PRAGER: Zašto je toliko mladih ljudi nesretno?

Dennis Prager

Pixabay

Evo nekoliko tužnih statistika:

— U Americi se između 1946. i 2006. godine stopa samoubojstva udvostručila za muškarce u dobi od 15 do 24 godina i udvostručila za žene iste dobi.

— Godine 1950., stopa samoubojstva na 100.000 Amerikanaca iznosila je 11,4. Godine 2017. iznosila je 14.

— Prema Grantu Duweu, direktoru za istraživanje i procjenu Odjela zatvorskog sustava Minnesote, 1980-ih dogodile su se 32 masovne pucnjave (koje on definira kao incidente u kojima je vatrenim oružjem u javnosti ubijeno četiri ili više osoba unutar 24 sata). Devedesetih ih je bilo 42. U prvom desetljeću ovog stoljeća 28. U pedesetima, kad je bilo mnogo manje kontrole oružja, dogodila se jedna. Pedeset godina prije, 1900-ih, nije bilo niti jedne.

— Reuters Health izvijestio je 2019. godine: “Suicidno razmišljanje, teška depresija i stope samoozljeđivanja među američkim studentima više su se nego udvostručile u manje od desetljeća, pokazuje nacionalna studija.” Koautorica studije, Jean Twinge, profesorica psihologije na Sveučilištu San Diego State, rekla je: “To sugerira da je nešto ozbiljno pogrešno u životima mladih ljudi.”

Ovi se podaci ne odnose samo na Amerikance. Kao što je društvena komentatorica Kay Hymowitz napisala u časopisu City Journal 2019. godine: “Usamljenost, kažu nam stručnjaci za javno zdravstvo, ubija jednaki broj ljudi kao i pretilost i pušenje. … Nijemci su usamljeni, bon vivant Francuzi su usamljeni, čak su i Skandinavci — najsretniji ljudi na svijetu, prema UN-ovom Izvješću o sreći u svijetu — također usamljeni. Britanska premijerka Theresa May nedavno je imenovala ‘ministra za usamljenost’. … Razmotrite Japan, zemlja koja je sad na udaru kodokushija, grubo prevedeno ‘smrti zbog usamljenosti’. Lokalne japanske novine redovito objavljuju priče o starijim osobama bez potomaka čije smrti prolaze nezapaženo sve dok izdajnički miris crvljivog mesa ne upozori susjede.”

Iako ljudi imaju više novca, bolju zdravstvenu zaštitu, bolje zdravlje, bolje stanovanje i više obrazovanja te žive dulje nego u bilo koje vrijeme u povijesti, oni — osobito mladi ljudi — nesretniji su više nego u bilo koje drugo vrijeme otkako je započelo prikupljanje podataka.

Zašto se to dogodilo?

Postoji niz razloga. Povećana uporaba nezakonitih droga i zlouporaba lijekova na recept te manje ljudske interakcije zbog stalne uporabe mobitela su dva naširoko ponuđena, valjana objašnjenja. Manje valjana objašnjenja uključuju konkurenciju, anksioznost zbog ocjena, kapitalizam i nejednakost prihoda. A onda su tu i mladenački strahovi da će zbog globalnog zatopljenja imati sumornu, a možda i nikakvu budućnost.

Ali vjerojatno najveći razlog je gotovo potpuni gubitak vrijednosti i smisla u posljednjih pola stoljeća.




Započnimo s vrijednostima.

Amerika — kao i veći dio ostatka Zapada, ali ja ću svoju raspravu ograničiti na Ameriku — bila je utemeljena na dva skupa vrijednosti: judeo-kršćanskom i američkom. Ova kombinacija stvorila je zemlju koja je svojim stanovnicima dala najviše slobode, mogućnosti i bogatstva u svjetskoj povijesti. To nije šovinizam. To je činjenica. I smatrala se takvom širom svijeta. To razlog zašto je Francuska dala Americi — i samo Americi — Kip slobode. To je razlog zašto su ljudi iz svih zemalja na Zemlji toliko željeli emigrirati u Ameriku — i još uvijek žele.

Glavna među američkim vrijednostima bilo je držanje vlade što manjom mogućom. To je omogućilo nevladinim institucijama — International, Rotary International i Lions Clubs International; knjižnim klubovima; izviđačima i izviđačicama: kuglačkim ligama; glazbenim društvima; i, naravno, crkvama — da Amerikancima pruže prijatelje, a onim najpotrebitijima pomoć. No, kako je vlada postajala sve veća i veća, mnoge od tih nevladinih skupina postale su sve manje ili su jednostavno nestale.

Drugi skup vrijednosti odnosi se na “srednjoklasne” ili “buržoaske” vrijednosti. One uključuju brak prije djeteta; osnivanje obitelji; dobivanje posla kako bi bili samoodrživi i sposobni održavati svoju obitelj; samodisciplina; odlaganje zadovoljstva; i patriotizam.

Sve to se našlo pod napadom američkih elita, sa sljedećim rezultatima:

Jedan od 5 mladih Amerikanaca nema kontakt sa svojim ocem (ne uključujući očeve koji su umrli).

Godine 2011., 72% crne djece rodile su neudane majke. Godine 1965., ta brojka je iznosila 24%. Godine 2012., 29% bijele djece rodile su neudane majke. Godine 1965., ta brojka je bila 3.1%.

Većinu milenijalaca rodile su neudane žene. Prema Cigna studiji iz 2018. godine, samohrani roditelji su uzglavnom najusamljeniji Amerikanci.

Brak i obitelj su najveći izvor sreće za većinu ljudi. A opet, postotak odraslih Amerikanaca koji nikad nisu bili oženjeni nalazi se na povijesno visokim razinama. Više Amerikanaca nego ikad se neće oženiti ili će se oženiti tako kasno da neće imati djece. Godine 1960., 9% crnaca starijih od 25 godina nikad nije bilo u braku. U 2012., ta brojka iznosila je gotovo 40%.

A čak nisam ni spomenuo onaj najveći problem: gubitak smisla u životima mladih ljudi. Razmotrit ću taj problem u drugom dijelu.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.