IBRAHIM: ‘Mrziti i voljeti’ za islam

Raymond Ibrahim

FrontPageMag

Tijekom novogodišnje noći, u Rusiji se dogodio islamistički teroristički napad samo nekoliko minuta prije nego je sat otkucao ponoć. Dvojica muslimanskih muškaraca — 22-godišnji Akhmed Imagozhev i 18-godišnji Mikail Miziyev — zaletjeli su se svojim automobilom i nožem do smrti izboli dvojicu policajaca, od kojih je jedan bio oženjen i otac četvero djece. Drugi policajci naknadno su ubili jednog od džihadista, dok su drugog hospitalizirali.

Slika dvojice muslimanskih muškaraca koji poziraju s noževima kasnije je pronađena na društvenim medijima. Ispod slike pojavile su se riječi “ljubav i mržnja zasnovana na Tevhidu!”. Ovo je teško prvi slučaj da se ta naizgled oksimoronska fraza pojavljuje u vezi s islamskim terorističkim činovima. Nakon što je pokrenuo uspješan teroristički napad koji je ubio dvojicu policajaca u dolini Kašmira, militantni zapovjednik kašmirskih Hizb al-Mujahidina — “Stranke džihadista” — opravdao je ubojstva rekavši: “Mi volimo i mrzimo u ime Alaha.

Zanimljivo je da u ovom inače kriptičnom motu leže korijeni islamskog sukoba s ostatkom svijeta. “Voljeti i mrziti” jedan je od nekoliko prijevoda islamske doktrine al-wala’ wa’l-bara’ (koju sam od 2006. uglavnom prevodio kao “Lojalnost i neprijateljstvo”).

Wala’ dio — “ljubav”, “lojalnost”, itd. — zahtijeva od muslimana da uvijek pomažu i podržavaju kolege muslimane (uključujući džihadiste, na primjer putem novčanih sredstava ili zekata). Kao što je jedan srednjovjekovni muslimanski autoritet objasnio, vjernik je “dužan sprijateljiti se s vjernikom — čak i ako je on opresivan i nasilan prema vama — dok mora biti neprijateljski nastrojen prema nevjerniku — čak i ako je on liberalan i ljubazan prema vama” (The Al Qaeda Reader, str. 64). Ovo je jasan odraz Kurana 48:29: “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.”

No, bara’ dio — “mržnja”, “neprijateljstvo” — je taj koji se toliko redovito manifestira da to osjećaju čak i oni na Zapadu koji nisu nužno upoznati s pojedinostima te muslimanske doktrine. Na primjer, u studenom 2015. godine, nakon niza smrtonosnih islamskih terorističkih napada na Zapadu, tadašnji predsjednički kandidat Donald Trump je rekao: “Mislim da nas islam mrzi. Tamo nešto postoji — tamo postoji ogromna mržnja. Tamo je ogromna mržnja. Mi moramo to razjasniti. Tamo je nevjerojatna mržnja prema nama.”

Ova “ogromna” i “nevjerojatna mržnja” nije rezultat pritužbi, političkih čimbenika ili čak “ekstremističke” interpretacije islama; umjesto toga, to je izravni nusprodukt mainstream islamskog učenja. Kuran 60:4 predstavlja temeljni stih te doktrine i govori sam za sebe. Kao što je Osama bin Laden jednom napisao:

Što se tiče odnosa između muslimana i nevjernika, to je sažeto u riječima Svevišnjega: “Mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!” [Kuran 60:4]. Dakle, postoji neprijateljstvo, o čemu svjedoči žestoka odbojnost iz srca. A to žestoko neprijateljstvo — to jest, borba — prestaje samo ako se nevjernik podvrgne islamskoj vlasti ili ako se zabrani prolijevanje njegove krvi [tj. dhimmi] ili ako su muslimani u tom trenutku slabi i nesposobni. Ali ako se mržnja u bilo kojem trenutku ugasi iz srca, to je velika apostazija!… Takva je, dakle, osnova i temelj odnosa između nevjernika i muslimana. Borba, neprijateljstvo i mržnja — usmjereni od muslimana prema nevjerniku — temelj su naše religije. (The Al Qaeda Reader, str. 43).




