Sanders via YouTube

Mark Ruffalo, glumac najpoznatiji po ulozi zelenog čudovišta u Marvelovim filmovima (“Hulk Smash!”), vjeruje da je Americi potrebna “ekonomska revolucija” jer nas kapitalizam “ubija”.

Ruffalo je sa svojih 6,3 milijuna sljedbenika na Twitteru podijelio priču s naslovnice časopisa Time, pod naslovom: “Kako su američke elite izgubile kontrolu”, koju je napisao glavni urednik Anand Giridharadas i u kojoj sugerira da je kapitalizam oštećena roba i da je na izlaznim vratima.

Giridharadas, bivši novinar New York Timesa, otvara svoj članak anegdotom o Lawrenceu Reedu koji je 2003. godine održao zdravicu na vjenčanju Josepha P. Overtona, čovjeka koji je razvio ideju o “Overtonovom prozoru“, koja govori o tome kako postoji ograničeni raspon političkih ideja prihvatljivih javnosti. Giridharadas je prizvao Overtona kako bi istaknuo da su kolektivističke ideje, dugogodišnji tabu u američkoj politici, danas postale mainstream.

Ako je američka povijest klasna borba, kapitalisti (ili plutokrati, kako ih Giridharadas naziva) konačno gube bitku, piše on. Članstvo Demokratskih socijalista Amerike poraslo je desetak puta. Senatori Bernie Sanders (I-VT) i Elizabeth Warren (D-MA) ozbiljni su kandidati za predsjednika. Kapitalizam se nalazi pod paljbom čak i na desnici, ističe Giridharadas. Doista, čini se kako anti-kapitalistički bubnjevi odjekuju posvuda.

“Kapitalizam je u krizi — a poslovni lideri to znaju”, izvješćuje John Harwood na CNBC-u.

“Kapitalizam je zakazao radnike”, kaže Guardian.

“Može li američki kapitalizam preživjeti”, pita American Conservative.

“Kapitalizam je mrtav”, kaže predsjednik Salesforcea Marc Benioff (koji je kroz kapitalizam zaradio milijarde).

Giridharadasov članak je zanimljivo pročitati. Ipak, malo bliži pogled otkriva kako su izvješća o kapitalizmu skroz pogrešna.

U kontekstu povijesti, kapitalizam još uvijek trči pobjednički krug. Kolaps Berlinskog zida čini se poput drevne povijesti, ali zapravo je star tek jednu generaciju. 20. stoljeće bilo je u nekom smislu najveći socijalni eksperiment ikad proveden. Testirane su Marxove teorije. One su gadno su podbacile.

Sovjetski Savez, golemo socijalističko carstvo s obilnim prirodnim resursima, nije se moglo prehraniti. Kina, drugi najpoznatiji socijalistički eksperiment, ubila je na desetke milijuna svojih građana u Velikoj gladi. Samo kroz masovnu privatizaciju je Kina uspjela izdići stotine milijuna ljudi iz ekstremnog siromaštva. Nacije diljem svijeta uklonile su marksistički jezik iz svojih ustava. Danas se manje od desetak ekonomija smatra “socijalističkim”, a većina tih su zapravo miješane ekonomije.




Hegel je primijetio da je primarna lekcija povijesti ta da ljudi i vlade ne uče iz nje. Ali ponekad mi ipak to činimo. Uza sve trabunjanje o socijalizmu, nitko ne govori o uspostavljanju komandne ekonomije kako bi kopirao Sjevernokorejce. Razlog je očigledan. Uza svu trendovsku ogorčenost usmjerenu prema kapitalizmu, prosperitet koji je proizveo je neosporan. U posljednjih 200 godina, razdoblje su kojem se kapitalizam proširio po čitavom svijetu, svjetski BDP narastao je s 1,2 bilijuna dolara na više od 100 bilijuna.

Ukoliko mislite da su koristi imali samo Jeff Bezos, Bill Gates i ostali uber-bogataši, vi griješite. Podaci pokazuju da je broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu opao. Godine 1820., 90 posto svjetske populacije živjelo je u ekstremnom siromaštvu. Danas je to bliže brojci od 10 posto, brojci za koju bi prije samo jednu generaciju malo njih vjerovalo da je moguće dostići.

“Jednom riječju, bio je to liberalizam, u onom europskom slobodno-tržišnom smislu”, primijetio je McCloskey u New York Timesu. “Dajte masi običnih ljudi jednakost pred zakonom i jednakost u društvenom dostojanstu i ostavite ih na miru i ispada da postaju neobično kreativni i energični.”

Debata između socijalizma i kapitalizma — između komandne (planske) ekonomije i slobodne ili mješovite ekonomije — je završila. Čak i Warren to priznaje.

“Ja sam kapitalist. Dajte molim vas. Ja vjerujem u tržišta”, rekla je Warren CNBC-u. “Ona nas čine bogatima, ona su ono što stvara mogućnosti.”

Transferizam protiv socijalizma

Kad se ljudi bune protiv kapitalizma, oni zapravo jednostavno pozivaju na veću redistribuciju bogatstva. Amerika je možda suludo bogata — najsiromašnijih 20 posto bogatiji su od većine Europljana — ali većina njih nisu milijunaši poput Ruffala, koji je u kapitalizmu prošao i više nego dobro.

Primamljivo je razmišljati da će nam, ako samo uzmemo bogatstvo koje kapitalizam generira i damo ga u ruke političara za raspodjelu, svima biti bolje. Međutim, postoje razlozi za skeptičnost.

Rezultati savezne vlade na ovom frontu su više nego sumnjivi unatoč dugogodišnje prakse. Kao što su ekonomisti Antony Davies i James Harrigan nedavno istaknuli, gotovo 70 posto onoga što savezna vlada radi jest uzimanje novca od jednog skupa ljudi i davanje drugom. Ona nije učinila gotovo ništa kako bi ublažila nejednakost prihoda, koja i dalje raste.

Vladini rezultati kad govorimo o nanošenju štete su jasniji. Kontrola stanarine, plaća i cijena možda nije Das Kapital-stil socijalizma, ali to ne znači da je manje opasan. Uvijek smo iznova gledali kako naizgled benigni “demokratski socijalizam” može uzrokovati bijedu (Grčka) ili skliznuti u socijalistički pakao (Venezuela).

Razumni ljudi se mogu neslagati o tome je li redistribucija bogatstva korisna ili opasna. Samo zapamtite da je izvor tog bogatstva neosporan: to je tržišni kapitalizam.

Jonathan Miltimore (@Miltimore79) je glavni urednik Fondacije za ekonomsko obrazovanje.