Slično tome, Islamska država priznala je Zapadu, u kontekstu Kurana 60:4, da: “… vas mrzimo, prije svega, jer ste nevjernici”. Što se tiče bilo kakvih političkih “pritužbi”, to su “sekundarni” razlozi džihada, rekao je ISIS:

Činjenica je da, čak i ako nas prestanete bombardirati, zatvarati, mučiti, vrijeđati i uzurpirati naše zemlje, mi bismo vas nastavili mrziti jer naš primarni razlog mržnje neće nestati tako dugo dok ne prigrlite islam. Čak i ako biste plaćali džizju i živjeli po vlašću islama u poniženju, mi bismo vas i dalje mrzili.

Kuran 58:22 ide čak tako daleko da hvali muslimane koji ubijaju članove svoje obitelji koji nisu muslimani: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.”

Prema mainstream komentaru Kurana Ibn Kathira, ovaj ajet odnosi se na brojne muslimane koji su poklali svoje vlastite nemuslimanske rođake (jedan je ubio svog nemuslimanskog oca, drugi svog nemuslimanskog brata, treći — Abu Bakr, prvi cijenjeni kalif islamske povijesti — je pokušao ubiti svog nemuslimanskog sina te Omar, drugi pravdoljubivi kalif, koji je poklao svoje rođake). Ibn Kathir dodaje da je Alah bio neizmjerno zadovoljan njihovom nepokolebljivom revnošću u korist njegove stvari te ih nagradio rajem. (The Al Qaeda Reader, 75-76).

Zapravo, stihovi koji podržavaju razdornu doktrinu al-wala’ wa’l-bara’ prožimaju Kuran (vidi također 4:89, 4:144, 5:51, 5:54, 6:40, 9:23 i 60:1). Postoji jedna napomena, zabilježena u Kuranu 3:28: kad su muslimani u podređenom položaju, oni se mogu pretvarati da su se sprijateljili s nemuslimanima, tako dugo dok nose mržnju u svojim srcima (kao u slučaju tukije).

Stoga nije ni čudo što navodno najbolji muslimanski prijatelji i saveznici Amerike — poput Saudijske Arabije i Katara — imaju povijest pozivanja svih muslimana na mržnju. Prema web stranici saudijske vlade, muslimani se moraju “suprotstaviti i mrziti koga god nam Alah zapovijedi da se suprotstavimo i mrzimo, uključujući Židove, kršćane i ostale mušrike [nemuslimane], sve dok ne vjeruju samo u Alaha i ne budu u skladu s njegovim zakonima, koje je poslao svome proroku Muhamedu, neka mu Božji mir i blagoslov.”

Doista, s obzirom na to da je neprijateljstvo toliko duboko uvriježeno u Kuranu, mainstream islamsko učenje smatra da muslimanski muškarci moraju čak mrziti — i pokazati da mrze — svoje nemuslimanske supruge, samo zbog toga što su “nevjernice”.

Ako muslimani moraju mrziti one koji su im najbliži — uključujući očeve, sinove, braću i supruge — samo zato što su nemuslimani, iznenađuje li bilo koga što bi muslimani mogli mrziti strane “nevjernike” koji žive oceanima daleko — poput Amerikanaca, koji se i dalje, diljem islamskog svijeta, prikazuju kao oni koji pokušavaju potkopati islam?

Ukratko, džihad — ili terorizam, rat protiv nemuslimana samo zbog toga što su nemuslimani — jednostavno predstavlja fizičku realizaciju zanemarenog koncepta koji mu prethodi: nedvosmislenog islamskog naređenja za muslimane da mrze nemuslimane.